U ekskluzivnom intervjuu za njemački tjednik Der Spiegel bivši šef diplomacije i potpredsjednik vlade Joschka Fischer dao je vrlo pesimističnu procjenu budućnosti transatlantskih odnosa i sigurnosti Europe. Fischer, koji Trumpa opisuje kao "duboko nesimpatičnog", otvoreno je rekao da mu je drago što više nije na dužnosti:
"Već u njegovom prvom mandatu bila je greška što je srušio nuklearni sporazum s Iranom koji su pregovarali Barack Obama i Europljani. Ovaj rat mu dosad nije donio ništa. Režim će se s velikom vjerojatnošću održati na vlasti, a obogaćeni uran ostaje pod njegovom kontrolom. Jedina promjena režima koju je Trump postigao u Iranu jest da su mule kao središnji faktor moći zamijenile Revolucionarne garde. Režim je postao još radikalniji", rekao je.
Kazao je da je Njemačka gospodarski europska srednja sila, a politički još uvijek prilično mala. Sada, kada su SAD otpale kao zaštitna sila, Njemačka se prvo mora vojno bolje i jače pozicionirati. Jedna od najjačih poruka intervjua jest Fischerova sumnja u opstanak Sjevernoatlantskog saveza. "U budućnosti se jednostavno više ne možemo oslanjati na SAD. Usuđujem se sumnjati hoće li NATO preživjeti", kazao je. Dodao je da bi europski dio NATO-a i dalje imao smisla, ali transatlantski savez u sadašnjem obliku – teško.
Fischer smatra da Njemačka i Europa moraju hitno ojačati svoju obranu. Na pitanje o mogućoj njemačkoj nuklearnoj odvraćajućoj snazi odgovorio je: "Ako Trump povuče nuklearni kišobran, a ta mogućnost postoji, ova debata će postati neizbježna. Trebalo bi pokušati stvoriti europsku alternativu, zajedno s Francuskom i Velikom Britanijom".
Na kritiku poznatog povjesničara Heinricha Augusta Winklera, koji mu je zamjerio relativizaciju nacističkih zločina, Fischer odgovara: "Heinrich August Winkler je vrlo mudar povjesničar, ali nije političar. Nisam mogao razumjeti njegovu kritiku".
Bivši njemački ministar vanjskih poslova brani odluku o prvom njemačkom ratnom angažmanu nakon 1945. i upozorava na opasnosti nacionalizma. Fischer s osvrnuo se na sudjelovanje Njemačke u NATO-ovoj intervenciji protiv Slobodana Miloševića na Kosovu 1999. godine. Upitan smatra li da se optužbom za genocid danas često barata olako, Fischer podsjeća na Srebrenicu:
"1995. smo, samo nekoliko godina ranije, u Bosni doživjeli masakr u Srebrenici, koji je kasnije priznat kao genocid. Ako si nešto predbacujem u slučaju Kosova, onda je to što mi je toliko trebalo da shvatim pravu prirodu tog sukoba. Naime, povratak izuzetno opasnog nacionalizma spremnog na masovno ubojstvo i masovni teror. Da se Milošević sa svojom agendom uspio nametnuti, mogli biste zaboraviti budućnost EU-a i proširenje na Balkanu.
Na primjedbu da se srpski planovi „etničkog čišćenja“ na Kosovu kasnije nisu u potpunosti dokazali, Fischer odgovara: "Ne, Bosna, Sarajevo i Srebrenica bili su stvarnost, a progoni i napadi koje smo tada vidjeli također su bili realni". Fischer priznaje da je u to vrijeme postojala velika iluzija o Rusiji. "Bila je potpuno drugačija situacija. Veliki faktor zvao se Mihail Gorbačov… Nakon toga se vjerovalo da je izbio vječni mir. To se prenijelo i na početnu fazu vladavine Vladimira Putina. Naknadno – iluzija"
Ipak, naglašava da osobno nikad nije vjerovao Putinu. "Nikad mu nisam vjerovao. Kao ministar vanjskih poslova vidio sam koliko je brutalno od 1999. vođen rat u Čečeniji. Kod mene je uvijek bilo nepovjerenja". Crveno-zelena vlada ipak je vodila politiku približavanja Rusiji jer je, kako kaže, postojala nada u uravnoteženje interesa – nada koju danas smatra naivnom.
Na kraju Fischer zaključuje da pacifizam kao ideja nije zastario, ali da današnja stvarnost zahtijeva potpuno drukčiji pristup. "Pacifizam kao temeljna ideja nije zastario. Svijet koji više nije nasilan smatram vrlo poželjnim. Nažalost, danas smo u situaciji fundamentalnog preokreta gdje je upravo suprotno. To treba trijezno priznati", zaključio je.
Otvori KEKS Pay
