Uloga Djeda Mraza na filmu jedan je od najzahtjevnijih zadataka koje glumac može dobiti. Od njega se očekuje da utjelovi dobrotu, toplinu i čaroliju Božića, no filmska povijest pokazala je da taj lik može biti mnogo više od simpatičnog djedice s bijelom bradom.
On može biti umorni radnik pod stresom, cinični prevarant, pa čak i akcijski junak. Upravo ta raznolikost interpretacija stvorila je neke od najupečatljivijih likova božićnih filmova, a mi smo izdvojili deset glumaca čije su izvedbe postale apsolutni klasici, svaki na svoj jedinstven način. Od zlatnog doba Hollywooda do modernih blockbustera, ovi su glumci uspjeli uvjeriti publiku da Djed Mraz zaista postoji, barem na velikom platnu.
Apsolutni zlatni standard za sve filmske Djedove Mrazove postavio je Edmund Gwenn u klasiku "Čudo u 34. ulici" iz 1947. godine. Njegov Kris Kringle, starac koji u robnoj kući Macy's tvrdi da je pravi Djed Mraz, bio je toliko uvjerljiv, mudar i topao da je Gwenn za tu ulogu osvojio Oscara za najboljeg sporednog glumca, što nijednom drugom Djedu Mrazu nije uspjelo. Njegova izvedba definirala je arhetip dobronamjernog djedice koji vraća vjeru u čuda.
Gotovo pola stoljeća kasnije, 1994. godine, ulogu je u istoimenom remakeu preuzeo Richard Attenborough. Iako je zadatak bio nezahvalan, Attenborough je unio vlastitu dozu dostojanstva i djedovske topline, stvorivši jednako voljenu verziju za novu generaciju. Njegov Kris Kringle bio je utjelovljenje dobrote, a scena u kojoj komunicira sa gluhom djevojčicom znakovnim jezikom postala je jedan od najdirljivijih trenutaka modernih božićnih filmova.
Iste godine kada je Attenborough osvojio srca publike, pojavio se i jedan potpuno drugačiji Djed Mraz. U filmu "Djed Mraz" (The Santa Clause), Tim Allen glumi Scotta Calvina, ciničnog i razvedenog poslovnog čovjeka koji slučajno uzrokuje pad Djeda Mraza s krova. Obukavši njegovo odijelo, Scott, prema drevnoj "klauzuli", i sam postaje novi Djed Mraz. Allenova transformacija iz skeptika u voljenog djedicu donijela je humor i srce u ulogu, a film je postao toliko popularan da je iznjedrio dva nastavka i nedavnu televizijsku seriju. Ideja da je Djed Mraz uloga koja se nasljeđuje postala je kulturološki fenomen, a Allen je postao zaštitno lice Djeda Mraza za milenijalce, donoseći mu dozu realnosti i grubog šarma.
Potpunu suprotnost tradicionalnom prikazu donio je Billy Bob Thornton 2003. godine u crnoj komediji "Zločesti Djed Mraz" (Bad Santa). Njegov Willie T. Soke je prevarant, alkoholičar i cinik koji se svake godine zapošljava kao Djed Mraz u trgovačkim centrima samo kako bi ih mogao opljačkati. On psuje pred djecom, mrzi svoj posao i utjelovljuje sve ono što Djed Mraz ne bi smio biti. Ipak, Thorntonova mračno duhovita izvedba postala je kultni klasik za odraslu publiku, a ispod sve te grubosti, kroz prijateljstvo s usamljenim dječakom, njegov lik ipak pronalazi put prema iskupljenju. Ovaj film dokazao je da čak i najgori Djed Mraz može nositi duh Božića, iako na potpuno anarhičan način.
Za one koji su željeli modernog, ali i dalje herojskog Djeda Mraza, Kurt Russell je 2018. godine u Netflixovom hitu "Božićne kronike" (The Christmas Chronicles) ponudio savršenu verziju. Njegov Djed Mraz je karizmatičan, pomalo drzak i ima stav rock'n'roll zvijezde. Russellov Djedica ne govori "ho-ho-ho" jer je to, kako kaže, "lažna vijest", a kada završi u zatvoru, organizira pravi blues koncert. On je šarmantan, akcijski nastrojen i nevjerojatno cool, što ga je odmah učinilo favoritom mlađe publike i jednim od najsvježijih prikaza lika u posljednjih nekoliko desetljeća. On je Djed Mraz koji ne samo da donosi darove, već i spašava Božić sa stilom.
Naravno, nijedna lista ne bi bila potpuna bez spomena Davida Huddlestona, koji je za mnoge klince odrasle osamdesetih bio jedini pravi Djed Mraz. U filmu "Djed Mraz: Film" (Santa Claus: The Movie) iz 1985. godine, Huddleston je utjelovio klasičnu verziju lika, a film je ispričao njegovu epsku priču o porijeklu, od skromnog drvosječe do besmrtnog simbola Božića. S raskošnom produkcijom koja je prikazala čaroliju Sjevernog pola, Huddlestonova topla i autoritativna izvedba ostala je duboko urezana u sjećanje kao definitivna filmska priča o nastanku Djeda Mraza.
U modernijim filmovima, Djed Mraz je često prikazan i kao figura pod velikim stresom. Ed Asner u hit komediji "Vilenjak" (Elf) iz 2003. godine bio je savršen primjer. Njegov Djed Mraz je pomalo mrzovoljan i umoran od nedostatka božićnog duha u svijetu, ali istovremeno i očinska figura puna ljubavi za Buddyja. Slično, Paul Giamatti u filmu "Fred Mraz" (Fred Claus) iz 2007. glumi Djeda Mraza opterećenog obiteljskim problemima i golemom odgovornošću vođenja operacije na Sjevernom polu. Obje izvedbe prikazale su ljudsku stranu mitskog lika, čineći ga simpatičnim i realističnim.
Na kraju, važno je spomenuti i glas koji je definirao Djeda Mraza u jednom od vizualno najljepših božićnih filmova. Tom Hanks je u animiranom klasiku "Polar Express" iz 2004. posudio glas Djedu Mrazu, dajući mu autoritet, mudrost i toplinu koja je savršeno zaokružila čarobno putovanje na Sjeverni pol. Iako se ne vidi njegovo lice, Hanksova izvedba ključna je za emocionalni vrhunac filma. A za one koji vole nešto ekstremnije, tu je David Harbour u nedavnom akcijskom hitu "Divlja noć" (Violent Night), gdje je Djed Mraz bivši vikinški ratnik koji se bori protiv plaćenika. Njegova izvedba dokazuje da, nakon svih ovih godina, Djed Mraz i dalje može iznenaditi, evoluirati i ostati jedan od najfascinantnijih likova filmskog platna.
Otvori KEKS Pay
