Cijena javnog gradskog prijevoza ključan je faktor kvalitete života i urbane mobilnosti, a u Hrvatskoj se ona drastično razlikuje od grada do grada. U 2025., analiza cijena u četiri najveća hrvatska grada – Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku – otkriva značajne razlike koje putnike stavljaju u nejednak položaj, ovisno o tome gdje žive. Dok neki gradovi potiču korištenje javnog prijevoza iznimno niskim cijenama za kratke relacije, drugi se fokusiraju na olakšice za stalne korisnike kroz povoljne mjesečne i godišnje karte, stvarajući složenu sliku o tome gdje je prijevoz doista najisplativiji.
Glavni grad Zagreb,razgranatom mrežom tramvaja i autobusa pod upravom ZET-a, pozicionirao se kao apsolutni pobjednik kada je riječ o kratkim, povremenim vožnjama. Cijena pojedinačne karte kupljene na kiosku ili putem mobilne aplikacije za vožnju u trajanju od 30 minuta iznosi svega 0,53 €, što ga čini najpristupačnijim za brze gradske relacije. Dnevna karta stoji 3,98 €, dok je cijena općeg mjesečnog kupona 47,78 €. Zagreb se ističe i širokim spektrom povlastica, a najznačajnija je ona uvedena 2024., kojom je svim umirovljenicima starijim od 65 godina osiguran potpuno besplatan prijevoz. Uz njih, pravo na besplatnu vožnju mogu ostvariti i pojedini studenti, nezaposlene osobe te osobe s invaliditetom.
Na drugom kraju spektra nalazi se Split, koji se prometnuo u grad s najpovoljnijom mjesečnom kartom u Hrvatskoj. Cijena opće mjesečne karte za prvu zonu iznosi samo 30 €, što je znatno niže od ostalih velikih gradova. Studenti s prebivalištem u Splitu također prolaze iznimno povoljno, s pokazom od oko 9,16 € mjesečno, a uvedena je i posebna besplatna studentska linija na relaciji Spinut – Kampus. Istovremeno, Osijek nudi uravnotežen pristup s mjesečnom kartom od 36,50 € i jedinstvenom zonom koja pokriva cijelo administrativno područje grada. Pojedinačna karta kupljena na kiosku stoji 1,46 €, a grad na Dravi također nudi besplatan prijevoz za umirovljenike i osobe starije od 65 godina bez prihoda, čime slijedi primjer Zagreba u brizi za najstarije sugrađane.
Za razliku od ostalih, Rijeka u ovoj godini ima prosječno povećanje cijena od 8 posto, čime se pozicionirala kao grad s najskupljom pojedinačnom kartom kupljenom kod vozača, koja za prvu zonu iznosi 2,50 €. Radnička mjesečna karta za prvu zonu košta 48 €, što je najviši iznos u usporedbi s ostala tri grada. Ipak, Rijeka je napravila značajan iskorak u potpuno drugom smjeru, uvodeći od 1. siječnja 2025. potpuno besplatan javni prijevoz za sve srednjoškolce s prebivalištem ili boravištem u gradu.
Kada se analiziraju samo osnovne cijene, lako je donijeti pogrešan zaključak, jer prava vrijednost javnog prijevoza za velik dio građana leži u povlaštenim kartama. Sva četiri grada nude značajne olakšice, no s različitim prioritetima. Zagreb i Osijek ističu se politikom besplatnog prijevoza za umirovljenike starije od 65 godina. Rijeka je, s druge strane, jedinstvena po besplatnom prijevozu za srednjoškolce. Split, iako nema potpuno besplatne kategorije u tolikoj mjeri, nudi iznimno povoljne studentske pokaze i posebne pogodnosti za obitelji s troje i više djece.
Izbor najpovoljnijeg grada za korištenje javnog prijevoza u 2025. godini ovisi isključivo o potrebama i statusu putnika. Za povremene korisnike koji trebaju obaviti nešto u centru grada, Zagreb je bez premca sa svojom kartom od 30 minuta za samo 0,53 €. S druge strane, za svakog radnika koji svakodnevno putuje na posao, Split je s mjesečnom kartom od 30 € daleko najisplativija opcija. Rijeka, unatoč najvišim cijenama pojedinačnih i mjesečnih karata za opću populaciju, postaje najpovoljnija za obitelji sa srednjoškolcima i umirovljenicima. Osijek se smjestio u zlatnu sredinu, nudeći razumnu cijenu mjesečne karte i odlične povlastice za starije građane.
Otvori KEKS Pay
Zašto se gleda samo na "četiri velika grada"? Zagreb je velik bez konkurencije i uopće ne funkcionira kao ostali, s lošom mrežom tramvaja blokiranom u običnom cestovnom prijevozu tu treba razgraničeni javni prijevoz i bolju željeznicu s 2-3 puta više stajališta i višestruko frekventnijim vlakovima, ako već ne metro jednog dana, ali povoljni gradski prijevoz, kakav takav, je nužnost da grad ne postane totalno zagušen do razine nepodnošljivog. Split je prilično velik uz pomalo kaotičan prijevoz u konurbaciji koja je bliska gradu ali ima zajedničku tarifu i jednog prijevoznika, bolje nego kaos s Čazmatransom i Samoborčekom u zagrebačkoj regiji. Rijeka pada ispod 100k stanovnika i Osijek koji ima tramvaj kao kuriozitet ali veličinom ih stižu Zadar i Pula koji imaju prave gradske linije, a tu su i Dubrovnik, Šibenik, Slavonski Brod i Sisak(+Petrinja) koji imaju dosta ozbiljan prijevoz, kao i V. Gorica i Samobor u kojima je nekadašnja ZET-ova mreža po selima postala besplatni "gradski" prijevoz uz fondove EU, Karlovac u kojem je (pri)gradski sustav bio dugo zapušten pa nedavno malo oživio, a tu je i Varaždin s malo zbunjenim recentnim eksperimentom, no ugl mislim da svi zaslužuju analizu umjesto samo "velika četiri".