U sklopu ciklusa Večernji Live @ZKM, zagrebačka publika imat će priliku doživjeti nešto doista posebno – prvi samostalni zagrebački koncert Frane Livingstona (aka Frano Živković), gitarističkog virtuoza i skladatelja kojeg već godinama nazivaju “hrvatskim čudom od djeteta”, a danas 20-godišnjim umjetnikom svjetske klase. Sutrašnji koncert u Zagrebačkom kazalištu mladih ujedno je i live premijera njegova trećeg studijskog albuma “The Graduation”, kojim Frano ulazi u novu glazbenu etapu i potvrđuje status jednog od najperspektivnijih gitarista svoje generacije.
Frano, idućeg tjedna nastupate u ZKM-u. Kako teku pripreme? Što nas očekuje?
U utorak 21. listopada imam prvi samostalni koncert u Zagrebu i jako se veselim. Pripremam koncertni show u kojem će posjetitelji biti zaista privilegirani. Imat će priliku uživo čuti novu glazbu s albuma, za koju je Tommy Emmanuel rekao da sadrži spektakularnu glazbu, skladbe briljantne i šarene, s mnogo iznenađenja i vijugavih puteva. A ako Tommy to kaže, onda ja tu nemam što dodati, osim što ću izvesti i neke dobro poznate stvari u novom ruhu. Način na koji će se glazba izvesti je isto nešto što ljudi ne mogu doživjeti svaki dan. Fingerpickinga gitarista na ovim prostorima je malo ili ih nema. Također, ponosno mogu najaviti i genijalne goste iznenađenja. Dino Jelusick kojem s kojim ću prvi puta ostvariti suradnju i to mi je velika čast, zatim moja draga sugrađanka Mia Negovetić. Nas troje smo zapravo svi imali sličnu etiketu u djetinjstvu od koje smo se trebali odmaknuti pa su mi stoga naši susreti i suradnje jako dragi. I gypsy jazz majstor Mate Matišić, jedan od rijetkih s kojim imam priliku zaprašiti gypsy jazz standarde.
Planirate li izvesti spoj starih djela i novog materijala? Hoće li publika čuti i nešto “neočekivano”?
Uz skladbe s novog albuma, izvest ću i dio svoj repertoara s aranžmanima. Ovaj koncert je prilika da predstavim ne samo novi materijal, već i gitarsko stvaralaštvo u širem smislu te da pokažem kako se neke skladbe, čak i one koje nisu izvorno pisane za gitaru, mogu prilagoditi i zaživjeti na novi način. Da ne bude previše nepoznatog, repertoar ću osvježiti i publici poznatim skladbama, ali u novom ruhu, što će, vjerujem, unijeti i dozu neočekivanog u cijeli doživljaj
Imat ćete i goste. Kako je došlo do tih suradnji i poznanstava?
S Mijom i Matom sam prije surađivao i uvijek mi je poseban doživljaj s njima muzicirati. Takvi odnosi i glazbena prijateljstva su dragocjeni i mislim da ih treba njegovati. Dinu sam upoznao u Požegi prije par godina, i po mom mišljenju, riječ je o jednom od najboljih naših glazbenika današnjice. Uvijek mi je drago ostvarivati nove suradnje, osobito kada je riječ o vrhunskim glazbenicima poput njega, tko zna do kojih sve lijepih stvari to može dovesti u budućnosti.
Ovim koncertom naglasak je na vašem zaokretu u stvaralaštvu i novom albumu. Što se sve nalazi na albumu i zašto The Graduation?
Poklopilo se da u vrijeme objave ovog intervjua imam nedavno obranjen diplomski rad. Za mene je to velika stvar. Završavam jedno poglavlje u životu koje je počelo kad sam imao 5 godina i upisao osnovnu glazbenu školu. Nakon toga slijedilo je vrlo intenzivno obrazovanje gdje sam tijekom petnaest godina paralelno pohađao redovne i glazbene edukacijske ustanove. Vrijeme je u takvom okruženju vrlo strukturirano, a slobode donekle ograničene. The Graduation kao ime albuma nametnulo se logično zbog osobnog iskustva koje trenutačno prolazim, ali ima i više značenje samo od toga. Predstavlja završetak zarobljenosti u sustavu, koje zapravo prolazi svatko od nas i svojevrsni izlazak iz lanaca, izlazak u slobodu, neizvjesnost koju osjećamo jer ne znamo što nas dalje čeka.
Skladbe su nastajale uglavnom tijekom perioda mog studiranja. Svaka nosi svoju priču i iskustva koji mnogi prolaze pa je lako u njima se prepoznati. Moja glazba je tu za ljude i veseli me kad ju ljudi poslušaju i prenesu kako ih se dojmilo i kako je na njih utjecalo, to je zapravo i poanta. Skladbe su nadahnute i susretima uživo s publikom, obiteljskim vrijednostima, komunikacijskim izazovima mladih, našem korijenima, osobnim odlukama i osjećajima koji nas vode kroz život.
Koji komad s novog albuma vam je najizazovniji za izvesti uživo i zašto?
Tehnički najkompleksnija rekao bih da je naslovna skladba, The Graduation, ali sve skladbe su jednako zahtjevne kada se uzme u obzir da svaka treba biti dobro glazbeno interpretirana i da u svaku skladbu izvođač treba unijeti svoj doživljaj. Ponekad je teže izvesti tehnički manje zahtjevnu skladbu.
Vaš stil je fingerstyle / thumbpicking. Koji su vam bili najjači uzori i referentne točke u tom žanru?
Iako me ljudi često poistovjećuju s Tommyjem Emmanuelom zbog toga što je stao iza mene i zbog toga što dobro izvodim njegove stvari, na moj stil skladanja i sviranja na akustičnoj gitari zapravo je na mene utjecao širok spektar fantastičnih glazbenika. Smatram da ta širina i bogatstvo različitosti puno doprinosi mom stilu kojeg ću i dalje graditi. Među tim utjecajima su fingerpicking, gypsy, jazz, klasični i mnogi drugi. Od fingerpicking legenda, osim Tommyja Emmanuela koji je na mene najviše utjecao, ugledam se na Cheta Atkinsa, Jerryja Reeda, Doc Watsona, Merlea Travisa. Od novije ekipe tu su naprimjer Shane Hennessy i Joe Robinson. Obožavam gypsy jazz glazbu i učim slušajući Djanga Reinhardta, Birelia Lagrenea, Stochela Rosenberga, Joscha Stephana. Proučavao sam dosta jazz glazbe, a neki od mojih najdražih gitarista u tom području su John Scofield i Pat Metheny. Klasičnih uzora je puno i svirao sam zaista mnogo njihovih djela. Među njima su Francisco Tarrega, Federico Moreno Torroba, Mario Castelnuovo-Tedesco, Astor Piazzola, Hector Villa-Llobos.
Imate li neki ritual pripreme gitare / pojačala / pedala pred nastup?
Najvažnija mi je tonska proba budući da je akustična gitara nesavršen instrument jako podložan utjecaju vanjskih čimbenika te treba na vrijeme riješiti sve akustične probleme same gitare ali i prostora u kojem se nastupa. Kao “one man band” izvođaču jako mi je važna komunikacija s tonskim majstorom u pripremi i na dan koncerta, jer npr. koristim cjelokupni spektar zvučnih frekvencija, od vrlo niskih do visokih. To mi daje slobodu da mi akustična gitara tako može zvučiti poput kompletnog seta bubnjeva, kao pratnja vokalu, kao cijeli bend ili kao harfa. Tako treba podesiti i razglas, koji uključuje i subwoofere. U konačnici, moji koncerti su neka vrsta Rock’n’Rolla pa tako trebaju i zvučati. Jako cijenim dobre i iskusne tonce koje znaju prepoznati dinamiku skladbe koje izvodim i koji aktivno rade na zvučnoj slici. Mislim da dobar zvuk možda biti čak i 50 posto zaslužan za cjelokupni doživljaj koncerta
Kako radite aranžmane? Odakle započinjete: harmonija, melodija, ritam?
Melodija je uvijek najbitnija. Uvijek treba imati na umu da treba ostati vjeran originalnim zamislima skladatelja - znači melodiji, ritmu, strukturi skladbe. Kad radim aranžman, počinjem od slušanja i dubokog proučavanja skladbe, od riječi do pojedinih dionica. Onda vidim što paše gitari, što mogu dodati i promijeniti, a što ne. S obzirom na to da je bit stila kojim sviram izvođenje više dionica u isto vrijeme, na aranžmanima se treba puno raditi, i u procesu i u vježbanju, dok ne ispadnu kako želim da zvuče.
Od malih nogu ste u glazbi. Kako je počela vaša ljubav prema glazbi?
Moj interes se razvio prirodno. Najraniji utjecaji slušanja i pjevanja glazbe te osjećanja ritma su kreirali okružje u kojem glazba nije bila samo hobi, nego je postala način na koji razumijem i komuniciram svijet. I danas mi je draže provesti vrijeme s instrumentom nego recimo u izlascima. Glazba mi daje prostor da izrazim misli, osjećaje i nijanse koje ne stanu u riječi.
Imate li u obitelji glazbenika?
Osim mene, jedini glazbenik u obitelji je moj dida Žarko, gitarist i skladatelj koji živi i radi u Ljubljani.
Od malih nogu svirate više instrumenata. Kad ste prvi put znali da će gitara postati vaš glazbeni fokus?
Najduže sam je svirao i najbolje mi ide, prirodno mi leži, uopće ne moram razmišljati dok je sviram. To je neki osjećaj slobode izražavanja, nekakva zona u kojoj se najugodnije osjećam.
Koliko je utjecaj vašeg mentora Tommyja Emmanuela oblikovao vaš glazbeni put?
Kako je Chet Atkins oblikovao današnjeg Tommyja Emmanuela, tako i on oblikuje moj glazbeni put. Teško mi je to opisati riječima, ali se itekako osjeti u mojoj glazbi i nastojanjima da mladim generacijama prenesem svoja znanja i iskustva dok ih dobro zabavljam.
Laska li vam kada vas se naziva 'čudom od djeteta'?
Ne baš. Istina je da me ta etiketa ‘čuda od djeteta’ prati, no uvijek mi se činilo da na neki način zasjenjuje vrijednost rada što sam uložio u sebe jer svi pomisle - ah, on je jako talentiran, blago njemu. Ljudi rijetko gledaju dublje. Mnogi i ne vjeruju da govorim istinu o svom životu. Zato nisam dopustio da me to definira, uvijek mi je bilo draže da me ljudi dožive kao osobu. Kad razmišljam o prošlosti, najviše se prisjećam lijepih trenutaka, važnih lekcija i bitnih događaja i ne gledam na to u smislu što bih promijenio da imam sadašnje znanje. Taj period je prošao, a sad radim najbolje što znam u sadašnjosti i planiram za dalje.
VEZANI ČLANCI
Koji su vam planovi za dalje?
U prvom planu tu je naravno promocija albuma, dogovaranje i sviranje koncerata i pronalazak ekipe s kojom mogu raditi dobar posao. Moram se više koncentrirati na socijalne mreže jer moja iskustva ukazuju na to da broj followera puno više od kvalitete glazbenika utječe na to hoće li ga netko angažirati. To je malo žalosno, ali što se mora je teško i još uvijek se mora. U skladateljskom smislu već imam ideje za mnoge nove pjesme na gitari, a uz to i klasične orkestralne skladbe i jazz skladbe za koje bih trebao skupiti bend kako bi ih izveo. Zato mi je koncertna i izvođačka karijera s gitarom trenutačno najveći fokus. Također planiram održati razne radionice i masterclassove, jer i putem takvih događanja želim prenositi sva iskustva i znanja koja sam stekao.
Želite li raditi s izvođačima iz drugih žanrova i kako mislite da bi to izgledalo?
Za suradnju s drugim glazbenicima mogu reći da je uvijek jedno vrlo ispunjavajuće iskustvo. Zapravo je većina mojih suradnja s glazbenicima iz drugih žanrova jer nema mnogo ljudi na ovom području koji sviraju fingerpicking. Uvijek ću imati lijepa sjećanja s pjevanjem u zboru, sviranjem u sastavima i raznim bendovima, sviranjem u big bendu, dirigiranjem orkestrom. Iako me većina ljudi percipira kroz gitaru, moje glazbeno djelovanje oduvijek je bilo puno šire. Glazba me zanima kao cjelina, u svim njezinim oblicima i izrazima, tako da želim i dalje raditi unutar cijele glazbene umjetnosti, istraživati, učiti i surađivati bez obzira na žanrovske granice.
Što glazba znači za vas osobno, izvan pozornice? Jeste li ikad razmišljali o tome da prestanete ili o “planu B”?
Glazba je način na koji najbolje prenosim svoje ideje u stvarnost, tako da nikad nisam razmišljao o tome da bih se htio baviti nečim drugim.
Što volite raditi u slobodno vrijeme?
Imam nekoliko hobija kojima ispunjavam slobodno vrijeme. Kada ne sviram ili ne slušam glazbu, volim igrati šah, šetati psa, slagati Rubikovu kocku, gledati filmove...
Tko vam je najveća podrška?
Prvenstveno moji roditelji, a vrlo sam zahvalan i svim mentorima koji su me podržali na mom putu.
Otvori KEKS Pay
Frano Livingston? Je li to od starog Livingstona sin?