Što to povezuje Gotovčeva Eru, Tijardovićevu Floramye, Gibonnijevu Cesaricu i Huljićev Put putujem? Dinina Slona, Prohaskinu Intimu i Arsenovu Kuću pored mora? Škorinu Ravnicu, Perkovićevu Lijepa li si i Kabiljov Neka cijeli svijet? Robićevu Samo jednom se ljubi i Dujmićevu Plavu košulju? Husovu Lutku za bal i Hourin Crno bijeli svijet? Stublićeve Signale u noći i Cvekove Visine?
Sve te skladbe stvaraju poveznice između epoha i generacija. No prije svega, sve je to glazba iza koje stoje autori, oni koji su je u jednom trenutku stvorili.
Svi oni dijele isti poriv: onaj stvaranja glazbe. Usto, svi su oni pripadnici iste strukovne organizacije – Hrvatskoga društva skladatelja, koja upravo obilježava svoju veliku obljetnicu: čitavih osamdeset godina.
Autorski krajolik hrvatske glazbe
I zato, kada govorimo o hrvatskoj glazbi – o onoj koja je obilježila generacije, utjecala na naše živote, koja se pjeva tiho u sobi ili glasno na stadionu – govorimo zapravo o velikoj mreži autora koji, iako ne uvijek vidljivi, uvelike oblikuju taj nepregledni glazbeni krajolik.
U tom smislu, Hrvatsko društvo skladatelja nije samo strukovna organizacija – ona je okvir koji može obuhvatiti sve te nespojive poetike, sve te različite estetike, autore različitih izraza i stilova. Hrvatsku glazbu nemoguće je zamisliti bez njih, a s njima i bez udruženja koje ih već 80 godina okuplja.
Tijardović i Gotovac možda bi se danas iznenadili kad bi vidjeli kako njihovi likovi žive na istoj mentalnoj mapi s Gibonnijevim refrenima i Huljićevim hitovima; Arsen i Prohaska možda bi se ironično nasmiješili toj šarenoj glazbenoj republici. A zapravo, to je najbolji dokaz da je glazba širok pojam – te da u njoj ima mjesta i za Eru i za Ravnicu, i za Jaltu i za Košulju plavu.
Zaštićivati i organizirati
Pred 80 godina, osnovni cilj je bio jasan: zaštićivati „umjetničke, stručne, moralne i materijalne interese svojih članova“. Usto, organizirati „učešće muzičkih stvaralaca u kulturno-umjetničkom životu naroda“. Uz autore, udruženje je od početaka okupljalo i tekstopisce, kao i muzikologe te pisce o glazbi.
Ivo Tijardović, kralj hrvatske operete, preuzeo je ulogu prvog predsjednika. Devet godina poslije, 1954. osnovano je i udruženje kompozitora lake muzike s Miljenkom Prohaskom na čelu. A zatim, 1963. ta su se dva udruženja spojila u jedno, s Jakovom Gotovcem kao prvim predsjednikom novoujedinjene institucije.
U prosincu 1990. udruženje dobiva ime koje i danas nosi. Godine 1991. u vrijeme Domovinskog rata transformirano je u udrugu građana, a Zavod za zaštitu autorskih prava – ZAMP postao je tada sastavni dio njegove stručne službe. Godine 1992. paralelno s ulaskom Hrvatske u Ujedinjene narode, HDS je primljen u Međunarodnu konfederaciju društava autora i skladatelja CISAC i tako postao dio globalnog sustava autorskopravne zaštite.
Kako bi osnažio svoju izdavačku djelatnost, HDS je početkom tisućljeća utemeljio i vlastitu izdavačku kuću Cantus, a njezin sada već itekako bogat katalog pruža velik izbor diskografskih i notnih izdanja te knjiga o glazbi s biografijom Alfija Kabilja kao jednom od zadnjih izdavačkih perjanica.
Hrvatski Grammy, svjetski Biennale
Paralelno s dinamikom stvaranja udruženja iznutra, moguće je pratiti i kako je institucija oblikovala kulturni okoliš izvana.
Uzmimo samo Porin, taj veliki glazbeni i medijski događaj, iza kojega je HDS stao od samog početka, u teškim vremenima 1994. kada je našom inačicom američkog Grammyja trebalo pokazati snagu i otpornost hrvatske glazbene scene. S druge strane, tu je Muzički biennale Zagreb, koji od 1961. u našu sredinu dovodi imena poput Igora Stravinskog i Johna Cagea, a i dalje prati ideju izloga naše glazbe u svijetu i svijeta u nas.
Ne smijemo zaboraviti niti Zagrebački festival kao najstariji festival popularne glazbe u regiji – samo dvije godine mlađi od Sanrema, kao ni Cantus Ansambl kao prvi u nas specijalizirani sastav za suvremenu glazbu na čelu s Berislavom Šipušem koji uskoro obilježava 25 godina. Tu su i projekt Behind the Scenes usmjeren na mladu publiku, Glazbena tribina u Osijeku namijenjena suvremenoglazbenom stvaralaštvu, Chansonfest posvećen zagrebačkoj školi šansone te JazzHR namijenjen domaćoj jazz sceni, kao i MAKK – Međunarodna autorska kreativna konferencija, koja se bavi aktualnim temama kulturne i kreativne industrije.
Tu su i autorski koncerti, natječaji i nagrade, društvene mreže i digitalne platforme, glazbeni portal glazba.hr, raznolike inicijative, izdanja i projekti – još puno toga što oblikuje sliku naše glazbe od druge polovine 20. stoljeća do danas, a iza čega stoji upravo HDS.
Pravo mjesto
I stoga, kada se veselimo jer !večeras je naša fešta!, tugujemo zato što „udaše mi moju Tenu“, zaljubujemo se „zbog jedne divne crne žene“, „smijemo se“ i zamišljamo da „sve je isto kao prije“, izjavljujemo da smo „danas ludi i trebamo samoću“, dozvoljavamo si dozu nacionalnog ponosa pa „neka pati koga smeta“ ili jednostavno želimo svima reći kako „ništa mi neće ovi dan pokvarit“ – sjetimo se da su sve te emocije, poruke i trenutci u životu isprepleteni glazbom, a da iza sve te glazbe stoje autori.
Nije se loše sjetiti toga. Tako će stvar, na neki način, ipak biti stavljena „na pravo mjesto“.
Piše: Borko Špoljarić
Otvori KEKS Pay
