Frano Živković, točnije Frano Livingston, mladi je hrvatski multiinstrumentalist koji je prije samo nekoliko mjeseci izašao s pulske Muzičke akademije, no bez obzira na to već se može pohvaliti nastupima na čak 400 svjetskih pozornica! Norah Jones, 2Cellos, AI Di Meolu, Tommy Emmanuel, Zucchero i Kool & the Gang samo su neka od velikih glazbenih imena današnjice za koje je Frano Livingston imao prilike otvarati, a upravo večeras nastupit će na Pordenone Blues Festivalu, i to prije benda Dogstar u kojem svira poznati glumac Keanu Reeves.
A ako još niste imali prilike čuti ovog mladog virtuoza kako vješto prebire (u prvom redu) po žicama gitare, ne brinite, jer početkom kolovoza na opatijskoj Ljetnoj pozornici očekuje nas pravi jazz spektakl! Na našu obalu još jednom dolazi Gregory Porter, jazz velikan i dvostruki dobitnik Grammyja čiji glas mnogi nazivaju tekućim zlatom, no prije njega na pozornicu će stati upravo Frano Livingston, s kojim smo tim povodom i razgovarali. Mladi glazbenik, koji je prethodnih nekoliko dana proveo u Nashvilleu, na konvenciji u čast Cheta Atkinsa (The Chet Atkins Appreciation Society (CAAS) Convention), ispričao nam je nešto više o suradnjama s poznatim glazbenim imenima te svojim počecima, jer svirati je počeo u dobi od samo dvije godine, kada je u ruke uzeo gitaru koja je bila veća od njega, ali i, naravno, o koncertu koji će se, u organizaciji Večernjeg lista, održati 6. kolovoza u Opatiji.
Otvaranje koncerata za velike svjetske zvijezde nije vam strano, kako ste se osjećali kada ste saznali da otvarate za Gregoryja Portera u Opatiji?
Dosta moje karijere čini otvaranje za druge glazbenike, a Gregory Porter definitivno je jedno od većih imena na tom popisu. Velika mi je čast otvarati za njega u Opatiji, osjećam se jako uzbuđeno.
Možete li nam otkriti nešto više o svom programu - kakve nas melodije očekuju, hoćete li možda izvesti nešto Gregoryjevo?
Svoj program uvijek prilagođavam zvijezdama koje nastupaju nakon mene. Program za 2CELLOS, primjerice, bio je dosta energičan, dok sam u program za Noru Jones uvrstio nešto više svojih jazz utjecaja jer, u konačnici, skladbe, aranžmane i covere koje ću izvesti biram na temelju glazbenika za kojeg otvaram koncert. Što se tiče Gregoryjeve glazbe, nekoliko puta rečeno mi je kako nije baš pristojno svirati skladbe glavnog izvođača, ali moj program svakako mora biti prilagođen njemu i pripremiti publiku na, u ovom slučaju, Gregoryja Portera.
Kako je jazz glazba utjecala na vas i vaš glazbeni stil? Vjerujem da imate i neke uzore iz tog svijeta, možete li nam otkriti koji su to glazbenici?
Jazz glazba ima jako velik utjecaj na moje sviranje i stvaralaštvo općenito, gotovo sve moje skladbe imaju nešto jazza u sebi, a ljubav prema ovom žanru na mene je prenio dida, jazz gitarist i jedini drugi glazbenik u obitelji koji me upoznao s radom Johna Scofielda i Pata Methenyja, dvojicom mojih najdražih jazz gitarista. S druge strane, velik dio mog glavnog i najdražeg načina sviranja - finger pickinga - jesu jammanje i improvizacija, koju sam počeo učiti preko gipsy jazza i glazbe Djanga Reinhardta, a isto tako, odmalena sam slušao CD-ove i DVD-ove gitarističkih velikana kao što su Biréli Lagrène, Stochelo Rosenberg, Angelo Debarre… Nadam se da ću svojim nastupom u Opatiji donijeti neku drugačiju, zanimljivu notu jazz zvuku.
Gregory Porter u svojoj dugogodišnjoj karijeri izdao je pregršt pjesama. Imate li neke favorite ili skladbe koje se posebno veselite čuti uživo?
Prve Gregoryjeve pjesme koje mi padaju na pamet su “Hey Laura”, “Holding On” i “You Send Me”, ali uvijek je zanimljivo čuti nove stvari velikih glazbenih imena, posebice na koncertima. Naposljetku, Gregory Porter jedan je od onih glazbenika koji svojom interpretacijom zaista obogate svaku skladbu koju pjevaju.
Već s dvije godine počeli ste pokazivati svoj glazbeni talent. Danas svirate više instrumenata, a najdraža vam je gitara. Zašto?
Moj glazbeni put zaista je počeo u vrlo ranoj dobi, a gitara je jedan od prvih instrumenata kojeg sam ikad uzeo u ruke. Bila je to, doduše, tatina gitara koja je bila veća od mene, ali bio je to trenutak kada su moji roditelji otkrili moj glazbeni talent, a nakon toga nagovorili su didu da mi za treći rođendan kupi malu gitaru koju mogu svirati u pravilnom položaju. Ovdje moram spomenuti i mog najvećeg glazbenog uzora i heroja Tommyja Emanuela, čije sam CD-ove i DVD-ove počeo slušati i gledati sa samo dvije ili tri godine. Njegova glazba, ali i priče i način nastupa toliko su me fascinirali da sam, gledajući jedan njegov DVD, shvatio da nešto slično tome želim raditi u svom životu.
Naravno, moja ljubav prema glazbi nije ograničena samo na gitaru. Skladam i za mnoge druge instrumente, uključujući i orkestre, ali ono što me najviše veseli jest učenje i sviranje velikog raspona stilova na gitari.
Kakav je osjećaj biti mlada zvijezda i kao dijete nastupati po svjetskim pozornicama s velikim glazbenim imenima?
Sebe ne bih baš nazvao zvijezdom, ali nastupi, turneje i suradnje s raznim glazbenicima, od kojih neki jesu svjetski poznati, velik su doživljaj i, rekao bih, značajan dio mog života. Nastupi su mi oduvijek donosili veliku radost, a zapravo mi je nevjerojatno upoznavati ljude sa tolikim glazbenim utjecajem - Ala di Meolu, Noru Jones, 2Cellos, Tommyja Emmanuela, Johna Scofielda, Zucchera, članove bendova Kool & The Gang, Mother's Finest, Ten Years After, Canned Heat, a i neke ljude koji se nisu probili samo putem glazbe kao što je, recimo, Kiefer Sutherland ili kao što će uskoro, nadam se, biti Keanu Reeves.
Vaš posljednji album “The Graduation” izdali ste nakon diplome na Muzičkoj akademiji. Možete li nam reći nešto više o tom albumu?
Album “The Graduation” izdao sam prošle godine, to je moj treći autorski album. Kao i na moja prethodna dva albuma, “It’s A Secret” i “Reason to Smile”, svaka skladba, iako su to sve instrumentali za solo akustičnu gitaru, ima svoju priču u kojoj se netko sigurno može pronaći. Te priče svakako su inspirirane diplomom, ali to je zapravo priča o velikoj prekretnici u mom životu, a i u životima mnogih drugih studenata koji izlaze s Akademije i ulaze u veliki nepoznati svijet, a ne znaju što ih ondje čeka. Ta velika prekretnica, međutim, ne mora biti završetak fakulteta, možemo govoriti i o promjeni posla ili selidbi jer na albumu “The Gradiation” nalaze se i pjesme posvećene mojim uzorima, mojem rodnom gradu Rijeci te raznim putovanjima.
Kako izgleda život mladog diplomiranog multiinstrumentalista?
Život mladog diplomiranog instrumentalista dosta je izazovan i neizvjestan, sastoji se od sastavljanja planova, koji se ponekad uspješno realiziraju a ponekad ne, ljubavi prema glazbi, nastupima, zabavljanju publike te traženja prilika da se sve to prenese i drugima. Činjenica je da glazbenici često nemaju siguran posao od 8 do 5, kao ni sigurnu mjesečnu plaću, pa treba dosta raditi. Upravo zbog toga svaka mi je prilika bitna i neizmjerna mi je čast i zadovoljstvo biti dio projekta s Gregoryjem Porterom.
Za kraj, što biste poručili publici koja 6. kolovoza dolazi u Opatiju?
Publika u Opatiji može očekivati da će Gregory Porter razvaliti, a od mene mogu očekivati skladbe sa novog albuma, možda neke sa starijih izdanja, razne aranžmane popularnih skladbi raznih žanrova i raznih razdoblja, koju šalu na stageu i, nadam se, dobru zabavu.
Otvori KEKS Pay
