Pregovori oko iranskog nuklearnog programa u Ženevi nastavljaju se u sjeni Trumpovih prijetnji zračnim udarima, za što je u Perzijski zaljev dovukao moćnu američku armadu. Za mnoge analitičare to je znak da se napad na Iran čini neizbježnim jer bi povlačenje tolike sile bez udara izgledalo kao poraz, pa se pregovori u Ženevi vide samo kao traženje opravdanja za rat. Mnogi bi se mogli začuditi kako se još uopće pregovara o iranskom nuklearnom programu ako je Trump u lipnju prošle godine, nakon 12-dnevnih izraelsko-američkih udara na Iran, oglasio cijelom svijetu kako su glavna iranska nuklearna postrojenja u Isfahanu, Fordowu i Natanzu "uništena"? To pobuđuje sumnju da je američki angažman oko iranskog nuklearnog programa samo maskarada za nešto drugo. A to drugo bi bila, naravno, Kina. Zato su, dok govorimo o Iranu, oči u stvari uprte u Kinu i nagađanju o tome kako će Kina reagirati na "drugu fazu" američko-izraelskih udara na Iran. Prema jednima, Peking neće učiniti ništa kako bi izbjegao sukob s Amerikom, bar zasad. Prema drugima, Kina bi mogla pomoći Iranu u stilu zapadnjačke mantre o Ukrajini, prema kojoj Zapad tu samo pomaže u obrani od ruske agresije.