Ovogodišnji 16. Zagreb Jazz festival završava 16. prosinca plesno i slavljem u Tvornici kulture s velikim funk, soul i R&B sastavom Philipa Lassitera. Riječ je o iskusnom i traženom američkom trubaču i aranžeru koji je brojnim suradnjama do sada stigao do čak 11 osvojenih Grammyja. Lassiter je profesionalac o kakvima slušamo kad drugi glazbenici govore o njima, a do sada je radio s mnogima, među ostalim, i kao aranžer i voditelj sekcija puhača/gudača u Princeovu sastavu New Power Generation. Osnovao je vlastiti veliki sastav s kojim širi strast autentičnog američkog plesnog funka, soula i R&B-ja, koji je “diplomirao” radom u mnogim američkim gradovima.
Nakon suradnje s mnogim glazbenicima, osnovali ste Philip Lassiter bend. Je li to bio prirodan sljedeći korak? Ili ste osjetili želju da stvorite svoj prostor za imaginaciju? I kako se u to uklapa vaš najnoviji album?
Pišem pjesme i snimam ih od sredine devedesetih. Oduvijek sam imao strast prema svom originalnom izrazu. Počeo sam više pjevati oko 2004. na sceni Dallasa svirajući u klubovima s prijateljima, kao što su legendarni Bernard Wright i članovi Snarky Puppyja, kao i RH Factor. Moj prvi solo album, “Philthy” snimljen je u Dallasu i Nashvilleu. Uslijedili su “DreamZzz” u Nashvilleu i New Yorku, “Chill Mode”, “Party Crashers” i “Live In Love” snimljeni u Los Angelesu, te koncertni album “Raw In Amsterdam”. Moj najnoviji album “Soul Of The World” snimljen je u Nizozemskoj i predstavlja mješavinu soula, jazza, gospela, R&B-a i afrobeata, naginjući težem jazz-zvuku nego prije. Većinu sam snimio s velikim ansamblima od 13 do 23 glazbenika. Htio sam se predstaviti kao aranžer, frontmen i trubač, ali i pokazati nevjerojatan bend u Nizozemskoj.
Odrasli ste u Mobileu u Alabami, gradu s legendarnom glazbenom baštinom ukorijenjenom u gospelu, soulu, R&B-u, funku i jazzu. Kako je to okruženje oblikovalo vaš umjetnički identitet?
Rođen sam u Mobileu, ali sam se preselio na srednji zapad, južno od Chicaga, kada sam imao 11 godina, a zatim završio srednju školu u St. Louisu. Moji su utjecaji tako došli od krajnjeg juga do srednjeg zapada. Naučio sam čitati note u školi, ali sam svirao u crkvi, što mi je pomoglo da razvijem sluh u vrlo ranoj dobi. Zajednička nit u mojoj glazbi jest mješavina jazza i gospel glazbe. Mislim da mi je prilagođavanje žanrovima prirodno. To je kao gumbo, samo dodaš puno različitih sastojaka u lonac i kušaš usput.
Nastupali ste u malim klubovima, koncertnim dvoranama i u televizijskim emisijama diljem SAD-a i Europe. Kako različiti uvjeti utječu na iskustvo nastupa i primjećujete li razlike u reakcijama publike, recimo, američke nasuprot europskoj?
Volim intimnost malog prostora, ali uživam i u energiji prepune velike dvorane. To su vrlo različita iskustva. Lakše je “čitati” malu sobu jer je sve intimnije, ali s većom publikom mogu biti slobodniji i više divlji. To je poput kazališta, više prostora zahtijeva da nadmašiš prostor i ispuniš očekivanja i energiju publike. Reakcije se razlikuju: New York je opušteniji i slobodniji od, recimo, Nashvillea ili Los Angelesa. Neki su me manji gradovi u SAD-u iznenadili. U EU je drugačije, London i Berlin podsjećaju na NY i LA, dok su konzervativnija mjesta ponekad teža za osvajanje, ali publika je uvijek entuzijastična i spremna za fotografiranje i kupnju koncertnih suvenira i ploča. Mislim da publika u EU više cijeni neke stvari, jer takva glazba nije stalno dostupna; mi smo u Americi malo razmaženi.
Svi su znatiželjni o vašoj suradnji s Princeom, bili ste njegov glavni trubač. Kakvo je iskustvo bilo raditi s njim?
Bilo je nevjerojatno. Prince nas je naučio značenju “radne etike”. Bio je oštar, ali glazbeno nježan i vrlo dobar prema nama. Studijsko iskustvo, to je bilo drugačije od svega što sam ikada doživio. Snimali smo u studiju izravno na dvoinčnu vrpcu i dobivali upute u stvarnom vremenu iz kontrolne sobe. Iskustvo nastupa uživo bilo je ludo, teško je bilo fokusirati se na svoj dio jer sam bio fasciniran njegovom izvedbom.
Nakon što ste aranžirali glazbu za mnoge glazbenike, kakva je za vas razlika između moderne i tradicionalne gospel, soul i funk glazbe, kako pristupate radu s tim žanrovima?
Žanrovi imaju očite razlike, ali su i blisko povezani. Rekao bih da sve dolazi iz istog mjesta, iz bluesa, ali sve je to zapravo - soul glazba.
Živjeli ste i radili u Dallasu, St. Louisu, Nashvilleu, New Yorku, Los Angelesu i Amsterdamu, svaki sa svojim jedinstvenim glazbenim ‘ekosustavom’. Kako se tržišta i glazbena industrija razlikuju među tim gradova?
Svi su gradovi bili jedinstveni. U Dallasu sam izbrusio zube i usavršio svoj zvuk, posebno za afrocentrični, roots soul, funk i jazz. Nashville je donio ravnotežu i profesionalizam. New York me naučio kako se boriti i ojačao me. Los Angeles mi je omogućio da se fokusiram na strast i postanem glazbeno još bolji. Amsterdam i EU pružili su mi pristup velikim pozornicama i festivalima, priliku da formiram solidan bend i stalno nastupam gradeći publiku.
Otvori KEKS Pay
