Bivši ministar obrane Ante Kotromanović za Večernji TV analizirao je napad Izraela i Sjedinjenih Američkih Država na Iran, ocijenivši ga dugotrajno pripremanog, strateški tempiranog i potencijalno opasnog za širu regionalnu stabilnost. Govorio je o vojnoj logici operacije, mogućim razmjerima eskalacije, ulozi Donalda Trumpa, reakcijama Europe te o stanju međunarodnog poretka.
Na početku razgovora naglasio je da napad nije došao iznenada. - Napad Izraela i Sjedinjenih Američkih Država na režim u Teheranu bio je predvidljiv. Cijela priča oko pregovora služila je kao strateško zavaravanje. Danima, tjednima i mjesecima pripremana je operacija koju Izraelci i Amerikanci nazivaju preventivnim udarom. Počela je nešto ranije nego što je bilo planirano, nakon što je lociran vrh iranskog vodstva, uključujući bivšeg vjerskog vođu Alija Hameneija i njegov uži tim. To je odredilo trenutak početka operacije. U tom smislu svijet nije bio iznenađen, a nisu bili ni Iranci. Vjerojatno su očekivali napad i procjenjivali da od pregovora neće biti ništa jer su američki uvjeti postavljeni tako da ih je bilo nemoguće prihvatiti, a to je potpuna kontrola i odustajanje od razvoja nuklearnog programa čak i u civilne svrhe.
Govoreći o nuklearnom programu, objasnio je razliku između civilne i vojne razine obogaćivanja urana. - Kada se radi testiranje i razvoj u civilne svrhe, uran se obogaćuje na tri do pet posto, što je dovoljno za energetsku uporabu. Za vojnu namjenu razina obogaćivanja ide prema 90 posto. Letvica koju su Amerikanci postavili nije bila realna. Predsjednik Trump strateški je komunicirao, davao dvosmislene izjave, da se udar može dogoditi, ali i da možda neće, da sve ovisi o pregovorima i time je kupovao vrijeme i stvarao prostor planerima da operaciju izvedu što preciznije i uvjerljivije.
Osvrnuo se zatim na iranski odgovor. - Eskalacija prvih dana bila je očekivana. Uslijedio je brz odgovor Teherana napadima balističkim projektilima i dronovima po izraelskim gradovima, vojnim bazama i ciljevima u regiji. Iran posjeduje nekoliko tisuća balističkih raketa i velik broj različitih tipova dronova. Iako se čini da nisu puno naučili iz ranijih sigurnosnih proboja u Teheranu, nastavili su po istom obrascu. Dolazilo je do infiltracije specijalnih postrojbi Mossada ili CIA-e. Vrlo precizno su detektirani stanovi u kojima su živjeli visoki predstavnici sigurnosnih službi, političari i znanstvenici koji su radili na razvoju oružja, i svi su eliminirani. Očito nisu puno naučili, što je omogućilo da se sada detektira i eliminira i vrh vjerskog vodstva.
Prema njegovoj procjeni, strategija uključuje uklanjanje više sukcesijskih linija vlasti. - Plan je pokušati eliminirati što više potencijalnih ljudi koji bi mogli zamijeniti prve osobe. Govorilo se o tome da bi do šeste zamjene bilo idealno ukloniti sve unutar tog vojno-političkog sustava. Tek sa sedmom ili osmom razinom moglo bi se razgovarati jer ti ljudi nisu toliko radikalno postavljeni prema Zapadu. Prvo je uspostavljena infrastruktura infiltracije u Teheranu. Već dugo su pripremane mete, uz cyber i elektroničko ratovanje s ciljem paralize sustava. Nakon toga slijede raketni i zračni napadi na vojne zapovjednike, bivšeg predsjednika, ministre i druga kritična čvorišta, vojne baze, protuzračnu obranu i radare. Ono što u ovom trenutku ne znamo jest koliko će kampanja trajati i kolike resurse imaju obje strane za ovakav intenzitet borbe.
Otvorio je i pitanje međunarodnog prava. - Ovdje je prekršeno međunarodno pravo. Kritizirali smo napad Rusije na Ukrajinu i zgražali se nad tim. Ne vidim razliku između napada na suverenu zemlju i drugih agresija koje smo osuđivali. Postavlja se pitanje koji su stvarni motivi, osim tvrdnje da je riječ o zločinačkom režimu koji preko proxy skupina financira terorističke organizacije. Jasno je da Izrael, prije svega Netanjahu, snažno zagovara ovakav pristup i ima utjecaj na Trumpa. Oni su diktirali tempo i način udara.
Govoreći o daljnjem razvoju sukoba, upozorio je na mogućnost korištenja hipersoničnog oružja. - Iranci su nagovijestili da bi mogli upotrijebiti novo oružje. Postavlja se pitanje posjeduju li hipersonične sustave za koje praktički nema obrane. Jesu li ih razvili sami ili dobili od Rusije? Napad takvim sustavima na nosače zrakoplova ili ratne brodove mogao bi izazvati veliku štetu za Amerikance i odvesti sukob u smjeru koji je teško predvidjeti.
FOTO Bliski istok na rubu velikog rata: Nebo se crveni, gradovi u ruševinama, broj žrtava raste
Govoreći o političkim implikacijama, ocijenio je da su izraelske namjere jasne, ali da je američka pozicija rizična. - Izrael želi svrgavanje režima i zaustavljanje iranskog nuklearnog programa. Desetljećima žive u latentnom sukobu s teheranskim režimom kojem je neprijateljstvo prema Izraelu temeljna politika. Amerikanci su ušli u vrlo riskantnu igru. Ako se sukob oduži i ako porastu američke žrtve, to može ozbiljno oslabiti Trumpovu političku poziciju. Dug rat i veći broj poginulih Amerikanaca mogli bi mu srušiti rejting, osobito ako ne uspije svrgnuti režim, kazao je Kotromanović pa pojasnio: - Iran je velika zemlja s oko 90 milijuna stanovnika, a više od 70 posto su šijiti. Nisu svi u Teheranu protiv režima. Povijest pokazuje da vanjski napad često dovodi do homogenizacije društva.. Promjena režima realno je moguća samo iznutra, masovnim izlaskom ljudi na ulice i političkim prevratom. Teško je očekivati da će sama zračna kampanja dovesti do smjene vlasti.
Upozorio je i na iskustvo Iraka. - Nakon pada Sadama Huseina američka je politika odbacila kompletan establišment koji je godinama vodio Irak. Mnogi su kasnije završili u redovima Al-Qaide i tisuće Amerikanaca poginule su u dugotrajnom sukobu. To pokazuje koliko je takva tranzicija složena i opasna. Govoreći o resursima, naglasio je da oni nisu neograničeni. - Godišnja proizvodnja sustava Patriot u SAD-u ima svoja ograničenja, a Ukrajina ima svoje potrebe. Rat ovakvog intenziteta troši ogromne količine sredstava. Ni zemlje koje su sada meta iranskih napada, poput Saudijske Arabije, Bahreina i Emirata, nemaju neograničene kapacitete. Svako produljenje sukoba i rast američkih žrtava rušit će Trumpov rejting, pogotovo ako režim u Teheranu opstane, makar i s novim ljudima koji će voditi istu politiku.
Osvrnuo se i na reakcije Europe te moguće energetske i sigurnosne posljedice. - Vidjeli smo različite reakcije. Španjolska je osudila napad na Iran kao suverenu zemlju, slijedeći logiku osude ruske agresije na Ukrajinu, dok su druge zemlje uglavnom suzdržane. Svi su zabrinuti zbog mogućeg zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Ako se on zatvori na dulje vrijeme, cijena nafte može naglo porasti, a Iran kao veliki izvoznik prema Kini dodatno komplicira odnose na relaciji Kina–SAD. To ima izravne posljedice na europsku ekonomiju. Postoji i sigurnosna dimenzija, jer nije poznato ima li Iran preko svojih struktura ili ambasada organizirane ćelije u Europi koje bi mogle izazvati incidente.
Na kraju je iznio osobnu zabrinutost zbog smjera u kojem ide svijet. - Nitko ne može biti sretan kada vidi razaranja i ubijanje djece i civila. Teško je reći u kojem smjeru ide ovaj svijet. Ne vidi se razborito vodstvo; vidi se niz čelnika starijih od sedamdeset godina koji vode ratove kao da su klinci, puni neke iracionalne strasti. Istina se u ratu brzo izgubi, započinje informacijski sukob i svatko brani svoju verziju događaja. Teško je opravdati bilo čiji napad na suverenu zemlju. Postavlja se pitanje tko je taj svjetski policajac koji odlučuje kada i koga napasti. Međunarodno ratno pravo i uloga UN-a sve se manje poštuju, a kriteriji koji su nekada barem formalno vrijedili danas se gube. Sukobi se šire, eskaliraju i u drugim dijelovima svijeta, i kao da sjedimo na prostoru koji može eksplodirati u svakom trenutku. Ostaje nada da će prevladati razum i da će svjetski lideri voditi više brige o prosperitetu nego o demonstraciji sile.
Zaključno je poručio da Iran ne može pobijediti u totalnom sukobu, ali može nanijeti ozbiljnu štetu. - Iran je razvio ozbiljan balistički raketni sustav i ima kapacitete nanijeti štetu pojedinim zemljama, ali u konačnici ne može pobijediti. S druge strane, ukoliko Trump uspije staviti pod kontrolu Iran to bi bio najjači geopolitički potez u zadnjih 30 godina kakav nitko nije uspio napraviti i teško da može napraviti u naredn desetljećima. Ako padne režim u Iranu i dođe vodstvo koje je spremno surađivati s Amerikancima, bit će to strašan udarac Kini i Rusiji koje su s Iranom bile u odličnim odnosima. Iran je bio hub za Ruse u pogledu izrade dronova, tu je akumulirano znanje koje teško mogu nadoknaditi. Odmicanje Irana od Kine i Rusije bio bi najveći vanjskopolitički Trumpov potez, pod uvjetom da svrgne iranski režim.
Otvori KEKS Pay
"Iran ne može dobiti ovaj rat!" Kako pronicavo, inteligentno, analitično, utemeljeno... Bravo Kotromanoviću, rođeni ste analitičar!