Sukob između Pakistana i Afganistana danas više nije samo još jedan pogranični incident dviju kronično nestabilnih država, nego signal duboke geopolitičke transformacije koja zahvaća cijeli prostor južne i središnje Azije. Ono što ovaj sukob čini posebno značajnim jest činjenica da se na suprotnim stranama nalaze akteri koji su gotovo dva desetljeća djelovali kao neformalni saveznici u zajedničkoj borbi protiv Zapada. Paradoks današnje eskalacije proizlazi upravo iz raspada tog ratnog partnerstva nakon nestanka zajedničkog neprijatelja. Talibanski pokret teško bi preživio rat protiv američkih i NATO snaga bez dugogodišnje logističke, političke i obavještajne potpore Pakistana, osobito njegove moćne obavještajne službe ISI. Pakistan je talibanima osiguravao stratešku dubinu, sigurne zone, medicinsku logistiku, regrutacijske kanale i političku zaštitu, računajući da će nakon američkog povlačenja Kabul ostati unutar pakistanske sigurnosne sfere utjecaja. No povijest pokazuje da pokreti stvoreni kao instrumenti regionalne strategije rijetko ostaju trajno pod kontrolom svojih sponzora.
Postane sve vise I vise vidljivo sto je Biden napravio.