Prelaskom u vladajući tabor nezavisna zastupnica Boška Ban svrstana je, sasvim predvidljivo, u "žetončiće" i pribijena na stup srama. U vremenu crno-bijelih interpretacija, u kojemu nema nijansi, nitko se ne usudi njezin postupak tumačiti kao racionalan. Kako i bi kad je žetonizacija postala političko strašilo. U zdravim demokracijama koalicija je dogovor o programu, a u Hrvatskoj, zahvaljujući žetonizaciji, postala je sinonim za trgovinu foteljama. Posljedica je duboka erozija povjerenja – svaki prelazak tumači se kao izdaja, a svaka suradnja kao potencijalna korupcija. U takvom ambijentu nastaje fenomen "vječne oporbe", što najbolje ilustriraju Most ili buduća stranka koju najavljuje Marija Selak Raspudić. "Nećemo s HDZ-om" postalo je njihova mantra. To zvuči moralno čisto, no politički je vrlo problematično. Naime, takvo stajalište birače stavlja u pat-poziciju. U parlamentarnom sustavu vlast se formira koalicijama. Ako unaprijed isključite oba velika bloka – i HDZ i SDP (plus Možemo) – tada vam vlast nije opcija. Glas za vas zapravo je glas za oporbu. Legitimna je to strategija, ali onda trebate jasno reći da se ne natječete za vlast, nego za utjecaj.
Oni su sve, i pametni i domoljubni i konstruktivni i sposobni i konzekventni i za ZDS i protiv... sve to se predstavljaju u odgovarajućem trenutku. Ali realnost pokaze da nisu baš ništa o toga. Most je izmislio pojam "žetončići" za druge, da bi direktno naprimjer u Spitu odano žetonirali za Puljka odnosno Centar. Oni sebe tu naravno nisu vidjeli kao žetone, to su samo drugi. Vrlo destruktivna stranka jer bučno glume jedno a rade suprotno.