Godinama nije bilo nikakvih obilježja – ni nadgrobnih ploča, ni zapisa, ni spomena – za stotine djece koja su umrla u dječjem domu svete Marije u Tuamu, u zapadnoj Irskoj. Sve do 2014., kada je lokalna povjesničarka amaterka Catherine Corless otkrila dokumentaciju o 796 umrle djece, za koju nije bilo nikakvih grobnih zapisa. Sumnjalo se da su tijela zakopana u masovnu grobnicu, moguće unutar starog betonskog septičkog spremnika, piše BBC.
Dom su vodile redovnice reda Bon Secours, a između 1925. i 1961. kroz njega su prošle tisuće žena i djece – uglavnom djeca rođena izvan braka i njihove majke, koje su bile odbačene od društva. Mnoga su djeca umrla zbog loših uvjeta, a gotovo nijedno nije pokopano na dostojan način.
Catherine Corless je uz pomoć starih karata i matičnih knjiga smrti povezala područje s igralištem u Tuamu s masovnim grobom. Njezina saznanja naišla su isprva na sumnju i otpor, no svjedočanstva lokalnih stanovnika, uključujući jednu ženu koja je u 70-ima vidjela dječje kosti u jami, dodatno su potvrdila priču.
Prekretnica je nastupila kad je Catherine razgovarala s grobarom koji ju je odveo na mjesto nekadašnjeg doma, danas stambeno naselje. Pokraj dječjeg igrališta nalazio se travnjak s kipom Djevice Marije. Ispričao joj je kako su nakon rušenja doma sredinom 1970-ih dva dječaka pronašla napuknutu betonsku ploču. Kad su je podigli, ispod su ugledali kosti.
Mnogi su tada vjerovali da su ostaci iz doba Velike gladi, jer je prije doma ondje bila radna kuća. No Catherine je znala da su žrtve gladi pokopane na označenom groblju pola kilometra dalje. Njezine su sumnje ojačale kad je usporedila stare karte: ona iz 1929. označavala je to mjesto kao "spremnik za kanalizaciju", a karta iz 1970-ih imala je rukom dopisanu oznaku "grobno mjesto".
U 2017. godini, vladina istraga potvrdila je prisutnost velikog broja ostataka – djece u dobi od 35 tjedana trudnoće do dvije-tri godine. Među onima koji traže istinu je i Anna Corrigan, koja je u odrasloj dobi otkrila da je njezina majka rodila dvojicu sinova u domu – jednog od kojih nikad nije pronašla. Dugi niz godina vjerovala je da je jedinica, no 2012. saznala je da je njezina majka u domu rodila dva sina – Johna 1946. i Williama 1950. Pronašla je smrtovnicu za Johna, ali za Williama nije bilo nikakvog traga.
U dokumentima stoji da je John umro s 16 mjeseci, a kao uzrok smrti navedeni su "urođeni idiotizam" i ospice. Ipak, inspekcijski zapis iz 1947. navodi da je rođen zdrav i težak četiri kilograma, no do 13. mjeseca postao je teško pothranjen i bez kontrole nad vlastitim tijelom. Umro je tri mjeseca kasnije. Za Williama postoji samo zapis da je preminuo 1951., no gdje je pokopan – nije poznato. Anna je osnovala grupu Tuam Babies Family Group i poručila: „Sada znamo njihova imena. Znamo da su postojali kao ljudska bića.”
U srpnju 2025. započela je službena ekshumacija, koju vodi stručnjak za pronalazak nestalih u ratnim zonama. Radovi će trajati dvije godine, a cilj je identificirati ostatke i konačno pružiti djeci dostojan pokop.
Iskopavanja vodi Daniel MacSweeney, stručnjak koji je tražio nestala tijela u ratnim zonama poput Afganistana. „Proces je iznimno zahtjevan – zapravo, prvi takav na svijetu,” rekao je. Objašnjava da su posmrtni ostaci pomiješani i da je bedrena kost dojenčeta veličine prsta odraslog čovjeka. „Nevjerojatno su sićušne,” rekao je. „Moramo ih vaditi vrlo pažljivo – kako bismo maksimalno povećali mogućnost identifikacije.” Težinu tog zadatka ne treba podcijeniti, dodao je.
Otvori KEKS Pay
Srećom da se radilo o katoličkom redu...