Bila je to faza snažne represije, političkih progona i gotovo potpunog gušenja javnog prostora za drugačije mišljenje. Ipak, unatoč pritiscima, dio intelektualaca nije odustao, a upravo o tim pokušajima razbijanja šutnje, ali i o strategijama koje su koristili kako bi doprli do međunarodne javnosti, govori izv. prof. dr. sc. Wollfy Krašić u novoj epizodi Podcasta projekta SNOVI.
Kako objašnjava Krašić, nakon obračuna s reformskim pokretom, brojni sudionici i simpatizeri našli su se pod stalnim nadzorom, a mnogi i u zatvoru. Oni koji su nastavili djelovati, morali su pronaći nove, opreznije načine komunikacije i otpora.
„Iz različitih izvora koje sam konzultirao u istraživanju, poput dokumenata jugoslavenskih obavještajnih službi, ali i sjećanja nekih od sudionika tih događaja, vidljivo je da su se progonjeni intelektualci u godinama koje su uslijedili nakon sloma Hrvatskog proljeća uglavnom orijentirali na okupljanje u manjim skupinama, komentiranje dnevnopolitičkih događaja, kritiziranje režima itd.“
Internacionalizacija hrvatskog pitanja
No, ključni iskorak bio je pokušaj internacionalizacije hrvatskog pitanja.
„Oni su hrvatsku šutnju nastojali razbiti plasiranjem informacija o neriješenosti takozvanog hrvatskoga pitanja u Jugoslaviji i masovnom kršenju ljudskih prava u Jugoslaviji i inozemstvu.“
U tome su važnu ulogu odigrali međunarodni politički konteksti, osobito nakon Helsinškog završnog akta 1975. godine, koji je pitanje ljudskih prava stavio u fokus globalne politike. Disidenti su prepoznali priliku i pokušali kroz međunarodne kanale izvršiti pritisak na režim.
„Ideja hrvatskih disidenata je bila dokumentirano predstaviti masovno kršenje nacionalnih i ljudskih prava nad hrvatskim narodom u Jugoslaviji te na temelju toga, uz međunarodni pritisak, pokušati ishoditi od režima da ponovo dozvoli određenu liberalizaciju.“
Suradnja s političkom emigracijom pokazala se ključnom
„Hrvatski politički emigranti mogli su otvoriti vrata hrvatskim disidentima prema stranoj javnosti i prema relevantnim čimbenicima na zapadu.“
Jedan od konkretnih primjera takve suradnje bila su tajna putovanja Franje Tuđmana u Zapadnu Europu 1977. i 1978. godine, gdje je uspostavljao kontakte s političarima i emigrantskim krugovima. Istodobno, simbolički važan bio je i švedski dokumentarni film koji je međunarodnoj javnosti približio položaj hrvatskih disidenata.
„Svijet je mogao dobiti informacije o kršenju ljudskih i nacionalnih prava u Jugoslaviji.“
Paralelno s tim, važnu ulogu imao je i Marko Veselica, najteže kažnjeni intelektualac nakon sloma Hrvatskog proljeća, čiji je izlazak iz zatvora 1977. označio novu fazu okupljanja opozicije.
„Postao je praktični katolički vjernik, tako da je on po izlasku iz zatvora imao vrlo široki potencijal da okuplja režimske neistomišljenike sa, uvjetno rečeno, i ljevice i centra i desnice.“
Mreža kontakata van Hrvatske
Unatoč ograničenjima, disidenti su razvili mreže kontakata, od stranih novinara do Katoličke crkve, pokušavajući institucionalizirati svoje djelovanje. S druge strane, režim je njihovu aktivnost pomno pratio i klasificirao kao prijetnju.
„Oni su za službu predstavljali najradikalnije organizatore i nosioce neprijateljskih djelatnosti.“ Dokumenti Službe državne sigurnosti pokazuju razinu kontrole, ali i percepciju opasnosti koju su disidenti predstavljali. Cilj im je, kako navodi SDS, bila internacionalizacija hrvatskog pitanja.
Reakcija vlasti kulminirala je novim suđenjima početkom osamdesetih. Tuđman, Gotovac i Veselica ponovno su osuđeni zbog javnog iznošenja političkih stavova.
„Dakle, svi su oni u osnovi osuđeni za takozvani verbalni delikt, odnosno širenje vlastitih političkih i drugih stavova, prije svega u intervjuima stranim novinarima.“
Unatoč represiji, dio aktivnosti ipak je imao odjek i izvan Jugoslavije. Primjerice, hrvatska peticija za amnestiju političkih zatvorenika, uz pomoć emigracije, dospjela je do međunarodnih institucija. Na pitanje o konačnom uspjehu tih nastojanja, Krašić nudi objašnjenje.
„Ako gledamo njihove akcije u dužem vremenskom periodu, ja sam uvjeren da njihovo djelovanje definitivno treba smatrati uspjehom.“
Iako su mnogi završili u zatvoru, njihov doprinos bio je dugoročan, a djelovanje koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina ugrađeno u temelje današnje Republike Hrvatske.“
Sadržaj nastao u suradnji s Orbicom.
Otvori KEKS Pay
