Pontifikat pape Franje ostat će zapamćen po mnogočemu. Jedinstveni papa ostavio je utisak u raznim sferama djelovanja katoličke crkve, ali ono što mnogim vjernicima možda i nije poznato jest da je Jorge Mario Bergoglio, kako je glasilo svjetovno ime čovjeka koji nas je napustio na uskrsni ponedjeljak, s godinama je postao jedan od najistaknutijih svjetskih glasova koji pozivaju na hitnu akciju protiv klimatskih promjena i uništavanja okoliša.
Njegov pontifikat obilježen je snažnim naglaskom na ekološku svijest, povezujući brigu za planet sa socijalnom pravdom i duhovnošću, a sve je krenulo samim odabirom papinskog imena. Prvi put u povijesti jedan je papa uzeo ime svetog Franje Asiškog, zaštitnika životinja i ekologije i time nagovijestio smjer kojim će voditi Crkvu i svijet. Sveti Franjo Asiški, naime, poznat je po svojoj dubokoj povezanosti s prirodom, siromašnima i odbačenima. Njegova "Pjesma stvorova", u kojoj stvorenja poput "brata Sunca" i "sestre Mjeseca" naziva svojom obitelji, odražava viziju svijeta kao Božjeg dara prožetog ljubavlju koja sve povezuje.
Papa Franjo vidio je asiškog sveca kao "primjer par excellence brige za ranjive i integralne ekologije življene radosno i autentično". Za svetog Franju, pisao je papa, svako je stvorenje bilo sestra ili brat, povezano vezama ljubavi, što ga je poticalo na brigu za sve što postoji. Upravo je vizija neodvojivosti brige za prirodu, pravde za siromašne, predanosti društvu i unutarnjeg mira postala temelj ekološkog nauka pape Franje.
Ključni dokument papinog ekološkog zalaganja je enciklika Laudato Si': O brizi za zajednički dom, objavljena 2015. godine. Upućena "svakoj osobi koja živi na ovom planetu", enciklika je snažno odjeknula u globalnoj raspravi o klimi, posebice uoči Pariškog sporazuma čiji je nacrt izrađen iste godine. U njoj Papa prepoznaje klimatske promjene kao globalni problem koji sa sobom vuče teške posljedice, osobito za najsiromašnije.
Enciklika prihvaća "uvjerljiv znanstveni konsenzus" koji ukazuje na zabrinjavajuće zagrijavanje klimatskog sustava, velikim dijelom uzrokovano ljudskom aktivnošću, posebice izgaranjem fosilnih goriva i krčenjem šuma. Usto, papa uvodi koncept "integralne ekologije" koji naglašava neraskidivu povezanost između okolišnih i društvenih kriza. Ne možemo se boriti protiv degradacije okoliša ako ne rješavamo uzroke ljudske i društvene degradacije. "Vapaj Zemlje" neodvojiv je od "vapaja siromaha", govorio je papa.
Također, kroz encikliku oštro kritizira potrošački mentalitet i "kulturu odbacivanja" koja pogađa i ljude i prirodu, pretvarajući planet u "ogromnu hrpu smeća". Posebno proziva bogatije dijelove društva i razvijene zemlje zbog nerazmjerne potrošnje i zagađenja. Za papu Franju okolišna kriza ima duboke etičke i duhovne korijene u ljudskoj sebičnosti, pohlepi i pogrešnom shvaćanju čovjekovog mjesta u svijetu – kao gospodara, a ne skrbnika. Poziva na "ekološko obraćenje", promjenu srca i uma, ali i na novu globalnu solidarnost, ističući "ekološki dug" globalnog Sjevera prema Jugu. Razvijene zemlje trebaju pomoći siromašnijima u postizanju održivog razvoja i prilagodbi na klimatske promjene.
Laudato Si' inspirirala je osnivanje brojnih katoličkih klimatskih skupina, poput Laudato Si' Pokreta (ranije Globalni katolički klimatski pokret), koji djeluje u više od 140 zemalja, obučavajući tisuće "animatora" za promicanje integralne ekologije kroz edukaciju, sadnju drveća, čišćenje okoliša i zagovaranje politika. Diljem svijeta, biskupije, župe, škole i obitelji pokrenule su konkretne inicijative – od prelaska na obnovljivu energiju, poput nadbiskupije u Chicagu, do kampanja za zaštitu prirode kao što je podrška referendumu protiv bušenja nafte u nacionalnom parku Yasuní u Ekvadoru.
Osam godina nakon objave spomenute enciklike papa objavljuje apostolsku pobudnicu Laudate Deum kao nastavak i pojašnjenje prve enciklike. Ton ovog dokumenta znatno je oštriji. Papa izražava frustraciju zbog neadekvatnih odgovora na klimatsku krizu, upozoravajući da se "svijet u kojem živimo urušava i možda se približava točki prijeloma".
Direktno kritizira poricatelje klimatskih promjena i one koji ismijavaju zabrinutost za okoliš, uključujući i neke unutar Katoličke Crkve. "Osjećam se obveznim dati ova pojašnjenja... zbog nekih prezrivih i nerazumnih mišljenja koja susrećem, čak i unutar Katoličke Crkve," piše Papa. Ponovno osuđuje "tehnokratsku paradigmu" koja vjeruje da dobrobit automatski proizlazi iz tehnološke i ekonomske moći te teži neograničenom rastu, pretvarajući prirodu u puki resurs. Poziva na snažnije i učinkovitije međunarodne sporazume s obvezujućim i provjerljivim mehanizmima energetske tranzicije, posebno u kontekstu UN-ovih klimatskih konferencija (COP).
Otvori KEKS Pay
