Tenkovi u pokretu i vojni konvoji, razrušene zgrade, stalne sirene za uzbunu i napadi dronovima – to je brutalna svakodnevica u nekim gradovima Ukrajine. Dobrovoljno se boriti na fronti za većinu mladih u Njemačkoj je nezamislivo. Ipak, ima i onih koji se žele pridružiti ukrajinskoj vojsci kako bi podržali zemlju u borbi protiv ruske invazije, piše Deutsche Welle. Osamnaestogodišnji Noah iz Darmstadta jedan je od njih. Ljetos je položio stručnu maturu za IT stručnjaka. U slobodno vrijeme razvija aplikacije za izračunavanje putanja granata. Također upravlja civilnim dronovima. Noah želi ući u jedinicu za dronove u Ukrajini. "Zaista bih preferirao ući u jedinicu za dronove, jer mi je to već donekle poznato", rekao je za Y-Kollektiv. Da vojni poziv u Ukrajini znači i ubijanje ljudi, Noahu je jasno. "To se radi – ma kako to brutalno ili cinično zvučalo – za viši cilj, kako bi se očuvao svjetski demokratski poredak", kaže on.
S diplomom majstora krovopokrivača na frontu
Dvadesetpetogodišnji Franco već se dobrovoljno bori u Ukrajini. U početku je želio pomagati humanitarno, ali je brzo shvatio da Ukrajini nisu potrebni obrtnici, nego vojnici. Već dvije godine ovaj školovani majstor, koji se bavi postavljanjem, popravkom i održavanjem krovova, ratuje na fronti. Od njegovih suboraca, s kojima je došao u Ukrajinu, danas se više nitko ne bori. "Petorica su poginula, ostali su teško ranjeni", priča Nijemac. Svi su bili iz Europe. Koliko se njemačkih dobrovoljaca trenutačno bori u Ukrajini, nije poznato. Prema navodima ukrajinskih vlasti, vjerojatno ih je nekoliko stotina. Tko se želi priključiti vojsci, može se prijaviti putem interneta, na primjer preko Međunarodne legije za obranu Ukrajine. I specijalna jedinica "Azov International Battalion" nudi online obrasce za prijavu.
Elitna jedinica smještena u "sigurnoj kući"
Na to što se osamnaestogodišnjaci dobrovoljno prijavljuju za rovovski rat, vojnik Franco gleda skeptično. "Naravno da ima i onih koji ne znaju u što ulaze. Zato im otvoreno kažeš: ovdje možeš izgubiti život, jer ovo nije kamp za obuku." Zbog velike opasnosti od ciljanih zračnih napada, jedinica je smještena na tajnoj lokaciji. "Sigurna kuća" ("Safe House") nalazi se u okolici ratom razorenog grada Harkiva. Više gradskih četvrti ondje je potpuno uništeno. Harkiv je udaljen svega 30 kilometara od ruske linije fronte. Posebno u rubnim dijelovima grada gotovo svakodnevno dolazi do napada dronovima. Unatoč tome, do Harkiva se još uvijek može putovati vlakom.
Vojnik "Lefty": braniti demokraciju
Dvadesetogodišnji „Lefty” također se bori na fronti kod Harkiva. "Lefty" mu je nadimak jer, kako kaže, lijevom rukom puca gotovo jednako dobro kao desnom. Priča da su i njegov otac i djed bili u vojsci. "Lefty" riskira život u borbi protiv ruskih agresora. S 18 godina otputovao je u Ukrajinu, ubrzo nakon što je završio srednju školu. "Svi ti zločini koji su se tamo dogodili za mene su bili neprihvatljivi, pogotovo na europskom tlu", kaže on. Susret s njim i njegovim suborcem Stratom, koji je pola Norvežanin, pola Švicarac, održan je na jednom parkiralištu u blizini fronte. Ruski agresorski rat za "Leftyja" je napad na demokraciju koju treba braniti. "Demokraciju i slobodu, kojih u Ruskoj Federaciji jednostavno nema." Ne želi dopustiti da još više ljudi padne pod ruski utjecaj. Za njega ovu misiju pokreće i želja za avanturom. "Uvijek ima i dobrih trenutaka, naročito nakon misije – uspomene i priče koje nosiš sa sobom. Sve je dobro dok god nitko ne pogine."
"Koliko god glupo zvučalo", dodaje "Lefty", "ponekad se to osjeća i pomalo kao videoigra. Ali, naravno, stalno imaš iskustvo bliskog susreta sa smrću." Na fronti vojnici stalno ginu. Koliko je ukrajinskih vojnika do sada stradalo, nije poznato. Ukrajina se suzdržava od objavljivanja takvih podataka. Predsjednik Volodimir Zelenski je u veljači, u intervjuu s novinarom Piersom Morganom, rekao da je do sada poginulo 45.100 vojnika, a oko 390.000 ranjeno. To se ne može provjeriti iz neovisnih izvora. Vojni stručnjaci, međutim, procjenjuju da su stvarne brojke znatno veće.
Na regrutaciji u Kijevu
Baš kao i "Lefty", Noah iz Darmstadta otputovao je u Ukrajinu s 18 godina. Roditeljima o tome nije rekao ništa. U jednom kafiću u Kijevu sastao se s regruterom jedinice "Azov International". Pukovnija Azov važi za elitnu jedinicu u Ukrajini. U prošlosti je bila kontroverzna zbog veza s desnim ekstremistima. Prema vlastitim navodima, jedinica se danas jasno distancira od toga. U nju se ne prima svatko tko želi ratovati. Nakon regrutacijskog razgovora, Noah dobiva odbijenicu. Još je prerano da postane vojnik, kaže mu čovjek koji regrutira vojnike. "Ja sada razgovaram s djetetom, a ne s vojnikom", rekao je on za Y-Kollektiv. Unatoč razočaranju, Noah ne želi odustati – i razmišlja da, na primjer, pokuša pomoći ukrajinskoj industriji naoružanja.
Otvori KEKS Pay
Početkom 2 svjetskog rata kada je Njemačka armada stigla u Ukrajinu mnogi Ukrajinci su ih dočekali kao oslobodioce te krenuli sa njima tamaniti Ruse ali nisu shvatili da su za Njemce niža rasa pa kada su Njemci prorijedili Ruse nastavili su prorijeđivati Ukrajince jer su ipak samo Slavenske manje vrijedne krvi. Čudna neka povijest, može se dosta naučiti čitajući knjige.