Politico objavio listu najmoćnijih ljudi u Europi, na prvom mjestu osoba koja nije iz Europe
Politico je objavio svoj godišnji popis 28 najmoćnijih ljudi u europskoj policiti, a na toj listi našli su se i oni koji ne žive u Europe. Mi smo s tog popisa izdvojili prvih deset.
10. mjesto Keir Starmer - Keir Starmer stigao je u Downing Street prošle godine obećavajući obnovu kompetencije i smirenosti nakon 14 godina kaotične vladavine konzervativaca. Njegova metoda donijela je značajan uspjeh na međunarodnoj sceni — u kontrastu s njegovim borbama kod kuće.
Bivši glavni tužitelj i pravnik za ljudska prava, Starmer, 63, obnovio je Laburističku stranku nakon njenog sloma na izborima 2019. godine, preradivši je u centrističku snagu fokusiranu na kompetenciju umjesto ideologije. Njegov uspon od opreznog lidera oporbe do premijera definiran je manje vizijom, a više disciplinom i kontrolom.
9. mjesto Giorgia Meloni - Zovite to Melonijevim efektom. Za europsku etabliranu politiku, ime talijanske premijerke postalo je njezin najnoviji oblik samoudobljavanja.
Nekada jedan od najradikalnijih članova europske političke margine, Giorgia Meloni, 48, sada je dokaz da vođa krajnje desnice s neofasističkim korijenima može voditi osnivača EU i veliku ekonomiju, a da ne sruši kuću — barem što se Brisela tiče.
8. mjesto Mark Rutte - Kao glavni tajnik NATO-a, Mark Rutte ima samo jedan zadatak: zadržati Donalda Trumpa predanog obrambenom savezu. Dugogodišnji nizozemski premijer poznat po svom mirnom pragmatizmu i vještinama izgradnje koalicija, Rutte, 58, preuzeo je Savez prošle godine nakon gotovo 14 godina vođenja Nizozemske.
Njegov ugled kao strpljivog pregovarača učinio ga je prirodnim izborom za upravljanje NATO-om u njegovom najranjivijem trenutku u desetljećima — s ratom na njegovim granicama i najvećim članom koji dovodi u pitanje njegovu svrhu.
7. mjesto Ursula von der Leyen - Bilo da je riječ o postizanju dogovora o cjepivima, nametanju sankcija Rusiji ili upravljanju odnosima Europe s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, Ursula von der Leyen ima način da preuzme stvari u svoje ruke — i proširi moć svog ureda daleko izvan njegove tradicionalne nadležnosti.
S liderima u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj koji su oslabljeni sve polariziranijom politikom, predsjednica Europske komisije iskoristila je svaku priliku da djeluje kao de facto vođa kontinenta, često zasjenjujući njegove tradicionalne sile.
6. mjesto Nigel Farage - Nigel Farage nikada nije trebao autoritet funkcije da bi oblikovao politički razgovor u Britaniji. Gotovo desetljeće nakon što je pomogao u vođenju Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, britanski disruptor na čelu je opet u središtu nacionalne politike, širom viđen kao glavni protivnik premijera Keira Starmera.
Samo pet mandata u parlamentu, njegova desno orijentirana stranka Reform UK postavlja ton britanske politike nakon uspona u anketama i snažnog nastupa na lokalnim izborima ove proljeće.
5. mjesto Vladimir Putin - Vladimir Putin oblikuje Europu s njezinih rubova, čineći to korak po korak, jednim činom agresije u isto vrijeme. Gotovo četiri godine nakon što je započeo punom snagom napad na Ukrajinu, 73-godišnji ruski predsjednik proširio je bojno polje — testirajući obranu NATO-a hibridnim napadima, dronovima i klasičnim borbenim zrakoplovima.
4. mjesto Marine Le Pen - Marine Le Pen je spremna za jedan od svojih legendardnih povrataka. Isključena iz kandidature nakon presude iz ožujka 2025. godine za zloporabu EU sredstava — presuda koja dolazi s petogodišnjom zabranom obavljanja javnih dužnosti — francuska čelnica krajnje desnice klađenja je na to da će žalbeni sud poništiti njezinu sudbinu kada se sastane u siječnju.
3. mjesto Friedrich Merz - Friedrich Merz je čovjek koji ruši postratne tabue Njemačke. Polovicu stoljeća sadašnji njemački kancelar personificirao je konzervativnu ortodoksiju svoje zemlje: kršćanski demokrat posvećen uravnoteženim proračunima i spreman vjerovati Washingtonu u održavanju mira.
Sada, s ratom na kontinentu i njemačkim gospodarstvom u stagnaciji, Merz je preradio scenarij: veliki troškovi, brzo naoružavanje i izjava da Berlin — i ostatak Europe — moraju biti spremni stajati na vlastitim nogama.
2. mjesto Mette Frederiksen - Svi živimo u Europi Mette Frederiksen. Samo to još ne znamo. Frederiksen, 48, preuzela je dužnost 2019. kao najmlađa danska premijerka, vodeći manjinsku vladu kroz pandemiju, energetsku krizu i sada promjenjiv krajolik europske sigurnosti. Nekada viđena kao ljevičarska idealistkinja, postala je jedna od najpragmatičnijih operativaca na kontinentu.
1. mjesto Donald Trump - Trump je izložio svoju teoriju zašto ima toliku moć nad kontinentom u intervjuu za POLITICO, u kojem je rekao: „Europa ne zna što da radi.“ Pokazao je na imigraciju kao korijenski uzrok „propadanja“ većine europskih zemalja. „Oni žele biti politički korektni, a to ih čini slabima“, dodao je.
Europski lideri razumiju da imaju posla s nestabilnim partnerom. Vide nepredvidivost i rastuću asimetriju. Ipak, ostaju vezani uz Washington, pod pretpostavkom da sigurnosna arhitektura kontinenta — i velik dio njegovog prosperiteta — i dalje počiva na američkom osloncu.
Valja spomenuti kako je na 12. mjestu Viktor Orbán. Rat u Ukrajini pretvorio je Viktora Orbána iz perifernog problema u trajnu glavobolju Europske unije.
Nekada liberalni reformator, Orbán je više od desetljeća Mađarsku pretvarao u “neliberalnu demokraciju”, jačajući kontrolu nad medijima, potkopavajući pravosuđe i učvršćujući moć Fidesza.
Na 14. mjestu je Volodimir Zelenski koji se nada da će mu godina završiti bolje nego što je počela. U veljači je u Ovalnom uredu došlo do žestokog sukoba s američkim potpredsjednikom JD Vanceom, sve dok Donald Trump nije prekinuo raspravu i poručio Zelenskom da “nije u dobroj poziciji i nema dobre karte”.
Za predsjednika koji vodi ratom iscrpljenu naciju, taj je trenutak bio težak udarac, jer se Trumpov povratak u Bijelu kuću srušio na diplomatski okvir na kojem je Zelenski gradio strategiju opstanka.
Europska zvijezda Emmanuela Macrona ozbiljno je izblijedjela i nalazi se na 19. mjestu. Njegova odluka da prošle godine raspiše izvanredne izbore gurnula je Francusku u političku krizu koja bi mogla potrajati sve do predsjedničkih izbora 2027., kada zemlja bi mogla dobiti prvog krajnje desnog predsjednika od Drugog svjetskog rata.
Unatoč problemima kod kuće, situacija ga je u neku ruku oslobodila da se posveti svojoj najdražoj ulozi, državniku na svjetskoj pozornici. Dok vlade padaju, a čak i saveznici traže njegov odlazak, Macron se sve više povlači u područje vanjske politike.
A na zadnjem mejstu našao se najuspješniji “Trumpov šaptač” u Europi nije političar nego temperamentni švicarski nogometni birokrat Gianni Infantino. Predsjednik FIFA-e godinama gradi odnos s Donaldom Trumpom kroz otvoreno laskanje.
Ove je godine lansirao kriptovalutu u Ovalnom uredu, pozvao Trumpa da dodijeli trofej na ljetnom FIFA-inu turniru u SAD-u te mu dodijelio “FIFA-inu nagradu za mir”, koju je Trump s oduševljenjem prihvatio.