Album "Medzotermina" možete slušati a da ne znate kako je to treći dio trilogije s prethodnim albumima Mimika Orchestra ("Divinities of the Earth and the Waters" i "Altur Mur"), koji su svaki u svojoj sezoni označili podjednak artistički darmar kao i "Medzotermina" danas. Ali ako znate, poredani svi zajedno tvore opus nedostižan na domaćem terenu zadnjih godina. Što se tiče beskompromisnosti, sviračke i pjevačke uzbudljivosti i skladateljske ambicioznosti, Mimika Orchestra nema premca "u spoju progresivnog jazza, world musica, tradicijskih struktura i snažnih vizualnih simbola". Kombinirajući jazz orkestar s etničkim i hipnotičkim solističkim dionicama, poput istaknute električne gitare u temi "Pustoš", novom singlu, koje se isprepliću s vokalima Maje Rivić u višeminutnim, slojevitim skladbama, Mak Murtić proširio je i iscrtao zvučnu kartu Primorja, Mediterana i Balkana tako da je razne sastojke spojio u začudan kovitlac u kojem arhaična značenja dobivaju nova čitanja i tretmane u sadašnjosti.
Mimika Orchestra doista u svojoj glazbeno-scenskoj viziji briše granice između teatra, koncerta i performansa pa će njihov nastup 20. studenog u dvorani Kina SC u Zagrebu biti prilika na sceni skupiti sve sastavne dijelove ove netipične postave koja baš pred publikom dobiva dodatnu dimenziju životnosti i izvedbene euforije. A čuje se to i na albumu koji će osim na streaming servisima uskoro dobiti i vinilno izdanje.
Skladba poput "Klapa za Zemlju" sa novog albuma Mimika Orchestra "Medzotermina" (Menart), nipošto van ne može pripremiti za ono što album donosi. Sjajne vokalne dionice u svojevrsnoj mantri za Zemlju jedina su a cappella izvedba uz temu "Kutka i zvezde" među devet kompozicija Maka Murtića, a cjelokupna sviračka izvedba, kompozitorski učinak i aranžmansko bogatstvo čine ga pravom etno-jazz simfonijom. Murtić je odavno ambiciozan autor, jedan od onih koji razmiče ograničenja, a Mimika Orchestra idealan je ventil za kompleksne zamisli.
Premda, njihova aktivnost toliko je gusta i toliko su radišni i puni ideja da se upravo pojavio i vinil "Drugo Sunce" samostalnog albuma Maje Rivić, koja vokalnim dionicama s ostalim pjevačicama fascinantno odrađuje i obrađuje "Medzoterminu". Ne moramo ni spominjati kolektiv Živa voda i njihove de-re-konstrukcije brojnih rukopisa, od Boba Dylana do "Angele's Breath" ili Murtićeva projekta Truth ≠ Tribe. Bogate dionice puhačke sekcije, sa saksofonom Murtića u prvom planu, uz vokalne bravure i brojne ritmičke finese hvataju vas u vrtlog "Medzotermine" i mantrične glazbe uz samo pokoji lirski predah, ali i avangardističke kompozicije poput "Paliske", koja počinje tradicijskim glazbalima i zvukom narodnog kola, da bi se pretvorila u furioznu vožnju avant-jazza koji gotovo da iskače iz tračnica.
Koncepcijski i svjetonazorski, pitanja su mnoga, a jedno od njih je i ono kako se sučeliti s poviješću i tradicijom. Kao i često do sada, odgovor ovisi o tome koliko ste kvalitetan autor. U ovo doba banalnih i paušalnih odgovora "Medzotermina" djeluje poput spomenika kulture s vodoskokom i zlatnim ribicama, a Mimika kao prirodni entitet koji orkestralno radi ono što Dario Marušić, Dunije ili Dunja Knebl s Rokom Margetom, Zoranom Majstorovićem ili Adamom Semijalcem izvode u drukčijem sviračkom kontekstu. Činjenica da imamo ovakve autorske prvake koji tradiciji pristupaju sa samosvojnih pozicija.
"Medzotermina" je snimljena u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, jer njihova prostornost u glazbi i za snimanje zahtijeva adekvatan prostor da bi se zabilježio zvuk čija je glavna karakteristika fizička i mentalna širina. Osim stalnih članova orkestra, na snimanju su sudjelovali gosti na tradicijskim i elektroničkim instrumentima, a autora muzike, riječi i aranžmana Murtića pratio je producent Vedran Peternel, jedan od onih koji znaju postaviti i zahvatiti zvuk na dobrobit širokog orkestra. Kako kaže press-najava, dok su se prethodni albumi bavili rođenjem, pogrebnom ceremonijom i gozbom, "Medzotermina" se bavi identitetima, porijeklom, mitologijom te našim unutarnjim svjetovima, ljubavi, sprovodima, karnevalima, gozbama smještenima u svijet Balkana i hrvatskog primorskog naslijeđa. Ili, "Medzotermina" pronosi viziju svijeta između dviju krajnosti, one kakva se pokušava održati, ali polako nestaje u moru vlastitih početaka. Ona je imaginarij gdje se prepliću mitovi, društvena zbilja i suvremeni glazbeni izraz.
Ukratko, Mak Murtić s brojnim članovima Mimika Orchestra već godinama, u epizodama, progovara o značaju etničkih sastavnica kultura Hrvatske, Balkana i staroslavenskih tradicija, povezavši autorsku jazz, eksperimentalnu i orkestralnu glazbu s tradicionalnim zvukovljem u bogat konglomerat brojnih značenja. Usput opalivši šamar svima koji se pozivaju na "narod" i narodno. Što je to tradicijsko i moderno, najbolje se može shvatiti iz ovakvih kulturološki važnih projekta širokog zamaha poput Mimika Orchestra, koji se "specijalistički" bavi zadanom temom, a usput razotkriva svu mizeriju i neznanje banalnog okolnog, a danas tako čestog i površnog, konzervativnog tretmana tradicije kod nas. Situacija je daleko ozbiljnija i kompleksnija na polju kulture i stvarnog života, a albumi poput "Medzotermine" hrabro se i višeslojno hvataju ukoštac s temama koje ovaj prostor određuju i povijesno i u sadašnjosti.
Otvori KEKS Pay
