Nitko nije znao da će doista doći do rata. Svi su mislili da se radi o nekoj vježbi, siguran sam da ni viši časnici nisu znali, ispričao je Konstantin Jefremov, bivši časnik ruske vojske koji se u intervjuu za britanski BBC otvorio o stvarima koje su se događale u južnoj Ukrajini dok je bio u vojsci. Iako ga sada Rusija smatra izdajnikom, Jefremov je posve iskreno govorio o mučenjima koja su se odvijala.
Jefremov je svoje sudjelovanje u ratu potvrdio i fotografijama koje su nastale ranije prošle godine u Zaporižju, uključujući i grad Melitopolj. Tako je ispričao kako je 10. veljače prošle godine stigao na Krim, gdje je bio šef jedinice za razminiranje 42. motorizirane streljačke divizije.
Shvatio što se događa
Sjeća se kako je vidio tada ruske vojnike kako lijepe identifikacijske oznake i slikaju slovo 'Z' na svojoj vojnoj opremi, sve pod krinkom 'vježbi'. Jefremov je ubrzo, kaže, shvatio što se događa i otišao do svojih nadređenih kako bi dao otkaz.
- Otišao sam do svog zapovjednika i objasnio svoj stav. On me odveo do jednog višeg časnika koji me nazvao izdajicom i kukavicom. Ostavio sam pištolj, sjeo u taksi i odvezao se. Htio sam se vratiti u svoju bazu u Čečeniji i službeno dati ostavku. Tada su me suborci telefonirali s upozorenjem. Pukovnik mi je obećao da će me strpati u zatvor do 10 godina zbog dezerterstva i upozorio je policiju - ispričao je bivši vojnik.
Zvao je i odvjetnika koji mu je na tu situaciju kazao da se okrene i vrati u bazu.
- Sada shvaćam da sam to trebao ignorirati i voziti dalje, ali sam se bojao da će me strpati u zatvor - kazao je Jefremov.
Nakon povratka, postavljen je za privremenog zapovjednika streljačkog voda. Tri dana nakon ruske invazije, 27. veljače, kazao je da je njemu i njegovim ljudima naređeno da se pomaknu na sjever s okupiranog Krima - prema Melitopolju. Dolaskom na obližnju zračnu luku koja je već bila okupirana, vidio je kaos.
- Vojnici i časnici zgrabili su sve što su mogli. Penjali su se po avionima i prolazili kroz sve zgrade. Jedan vojnik je odnio kosilicu. Rekao je ponosno: 'Odnijet ću ovo kući i pokosit ću travu pokraj naše vojarne' - ispričao je Jefremov.
- Sjekire, bicikle, sve su to natrpali u svoje kamione. Toliko stvari da su morali čučnuti da stanu u vozila - dodao je.
Nakon toga, mjesec i pol proveo je sa svojim vojnicima čuvajući rusku topničku jedinicu. Cijelo vrijeme su spavali na otvorenom, prisjeća se Jefremov, a u jednom trenutku su postali i toliko gladni da su krenuli u lov na zečeve i fazane.
- Jednom smo naišli na vilu. Unutra je bio ruski borac. 'Mi smo iz 100. brigade i sada živimo ovdje', rekao je vojnik. Bilo je toliko hrane. Hladnjaci su bili krcati. Bilo je dovoljno hrane da se preživi nuklearni rat. Ali vojnici koji su tamo živjeli lovili su japanske šarane u jezercu vani i jeli ih - ispričao je.
Svjedočio mučenjima
Dolaskom u grad Bilmak u travnju, kako bi on i njegova grupa čuvali ''logistički stožer'', Jefremov je navodno svjedočio mučenjima i maltretiranju ukrajinskih zarobljenika.
- Jedan od njih je priznao da je snajperist. Kad je to čuo, ruski pukovnik je poludio, udario ga je, povukao je Ukrajincu hlače i pitao ga je li oženjen. Da,' odgovorio je zatvorenik. 'Onda mi netko donesi krpu', rekao je pukovnik. 'Pretvorit ćemo te u djevojku i tvojoj ženi poslati video'', ispričao je strahote koje je čuo Jefremov.
Također je ispričao i situaciju kada je jedan ukrajinski vojnik imao povez na očima.
- Pukovnik mu je prislonio pištolj na čelo i kazao mu da će nabrojiti do tri i onda ga upucati u glavu. Prvo je potom odbrojio i onda pucao pokraj njegove glave, sa svake strane. Počeo sam se derati: 'Ne može te čuti, oglušio je zbog vas' - kazao je.
Ukrajinskim vojnicima davali su samo vodu i krekere, a tijekom jednog ispitivanja pukovnik je upucao i zarobljenika u ruku i nadkoljenicu. Jefremovi ljudi su ga ''zakrpali'' i odveli u bolnicu jer bi inače umro od gubitka krvi.
- Obukli smo ga u rusku uniformu i odveli u bolnicu. Rekli smo mu: 'Nemoj govoriti da si ukrajinski ratni zarobljenik, jer ili će te liječnici odbiti liječiti ili će ozlijeđeni ruski vojnici čuti i pucati u tebe i nećemo ih moći zaustaviti' - ispričao je.
UN-ov Ured za ljudska prava dosad je dokumentirao slučajeve maltretiranja zarobljenika u ratu, a dosad je intervjuirano više od 400 ratnih zarobljenika. Voditeljica promatračkog tima UN-a sa sjedištem u Ukrajini Matilda Bogner pojasnila je kako se mučenje događa s obje zaraćene strane.
- Ako usporedimo kršenja, mučenje ili zlostavljanje ukrajinskih ratnih zarobljenika ima tendenciju da se događa u gotovo svakoj fazi zatočeništva. I, većinom, uvjeti internacije su gori u mnogim područjima Rusije ili okupirane Ukrajine - ispričala je.
Jefremov se nakon ovih svih doživljenih strahota vratio u svoju jedinicu za razminiranje, no tamo nije zadugo ostao. Zajedno sa šestoricom je odlučio napustiti vojsku, a krajem svibnja napisao je svoje pismo ostavke, no nekima se to nije svidjelo.
- Počeli su mi prijetiti. Časnici koji nisu proveli ni dana u Ukrajini govorili su mi da sam kukavica i izdajica. Nisu mi dopustili da dam ostavku. Smijenjen sam - ispričao je.
Pobjegao iz zemlje
Ubrzo nakon njegovog odlaska iz vojske, uslijedila je i djelomična mobilizacija Rusa koju je Putin objavio u rujnu, stoga je Jefremov znao da mu je jedina opcija bila otići iz države. U kući u kojoj je stanovao napravio je otvor na stropu potkrovlja ako policija upadne kako bi mu dostavila pozivnicu.
- Regrutnici su se vozili do moje kuće i čekali me svojim autima, pa sam unajmio stan i tamo se sakrio. Skrivao sam se i od susjeda, jer sam čuo za slučajeve kada su susjedi policiji dojavljivali mladiće koji su unovačeni i skrivaju se. Takva mi je situacija bila ponižavajuća i nedopustiva - ispričao je, a Rusiju je naposljetku uspio napustiti pomoću grupe za ljudska prava Gulagu.net.
- Ne znam što se događa u njihovim glavama. Boje se da ne budu bili prevareni na tržnici, ali vjeruju čovjeku koji ih je varao 20 godina. Ne mogu to razumijeti - zaključio je Jefremov te se ispričao Ukrajincima.
- Ispričavam se cijelom ukrajinskom narodu što sam došao u njihov dom kao nepozvani gost s oružjem u rukama. Hvala Bogu da nikoga nisam povrijedio. Nisam nikoga ubio. Hvala Bogu da nisam ubijen. Nemam ni moralno pravo tražiti oprost od Ukrajinaca. Ne mogu sebi oprostiti, pa ne mogu ni očekivati da oni meni oproste - zaključio je Jefremov.
>> VIDEO Kod Solovjova o Kosovu: Rusija će pomoći Srbiji da se oporavi od raspada Jugoslavije
Da..... Uspio je izvući živu glavu, ali takvih priča ima na stotine, s obje strane crte razdvajanja...... Rat nikome nije ništa dobroga donio, samo loše i gore, pojedinci se pretvore u životinje, doslovno..... Ni oni što su podržavali rat, organizirali sve samo da ne prevagne mir računajući da će im rat biti brat, nisu se na kraju dobro proveli. Ako ništa drugo, neće imati mirnu savjest u starosti, PTSP te pere svaki put kad zatvoriš oči da bi spavao..... Ni ovaj vojnik, čak i ako si sredi život negdje izvan Rusije, neće nikad do kraja života imati mira, uvijek će se pitati je li ispravno odlučio, je li stvarno dezerter u pravom smislu riječi, je li izdajnik svoga roda i grude..... Iako će znati zašto je to učinio, svejedno to kopka..... Uvijek je bolje 100 godina pregovarati nego izazvati sad već svjetski nered i cirkus kakav je prije nepunih godinu dana upadom u Ukrajinu izazvala Rusija...... Toliki životi bi ostali sačuvani, gradovi i sela koji traju stotinama godina satrani su u nekoliko dana, već gdje je bila linija fronte..... Sad je gotovo, međusobna mržnja dva naroda je nadrealna, taj sat više nitko na svijetu ne može vratiti na početak.