Nitko nije u potpunosti shvatio koncept novog normalnog koji nam je zajamčen na početku već pomalo zaboravljene pandemije. E da, zaraze više nema premda se virus i dalje šepuri među nama, samo što odjednom nitko ne prebrojava oboljele i umrle, nego je sve prepušteno prirodnoj selekciji. Nema više ni cijepljenja ni docjepljivanja. Vjerojatno je u okviru novog normalnog obolijevanje i umiranje postalo najnormalnije pa se vijesti i novine ne otvaraju s alarmantnim brojkama. Sjećate se idiličnih dana kada je država zatvorena zbog 20-ak zaraženih. U ovom trenutku osobno znam toliko koroniranih, ali avaj, ili virus više nije tako strašan ili umiranje od njega nije više toliko zanimljivo. No, ne brinite se, sve je (novo) normalno! Rat i dalje traje, s jasnom perspektivom širenja kako po fronti tako i po dubini idiotizma kakav već ratovi zauzimaju. Ljudi koji o njemu brigu vode pažljivi su i odmjereni pa neće dopustiti pad intenziteta, jer oni itekako dobro znaju prastaru mudrost i istinu "da se do mira uvijek putuje ratom..." Onda se nastavlja i kontinuitet privođenja, da ne kažem uzapćenja, poduzetničko-političke elite, nosivih stupova kapitalizma što bi trebalo sugerirati da je kapitalizam kvaran u srži, ali on i dalje zuji, zveči, zvoni, zvuči, šumi, grmi, tutnji, huči kao najbolje od svih najboljih društvenih uređenja. Kapital kriminala doista jest nepoderiv i nepresušan pa ćete se danas klanjati veličini poduzetničkog genija kojeg će već štono sutra privoditi zbog liberalnog odnosa prema zajedničkim dobrima i vlastitoj ambiciji pohlepe. Strah ipak ne treba postojati jer ni jedan od tih dobrih vodiča tuđeg novca neće završiti u egzistencijalnoj neizvjesnosti. Naći će se poneki dvorac, za utjehu i nužni smještaj najuže obitelji, a ako vas tupavi sistem i kvarno-nesposobna bratija pretvori u borca za ljudska prava, što će biti dvostruka pretvorba u Hrvata – iz ničega u sve i iz svega u svja – za utjehu i u adrenalinu likujućeg triumfalizma možete osnovati političku stranku, osvojiti vlast i pohapsiti sve one koji su vam omogućili život u parafrazi poznate psovke "dabogda imao, pa onda imao malo manje."
Hoćemo li slati djecu i sami ići u crkvu župniku koji siluje djecu, hoću li plaćati ulaznice klubu koji milijunima nagrađuje gubitnike, hoću li glasati za Todorića, hoću li trpjeti kapitalizam, hoću li biti podanik, a da se nisam ni usudio postati građanin...
Otvori KEKS Pay
