Nagradu za književnost Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) osvojio je roman "Sinovi, kćeri" hrvatske autorice Ivane Bodrožić u engleskom prijevodu Ellen Elias-Bursać. Pobjedničko djelo, koje je prošle godine objavila izdavačka kuća Seven Stories Press UK, u finalu se našlo u žestokoj konurenciji s dobitnicom Nobelove nagrade Olgom Tokarczuk i njezinim romanom "Empusium: A Health Resort Horror Story" te ukrajinskom autoricom Tanjom Maljartschuk i romanom "Forgottenness".
Podsjećamo, u užem izboru za ovu prestižnu nagradu ove godine bila je, među ostalima, i još jedna hrvatska knjiga, "Proslava" Damira Karakaša, također u prijevodu Ellen Elias-Bursać, kao i romani "Too Great a Sky" rumunjske autorice Liliane Corobca, "Engagement" turskog pisca Ҫilera İlhana "Herscht 07769" čiji je autor László Krasznahorkai.
Nagrada za književnost EBRD-a dodjeljuje se već osmi put, a riječ je o nagradi koja slavi kreativnost regija diljem tri kontinenta u kojima djeluje Europska banka, pri tom posebnu pozornost pridajući književnim prevoditeljima i umjetnosti prevođenja. Ovogodišnji žiri koji je prepoznao rad Ivane Bodrožić i Ellen Elias-Bursać nagradom u iznosu od 20.000 eura, činili su spisateljica, kritičarka i kulturna novinarka Maya Jaggi, prevoditelj i profesor ukrajinske i istočnoeuropske kulture na University College London, Uilleam Blacker, spisateljica i urednica Selma Dabbagh te novinar i dopisnik BBC-a Fergal Keane.
Autorice i prevoditeljice ostala dva finalna romana, Tanja Maljartschuk i Zenia Tompkins te Olga Tokarczuk i Antonia Lloyd-Jones također su nagrađene iznosom od po 2000 eura. Nagrade im je uručio glavni tajnik EBRD-a, Kazuhiko Koguchi.
"S osvježavajućom iskrenošću i svježinom, 'Sinovi, kćeri' Ivane Bodrožić pripovijedaju se iz tri perspektive, od kojih je svaka jedinstveno prenesena u vještom prijevodu Ellen Elias-Bursać s hrvatskog jezika: mlade žene sa sindromom 'zaključanog tijela', njezina ljubavnika zarobljenog u tijelu koje ne prepoznaje kao svoje, te majke zarobljene vlastitim odgojem. Nagovještavajući dijelove sebe koje potiskujemo i cenzuriramo kako bismo se uklopili, ovaj knjiga osvještava kako prošle traume oblikuju sadašnjost", izjavila je predsjednica žirija Maya Jaggi.
"Imala sam nade, ali nisam očekivala pobjedu, pa je bilo iznenađujuće i dirljivo. Iznimno je ispunjavajuće i zahvalno biti dio procesa u kojem prijevod igra tako važnu ulogu. Biti među finalistima uz dvije iznimne knjige koje sam pročitala i zaista uživala u njima, uključujući i same prijevode, poseban je osjećaj. Mislim da ove tri knjige na neki način u središte stavljaju likove, što mi je iznimno drago jer se danas piše toliko autofikcije, a ove priče donose iznimne, slojevite likove", rekla je prevoditeljica Ellen Elias-Bursać, koja već trideset godina prevodi djela hrvatskih bosanskih i srpskih autora, a u Hrvatsku je stigla kao studentica ruskog jezika i književnosti i zatim se zaljubila u naš jezik. Njezini književni prijevodi redovito dobivaju nagrade te se nalaze na popisima najbolje svjetske prijevodne književnosti.
O priznanjima i nagradama koje je do sada zaslužila, ta je prevoditeljica, u nedavnom intervjuu za Večernji list, tek skromno rekla: "Iznimno mi je drago zbog autora. Moj je posao da promoviram autore svojim prijevodima i da se ti autori čuju i čitaju. To je lijepo dostignuće za njih. To je moj doživljaj, sve kroz njih."
Na dodjeli nagrade koja se održala u utorak u Londonu, Ivana Bodrožić je kazala: "Uvijek postoji mala nada kad se nađete u finalu, ali sam stvarno jako sretna što sam među ovim predivnim autorima i velika mi je čast što sam prvo bila izabrana u širi, zatim uži izbor, a onda i kao finalistica. Mislim da smo mi ljudi puno sličniji nego što mislimo, a umjetnost i književnost temelj su na kojem se možemo razumjeti jer je najmoćniji alat književnosti upravo proces poistovjećivanja dok nešto čitamo."
Vrijedno je istaknuti i da su ove godine, prvi put otkada se dodjeljuje nagrada EBRD-a, svih šest finalistica, autorica i prevoditeljica – bile žene. Upravo je o nezastupljenosti autorica po pitanju važnih književnih nagrada često i glasno govorila Ivana Bodrožić, uvijek ističući činjenicu kako je nažalost riječ o trendu koji se sporo ili nikako mijenja, unatoč tome što žene čine veliku većinu čitateljske populacije.
– To nije samo naš problem, to je gorki koktel patrijarhalne sredine, skučenog prostora, grčevitog čuvanja vlastitih pozicija, mačizma koji je kapilaran i često neprepoznatljiv, straha da ćete kao autorica završiti na polici 'ona koja se stalno buni', a time će i vaša književnost biti skrajnuta iz korpusa prave ili lijepe književnosti – kazala nam je Bodrožić.
