Razmazio nas je Ivan Pavao II. To je samo jedan od razloga zašto neki u Hrvatskoj niti u trenutku smrti ne opraštaju Frani. Zamjeraju mu što u dvanaest godina pontifikata nije našao vremena, volje, želje ili pak nije osjetio potrebu posjetiti Hrvatsku. Pritom zaboravljaju da je njegova ekskurzija u BiH zapravo bila susret – a s kime drugim nego – prije svega s Hrvatima, a da u isto vrijeme nije nijednom otputovao niti u vlastitu domovinu, Argentinu. Da, Frane nije baš mario za turistička putovanja, išao je – ili barem pokušavao ići, jer nije uvijek uspijevalo – tamo gdje je u tom trenutku najviše gorjelo. Možda je Jorge Maria bio svjestan da nema toliko vremena na raspolaganju koliko je imao Karol Jozef te da je njegov križ ipak nešto drugačiji nego onaj Pape Putnika. Uostalom tko bi se s tskvim uzorom uopće mogao mjeriti? Joseph Alois također to nije ni pokušavao.
Ne samo da je služio nego je blagoslovio neviđeno zlo. Čak su se i nacisti zgražali nad zvjerstvima hrvatske vojske. Pojedini svećenici su prednjačili u ubijanju jer su upravo imali blagoslov Stepinca. Kao pripadnik masonske lože braće hrvatskog zmaja, Stepinac je nanio veliku štetu katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Zmaj od Bakačeve Kule