Pri kraju života, nesretan, znao bi se upitati: “A gdje sam ja zapravo proveo svoj život?” Tito Strozzi bio je kazališni fanatik. Toliki da je s kazališnih dasaka otišao direktno u grob. Glumac, redatelj, pedagog, prevoditelj. Markiz plemićkog podrijetla. Vojnik. Autor prvog hrvatskog dugometražnog filma. Nastupio je u više od 300 predstava. Gotovo jednako toliko ih je i režirao. Kada je poželio proslaviti 50 godina rada u Hrvatskom narodnom kazalištu, koje je smatrao svojim domom, grubo su ga odbili. Njegovu predstavu “Buniduh Kerempuh”, napisanu za tu priliku, vodstvo te kuće smatralo je zastarjelom. Njihovo mišljenje nije dijelio Vlado Štefančić, direktor kazališta Komedija, koji je Strozziju ponudio da svoj komad izvede u njegovoj kući.
Bio je posljednji naš renesansni umjetnik, a da je živio negdje drugdje, ponosili bi se njime kao nacionalnom institucijom
Prije 55 godina umro je najsvestraniji kazališni umjetnik kojeg smo imali i pionir filma, života zanimljivog i turbulentnog kao i likovi koje je tumačio. Ali Tito Strozzi za svoje golemo stvaralaštvo nikad nije dobio neko važnije priznanje ili nagradu. Kod nas su ga mnogi nepravedno i bezrazložno marginalizirali, odbacili i ignorirali
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.