Georges Remi, ili Hergé, kako se nazvao po inicijalima prezimena i imena, RG, godine 1929. nacrtao je prvu priču Tintina, "Tintin u zemlji Sovjeta", i od tada strip oduševljava generacije obožavatelja, a o njemu su napisane knjige, eseji, doktorski radovi, dokumentarci i snimljeni filmovi. Hergé ima i svoj muzej. Prvi strip-junak u europskom stripu, Tintin je hrabri mladi belgijski novinar i pustolov, kojemu pomaže njegov vjerni pas Milou. Sam Georges Remi počeo je crtati Tintina kad je imao devetnaest.
Georges Remi rođen je 22. svibnja 1907. u Bruxellesu, otac mu je bio radnik u tvornici čokolade, a majka kućanica. Hergéova obitelj se raspala, a Hergéov talent daleko je nadrastao obiteljsku sredinu, ali je odgoj koji je dobio, u obitelji i u školama, bio ultrakonzervativan i naglašeno katolički. Hergé je bio odličan u školovanju, osim u crtanju, gdje je imao najslabije ocjene. Drugi veliki formativni utjecaj odigrao je skautizam. Osnivač skautskog pokreta, 1907., Baden Powell bio je britanski general, ali zemlja u kojoj je najviše zaživio je Belgija. Hergé je već bio slavan, ali je uvijek bio član skauta, a kao šezdesetogodišnjak je rekao: "To je danas staromodno, ali meni su skautske vrijednosti još uvijek prirasle srcu."
Kad je imao sedamnaest godina, list "XX. stoljeće" "novine katoličkog uvjerenja i informacija", počinju objavljivati njegove crteže i stripove. Hergé je tamo sreo svog mentora, opata Norberta Walleza, koji se brine za njegovo obrazovanje i prepoznaje veliki talent. Ali – Wallez je veliki štovalac talijanskog fašizma i Mussolinija.
U studenom 1928. Hergé je imenovan urednikom "Le Petit Vingtième", tjednog dodatka za mlade. Počevši od 10. siječnja 1929., epizodom "Tintin u zemlji Sovjeta" započele su pustolovine Tintina, izvjestitelja za Le Petit Vingtième. Tintin i njegov vjerni psić Milou napravili su nepogrešiv ulazak u povijest stripa. Prodaja lista je naglo porasla, uslijedio je album koji je odmah rasprodan, a Hergé je nastavio crtati nove epizode pustolovina Tintina i Miloua, Tintin u Kongu (1930.) i Pustolovina Tintina u Americi (1931.). Dobro istražene priče obuhvaćaju razne žanrove: pustolovine s elementima fantastike, misterija, političkih trilera i znanstvene fantastike. Priče sadrže farsičan humor, ublažen primjesama političkih ili kulturnih komentara.
Glavni protagonist je Tintin, novinar istraživač, živi sam, nema nikakvih obaveza ni novčanih briga, putuje kad hoće i gdje hoće, kojim god prijevoznim sredstvom hoće. Živi kao odrastao, iako to još nije, izgleda kao sedamnaestogodišnjak. Njegove pustolovine su samo igra dječaka u sigurnom svijetu mašte, gusara, kriminalaca, švercera, koja se vedro privodi kraju kako bi započela nova. Mladi, golobradi novinar u golferskim hlačama nema obitelji, osim psića Miloua, druži se, prijateljuje, putuje, a poslije i živi zajedno sa starim, često podnapitim mornarom kapetanom Haddockom. Obojici žene idu jako na živce, u stripu nema ljubavnih dogodovština, čak štoviše, u tom svijetu nema žena. Jedina žena u cijelom serijalu je ostarjela operna diva Castafiore, koja, svojim poodmaklim godinama, oblom figurom, odijevanjem i pjevanjem koje naši junaci doživljavaju kao kreštanje, unosi dodatni komični element. Ostali saveznici uključuju inteligentnog, ali nagluhog profesora Tournesola i nesposobne detektive Duponta i Duponda.
Nekoliko najboljih albuma Hergé je nacrtao i napisao od 1941. do 1945. godine. U tim albumima nema nijedne aluzije na rat, ali te godine ipak nose strašnu mrlju na njegovoj svjetskoj slavi jer je radio u listu Le Soir, koji je bio otvoreno pronjemački. Kad je bilo izvjesno da će Njemačka napasti, Hergé je, kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, pobjegao u Francusku. Nakon što se Belgija, nakon nekoliko dana rata, 1940. predala, kralj Leopold III. pozvao je podanike da se "sutra vrate na posao". Za Hergéa, već tada popularnog umjetnika stripa, izbor povratka u poznato i mogućnost da radi u listu Le Soir, koji je imao tiražu od 300 tisuća primjeraka, bila je prirodna. Le Soir je objavljivao divlje pamflete mržnje protiv svojih protivnika, antisemitske tekstove, a Hergé je sve to ignorirao i crtao je izvanrednom produktivnošću. Tih godina, kad je crtao za Le Soir, nastali su "Rak sa zlatnim kliještima", "Zvijezda padalica", "Tajna Jednoroga" i "Blago Crvenog Rackhama".
Nakon Drugog svjetskog rata Hergé je oslobođen optužbi za kolaboraciju jer je sucu preapsurdno bilo da osuđuje Tintina, ali je prije toga bio četiri puta uhićen. Hergé je jako puno zaradio za vrijeme rata, kupio je krasnu kuću, gdje je živio sa ženom, ali nije želio djecu. Cijelo vrijeme okupacije, koja je u Belgiji bila obilježena deportacijama Židova, Hergé se ponašao kao da ništa ne vidi i ne čuje – nije glasno odobravao, ali nije se ni miješao.
Nakon Drugog svjetskog rata, novoosnovani Hergé Studios je ponovno iscrtao i obojio sve crno-bijele albume kako bi uklonio sve nedostatke u izvornim crtežima. Od 1934. godine Tintinove pustolovine izlaze u izdanju nakladnika Castermana s ilustracijama u boji sve do smrti Hergéa 1983. godine pri radu na albumu Tintina i Alph-Art. Objavljeno je ukupno 24 albuma, posljednji posmrtno. Između 1946. i 1993. godine izlazio je i poseban magazin Tintin, jedan od najutjecajnijih strip-listova u Europi koji je zajedno s magazinom Spirou postao rodonačelnik vrlo uspješne frankofonske škole stripa. Ti magazini označili su i vrhunac belgijskog stripa.
Do 2007. godine, stoljeće nakon Hergéova rođenja, Tintin je objavljen na više od 70 jezika s prodajom većom od 200 milijuna primjeraka, te je adaptiran za radio, televiziju, kazalište i film. Figurice popularnih likova te drugih predmeta postali su kolekcionarsko blago s ogromnom potražnjom i prodajom. Tintin i njegov autor imaju kultni status u belgijskoj kulturi i društvu. U počast Hergéu (i Tintinu) osnovan je muzej u mjestu Louvain-la-Neuve nedaleko od Bruxellesa.
Sve do današnjih dana Tintin kod nas nije često objavljivan. U bivšoj državi Tintina je prvi put objavio izdavač Dječjih novina iz Gornjeg Milanovca u magazinu EKS almanah (1979), te poslije u nekoliko albuma. Do danas je cjelovit opus Tintina objavilo nekoliko izdavača u Hrvatskoj.
Otvori KEKS Pay
Ja sam kao djete obozavao stripove...