Neki su glazbenici, jednostavno, besmrtni. Kada to kažemo, uglavnom mislimo na to da njihova glazba godinama, čak i desetljećima nakon smrti utječe na druge umjetnike i publiku, posebice ako promatramo one mlađe generacije čiji se glazbeni ukus razvija s pomoću melodija koje su nastale puno prije njih, no za mene besmrtnost glazbenika znači još nešto.
Svaki put kad čujem pjesme poput "Nutbush City Limitsa" Tine Turner, "Eleonore" Đorđa Balaševića ili "When Doves Cry" Princea, otprilike do polovine pjesme potpuno uživam, a onda dolazi realizacija – tužna, i za mene suluda činjenica, da ovi glasovi više nisu s nama. I to, naravno, nije zbog toga što sam ove velike face poznavala ili ispijala kave s njima, već zbog osjećaja prisutnosti koji u meni pobuđuju i zbog kojeg mi je nepojmljivo da, zapravo, trenutačno nisu prisutni. Jer drukčije je slušati nekoga živoga ili nekoga tko više nije u našoj stvarnosti, nekoga tko više nikada neće stvoriti neko novo djelo koje će očarati mase, a možda su se upravo tom nevjericom, svjesno ili nesvjesno, vodili i Princeovi fanovi 2016. godine. Naime, samo osam dana nakon Princeove smrti 29. travnja te 2016., njegovih čak 14 albuma ponovno je ušlo na UK Top 40 ljestvicu, a tjedan iza toga preminuli glazbenik postao je prvi izvođač čijih se pet studijskih izdanja ("The Very Best Of Prince", "Purple Rain", "The Hits/The B-Sides", "Ultimate", "1999") istovremeno našlo među deset najslušanijih albuma ljestvice The Billboard 200. Moćno, utjecajno i besmrtno, nije li?
Prince nam je, međutim, još za života dao naslutiti da s ovog svijeta neće otići nezapamćen. Bio je čovjek koji je furao po svom, perfekcionist koji je provodio nebrojene sate u studiju kako bi svaka snimka bila savršena, a njegova je posteljina, točnije prekrivač, kako je 2019. u svojim memoarima "Wally, Where'd You Get Those Glasses?: My Life Through the Lens from Parliament, Pendergrass and Prince" otkrio njegov dugogodišnji tjelohranitelj Wally Safford, bila napravljena od bijelih šljokica i perli – kao za pravu divu.
Svoju fascinaciju Princeom u jednom je intervjuu otkrio i naš glazbeni menadžer i DJ Ozren Kanceljak.
– Mislim da je Prince uz Davida Bowieja i Milesa Davisa najveći glazbeni umjetnik kraja prošlog i početka ovog stoljeća. Ne mislim da je sve što je napravio remek-djelo, ali njegova je nevjerojatna virtuoznost, energija, kontrola i težnja savršenstvu u svakom aspektu nastupa nešto jedinstveno. Svi koji su jednom, a pogotovo više puta vidjeli Princea uživo znaju o čemu govorim. Svaki je element bio savršen. Njegovo sviračko umijeće, posebice gitare, ali i drugih instrumenata, bilo je među najboljima na svijetu. No to mu nije bilo dovoljno. On je minuciozno režirao nastupe, koreografirao, ulagao neviđenu energiju i sve to zajedno u jedinstvenoj kombinaciji pružao ljudima. Njegove su turneje po mnogočemu bile zapravo opere; s libretom, zapletom, raspletom, podijeljenim ulogama, porukama, dramaturgijom, minucioznom režijom i onda još povrh svega – virtuoznom izvedbom. Pa kad tome pridodamo i bježanje od žanrovskih, idiomskih, rasnih podjela i stalnu težnju za integriranjem svih naslijeđa u jednu cjelinu, možda je jasniji moj stav prema Princeovoj ostavštini – rekao je 2017. godine za Večernji list Kanceljak, koji je među prvima pročitao knjigu "Prince" britanskog autora Matta Thornea, koja na petstotinjak stranica donosi uvid u glazbenu ostavštinu ovog velikog umjetnika. Jer iako je Prince za života izbacio čak 39 albuma, nitko zapravo ne zna koliko je točno skladbi napisao, no u njegovu se trezoru na imanju Paisley Park navodno nalazi pozamašan broj neobjavljenih snimki, a "pozamašan broj" u ovom slučaju znači da bi se, prema procjenama, svake godine tijekom idućeg stoljeća mogao objaviti novi Princeov album. I dalje ludo, moćno i besmrtno.
Ipak, iza te ekstravagantne scenske pojave i bića koje je vrlo očito vrvjelo od kreativne energije krio se čovjek koji je izrazito cijenio svoju privatnost. Rijetko je davao intervjue, a kad god bi se pojavio u javnosti, bilo je to u pratnji tjelohranitelja (Charles Huntsberry, poznatiji kao Big Chick, s Princeom je čak izašao na pozornicu kada je 1985. primao nagradu Grammy). Njegovi su tjelohranitelji tijekom godina, upravo zbog te prisnosti, postajali i njegovi vrlo dobri prijatelji, a njegova sramežljivost i povučenost kao i potreba za sigurnim okruženjem koje čini tek nekoliko bliskih, odabranih ljudi, posljedica su ožiljaka, kako je sam rekao, koje je nosio iz djetinjstva. Naime, Princeovi su se roditelji rastali kada je on imao samo sedam godina, nakon čega je glazbeno nadareni dječak, koji je već tada znao svirati bubnjeve, klavir i gitaru, otišao živjeti kod svojih susjeda, obitelji Anderson, a godinama kasnije priznao je kako je kao dijete patio i od epileptičnih napadaja, zbog čega su ga vršnjaci maltretirali.
Najveći udarac, međutim, došao je u odrasloj dobi, točnije 1996. Te godine na Valentinovo Prince se oženio plesačicom Maytom Gracijom, koja je u listopadu iste godine rodila sina Amiira, a koji je šest dana nakon rođenja preminuo od posljedica Pfeifferova sindroma, rijetkog genetičkog poremećaja. Ipak, umjesto tugovanja Prince je odabrao nastavak promocije albuma "Emancipation" (na kojem se nalazi i pjesma "Sex In The Summer", u koju je kao dio perkusija uvrstio snimku otkucaja srca tada još nerođenog sina), što je bio njegov način nošenja s tugom, no bol je očito bila toliko jaka da se 1999. rastao od Garcije, koja je u intervjuu za Vanity Fair 2017. godine izjavila: "Mislim da to nikada nije prebolio. Ne znam kako itko to može preboljeti. Znam da ja nisam."
Princeov život tako je ostao obilježen tragedijama, neizmjernim talentom i nezaboravnim izvedbama poput one na Superbowlu 2007., kada je za vrijeme velikog pljuska otpjevao vječnu "Purple Rain", ali naravno, tu je i sedam Grammyja, jedan Oscar i više od 100 milijuna prodanih ploča. Njegova prerana smrt zbog slučajnog predoziranja fentanilom 21. travnja 2016. ostavila je ogromnu prazninu u glazbenom svijetu, no samo tjedan dana kasnije, dok su se njegovi albumi vraćali na vrhove ljestvica, postalo je jasno da će Princeov duh zauvijek ostati prisutan, moćan, utjecajan i besmrtan, kao što i priliči divi kakva je Prince bio.
Otvori KEKS Pay
