Bilo je proljeće 1990., odmah nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, kada su mnogi progovorili nakon što su šutjeli 45 godina. Moj prijatelj novinar kazao mi je da je nakon intervjua s Vladom Gotovcem upoznao jednog njegova HSLS-ovca sa Žumberka koji tvrdi da zna gdje je jama u koju su 1945. partizani likvidirali i pobacali stotine "narodnih neprijatelja". Otišao je na to mjesto, svjedok mu je pokazao jamu Jazovku. Nakon toga se uključio i naš kolega fotoreporter i speleolog, koji se i spustio u Jazovku, na dubinu od 34 metra i vratio se s jezivim snimkama visoke piramide ljudskih kostura. Obavijestili su svog glavnog urednika, koji se, međutim, uplašio teme. Otišli su u redakciju drugog dnevnog lista u Zagrebu, čiji se glavni urednik zainteresirao. Vidio je snimke, ali tražio je da i njega spuste u Jazovku da se i osobno uvjeri. Nakon što se blijed vratio na površinu, samo je rekao: "To je to, priča ide." Taj je glavni urednik bio Hido Biščević, nek se zna.
Tvoj HDZ nikad nije ni bio zainteresiran za tu problematiku. A kako i bi kad su mnogi zločinci završili u njihovim redovima. Njima je uvijek najvažnije bilo kako jamiti i nekretninski se pozicionirati. A sad kad su krivci odavno umrli bez kazne mogli bi se i tim baviti. Taman dobro za skretanje sa životnih tema.