Hrvatski nacionalizam nalazi se u terminalnoj fazi u kojoj je očnjake hereditarnog mrzilaštva nakon toliko desetljeća zario u arterije samog hrvatstva. Logična je to posljedica neprekidne i neodmjerene upotrebe pregrijane emocije koja je vlastito postojanje opravdavala postojanjem neprijatelja – ponekad stvarnih, a često i izmaštanih. Proces koji je do toga doveo sada je zapao u fazu u kojoj proždire supstancu vlastitog naroda. To što nas uvjeravaju da su nacija i vjera ključna, osovinska pitanja identiteta ne može biti dalje od istine i bliže podlo konstruiranoj prijevari. Nacija i vjera su oduvijek, a danas posebno naglašeno, pitanja manifestacije, nikako identiteta. Kada bi to bila identitetska pitanja, ona bi ostala u intimi svakog od nas te bismo, uz osobnu samosvijest, nepokolebljivo znali što smo, vjernici i nacionalnici, i nitko ne bi imao potrebu to ikome nabijati na nos niti se time kurčiti uokolo kao stekli predator u sezoni parenja.
Nacija i religija nisu nikakva identitetska, nego manifestacijska pitanja. Njima se ne slavi intima pojedinca, nego se ubija njegova volja u ime kolektivne jednoumnosti
Otvori KEKS Pay
