U veljači 2025. samoorganizirana skupina studenata zauzela je zgradu Studentskog kulturnog centra u Beogradu, pokrenuvši petomjesečnu kulturnu revoluciju. Njihova borba, pokrenuta na valu studentskih prosvjeda u Srbiji, završila je nakon nešto više od 150 dana policijskom intervencijom, ali je odjeknula regijom. Nekoć kultnu, a sada zapuštenu instituciju, studenti su tijekom blokade pretvorili u živo kulturno središte, gdje su se nakon dugo godina ponovno započeli odvijati događaji “od studenata za studente”. Skupinu studenata, koji su sudjelovali u oslobađanju SKC-a imali smo priliku upoznati na prošlotjednom Human Rights Film Festivalu u Zagrebu gdje su održali program “SKC u egzilu”.
Studentski kulturni centar tijekom desetljeća svog postojanja bio je iznimno važno mjesto, objasnili su nam Milica, Tijana, Emilija, Feđa i Mihajlo, studenti različitih beogradskih fakulteta koji su proveli mjesece zajedno kreirajući program oslobođenog SKC-a. Znakovito, nastao je kao direktna posljedica čuvenih studentskih prosvjeda 1968. godine, kada je zgrada, poznata kao Oficirski dom, predana beogradskom sveučilištu. U godinama koje su uslijedile, SKC bio je poprište underground i progresivnih ideja, mjesto u kojem su svoje karijere započinjali umjetnici poput Marine Abramović, kao i bendovi poput Šarla Akrobate, Ekatarine Velike, Idola i Discipline kičme, zbog čega se smatra i kolijevkom novog vala. Međutim, dolaskom Slobodana Miloševića na vlast, SKC je oduzet beogradskom sveučilištu i stavljen pod nadležnost Ministarstva prosvjete, čime je započeo njegov dugogodišnji pad.
– To je bio početak kraja, da ne kažemo propasti SKC-a koji je godinama kao prostor ostao neiskorišten i irelevantan. Unutra su se održavali komercijalni događaji, salsa večeri, otvorena je privatna knjižara, a ništa od toga nije imalo veze sa studentima i njihovim interesima. Inicijativa blokade SKC-a krenula je stoga kao težnja ka općenitoj demokratizaciji prostora kulture i onome što je bilo u srži svih prosvjeda i blokada u Srbiji, a to je borba protiv korupcije i privatizacije. Blokada se dogodila tako što smo se samoorganizirali da u popriličnom broju dođemo na književnu tribinu i otvaranje izložbe koje se tog 12. veljače održavalo u SKC-u. Čekali smo da tribina završi, na megafon proglasili da je prostor blokiran, digli transparente, zauzeli zgradu, a održan je i plenum na kojem je službeno izglasana blokada. Sve je funkcioniralo na isti način kao i blokade na fakultetima, uz jednu razliku, što je blokada SKC-a na određen način bila autonomna i sačinjena od različitih studenata s više fakulteta – ispričali su nam studenti, kazavši kako su ubrzo uspostavili radne grupe, u okviru kojih je svatko imao priliku organizirati više-manje što god je htio.
I ono što je uslijedilo tijekom petomjesečne blokade nadmašilo je sva očekivanja. Studenti su samostalno pokrenuli nevjerojatno bogat i raznolik kulturni program. U oslobođenom SKC-u tako je pokrenut internetski radio s više od 25 emisija, održana su 32 koncerta na kojima je nastupilo 99 bendova, 103 filmske projekcije, 11 izložbi, 15 umjetničkih performansa, 34 edukativne tribine te brojne radionice, od poezije i grafike, izrade fresaka do plesa na svili. Posebno se istaknuo blokadniFEST, filmski festival stvoren kao pobunjena alternativa tada otkazanom beogradskom FEST-u, s programom koji je slavio filmove otpora i građanske neposlušnosti.
– Radili smo mnogo više nego bilo koji kulturni centar u Srbiji. Nije to bilo savršeno, ali je doista bilo nevjerojatno, koliko se toga uspjelo ostvariti u tako kratko vrijeme. To je na neki način bila i poanta svega, “O.K., možda mi jesmo mladi, glupi i idealistični, ali pustite nas, imamo i mi pravo nešto reći”. Dio je svakako proizašao iz frustracije, osjećaja kao da si tu sve mogućnosti sistematski oduzete, nedostatka prakse na fakultetima i mjesta na kojima tijekom studija možemo istraživati svoje interese – kazali su.
Međutim, 22. srpnja, uprava Studentskog kulturnog centra je u pratnji policije ušla u SKC i preuzela zgradu, a studenti su izbačeni. Idućih dana, studente su po medijima razapinjali zbog navodno lošeg stanja u kojem su ostavili prostor, kao i zbog navodne masovne krađe opreme i inventara. V.d. direktora SKC-a, Slavoljub Veselinović, prozvao ih je “zbog brutalne blokade”, a objavljen je i popis otuđenih stvari među kojima i “50 kompjutora, 250 stolica i više od 200 umjetničkih predmeta”, zbog čega im se prijetilo i kaznenim progonom. No, odlučno konstatiraju studenti, ne samo da nisu uništili ni otuđili apsolutno ništa, već da njima do danas nije vraćena njihova imovina, oprema koju su kupili zahvaljujući donacijama poput novog filmskog platna, kao i sam sef s novčanim donacijama građana.
– To su apsolutne laži. Pa u SKC-u, kada smo mi u njega ušli, nije ni postojalo 50 računala, a kamoli 200 neprocjenjivih umjetničkih djela. Imputiralo nam se i o nama se pisalo sve i svašta, pa i stvari poput da smo tamo orgijali te da su unutra pronađeni sado-mazo kostimi, a sve to kako bi se ukaljala “slika dobrog studenta” koji sudjeluje u prosvjedima – tvrde.
Danas, kažu, u domovini ih gotovo pa ignoriraju, ali zato su ih u Hrvatsku, kako bi pričali o svojim iskustvima, pozvali već tri puta – osim na Human Rights Film Festivalu, sudjelovali su na Subversive Festivalu te Festivalu mediteranskog filma u Splitu. A s radom je nastavio i SKC online radio, na kojem osim sjajne glazbe, ponedjeljkom, srijedom i petkom emitiraju i govorne emisije s najrazličitijim temama.
– Blokade su gotove, plenumi se održavaju na fakultetima, u nešto manjem broju, ali se održavaju. Sada možda vlada malo zatišje, normalizacija, ali prosvjedi mogu ponovno buknuti. Važno je da se zadržao neki mehanizam otpora, jer prosvjedi su u jednom trenutku doista prešli iz studentskih u građanske te su građani započeli imati sve veću inicijativu u samoj organizaciji prosvjeda. To je i bila bit – da pokušamo aktivirati cijelo društvo i mislimo da smo u tome uspjeli. No, jedna stvar o kojoj se treba govoriti jest svojevrsna mitologizacija nas studenata, jer možda smo kao društvo postali previše oslonjeni na studente. U jednom trenutku od nas se počelo očekivati da iznađemo neko rješenje koje mi nismo mogli dati. Ali to nije bila naša ideja – da mi ponudimo rješenja i postanemo politička opozicija. Naša namjera bila je omasoviti ljude, potaknuti ih da se zainteresiraju i sudjeluju u onome što se događa. Da na primjeru nadstrešnice, koja je postala simbol, shvate kako se za takve stvari mora odgovarati. Jer i nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu, dogodilo se beskonačno mnogo stvari za koje je sasvim nevjerojatno da ih i dalje toleriramo – zaključili su studenti.
Otvori KEKS Pay
Dobraaaaa neka djeca nema sumnje,treba ih ostaviti u Zagrebu