Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Pravo na vodu u Ustav! Voda nije roba i ne smije se privatizirati

Čak 2 milijarde stanovnika ima na raspolaganju samo 2,7 litara vode na dan.
25. rujna 2018. u 07:15 8 komentara 1660 prikaza
Gazirana voda
Foto: Thinkstock
Pogledajte galeriju 1/4

Voda je jedan od rijetkih resursa u Hrvatskoj na koji još nisu stavljene nečije šape. Da bi tako i ostalo, pučka je pravobraniteljica Lora Vidović pokrenula svojevrsnu kampanju za osiguranje prava na vodu na temelju Ustava, odnosno njezino konstitucionaliziranje.

Rat za vodu Nakon Berlina i Pariza, i drugi veliki europski gradovi opskrbu vodom vraćaju u svoje okrilje

– Ovdje smo da pružimo otpor onima koji bi privatizirali vodu – otvoreno je poručila pravobraniteljica s jučerašnjeg okruglog stola “Ljudsko pravo na vodu – je li vrijeme za zaštitu Ustavom”.

Potrebe premašuju prava

Hrvatska je iza Norveške i Islanda po dostupnosti vode treća u Europi, a po dostupnosti po stanovniku čak i prva. No, unatoč tome – nije dostupna svima.

Gazirana voda
1 / 6
Okrugli stol o pravu na vodu

– Što zbog siromaštva, što zbog nedostatka infrastrukture, trenutačno 250 tisuća građana, oko 6% populacije, nema pristup javnoj vodoopskrbi – upozorava L. Vidović, a njezina zamjenica Tena Šimonović Einwalter apostrofira diskriminacijski aspekt jer je nedostupnost izraženija u ruralnim sredinama, siromašnim i socijalno isključenim skupinama.

– Takav je slučaj u selima s većinskim srpskim, bosanskim ili romskim stanovništvom, što je neprihvatljivo. Čak 70,3% romskih naselja nema priključak na vodovod – otkriva. Pravobraniteljica upozorava i na to da je često korištenje vode koja protječe kroz dokazano kancerogene azbestne cijevi, a dostupnost diktira i cijena koja u istoj državi – nije ista. Kreće se od devet do 27 kuna po kubiku, a s obzirom na to da je 20% građana u riziku od siromaštva, varijacije u cijeni izravno su povezane i s rizicima za njihovo zdravlje. Ravnopravni nisu ni otoci, na kojima će se tek najavljenim izmjenama Zakona o otocima cijena vode izjednačiti s onom na kopnu.

Rim Dostupnost vode Nek' nam uzor bude Rim: 'Žega je, želimo piti iz fontana'

– Pravo na vodu, kako ga je prepoznao UN, ovlašćuje svakoga na dovoljnu količinu dostupne, čiste, zdravstveno ispravne vode za potrebe kućanstva i sanitarne potrebe, a tek onda i za industriju. Ne podrazumijeva pravo na neograničene količine, nego samo za osnovne potrebe – precizira pravobraniteljica. A te su osnovne potrebe, koje bi trebale biti dostupne svima, definirane: minimalni je opseg prava 70 litara vode dnevno po članu kućanstva, dok je prosječna potrošnja u Hrvatskoj 138 litara, dvostruko veća od prava.

– Svako ljudsko pravo treba osigurati na ustavnoj razini, a to jest temeljno ljudsko pravo. Ustav neće riješiti probleme, ali neće se moći donositi bilo kakvi zakoni – ističe Sanja Barić s Pravnog fakulteta u Rijeci i na pitanje je li sad došlo vrijeme za konstitucionaliziranje vode, što je u Europi zasad učinila samo Slovenija, odvraća da je to vrijeme – prošlo, malo čak i kasnimo. A osim samog ustavnog reguliranja načela, zakonima je jednako važno obuhvatiti i sve ostalo: vlasništvo nad izvorima, koncesije, kome se daju i pod kojim uvjetima, tko održava vodoopskrbu i odvodnju i u kojoj mjeri, zaštitu od privatizacije “potiho”, što ako se ne plati račun za vodu...

sprema se velika proslava ViO slavi 140 rođendan, a bez vodovoda je šest tisuća ljudi

Pritisci na privatizaciju

– Obustava vode nezakonita je, potraživanja se moraju rješavati pred sudovima – podsjeća Desanka Sarvan, viša savjetnica u Istarskoj županiji i autorica knjige “Ljudsko pravo na vodu”. Upozorava na posljedice masovnog prepuštanja vodoopskrbe privatnim koncesionarima u proteklim desetljećima, što je redovito dovodilo do enormnih poskupljenja i nikakvih ulaganja u infrastrukturu. Iz tih je neugodnih iskustava i proizašla potreba za zaštitu prava na vodu Ustavom. Proteklih se godina u cijeloj Europi događa suprotan trend – upravljanje opskrbom vraća se pod javnu upravu, gradovi i države isplaćuju odštete koncesionarima i rekomunaliziraju ovu uslugu. No, pritisci na privatizaciju ne jenjavaju.

– Postoji veliki pritisak prema privatizaciji: ako se to ne riješi na razini sustava, doći će na red. Ključno je da se zato što prije u Ustavu definira pravo na vodu i nemogućnost privatizacije: voda jest proizvod, ali nije roba i mora ostati u javnom vlasništvu – zaključio je Enes Ćerimagić iz Zelene akcije.

SPAR
ZDRAVLJE I OKUS NA PRVOM MJESTU
Zašto je dobro jesti domaće sezonsko voće i povrće?
PBZ
#OSTAJEMDOMA
Plaćaj račune i upravljaj svojim financijama online: savjeti za organizaciju bez odlazaka u poslovnicu banke
  • branko-kockica:

    Dogovorena četničko-udbaška podvala kako bi prilikom HDZ-SDP-ovske izmjene Ustava ujedno ograničili pravo na referendum. Navod da je "voda ljudsko pravo" sam po sebi ne znači ništa, svatko se može otići na prvi planinski potok napiti vode besplatno.

  • Avatar fidelio
    fidelio:

    Ajmo, gospodo, manite se gluposti. Kakva voda, kakvi bakrači - dajte nam referendum za preferencijalno glasovanje i ograničenje broja saborskih proračunskih crpitelja. Narod nije toliko blesav, idemo, gdje je referendum?

  • zspanco:

    Ako se već propagira "pravo na vodu" zašto onda 70 litara po članu domaćinstva dnevno? Tko je to izmislio? Nije li to ograničenje? Ionako se voda plaća pa neka troši tko koliko treba i može platiti. Bilo bi ispravnije, ne ... prikaži još! ispravno nego ispravnije da se odredi 70 litara po glavi stanovnika dnevno, ali da je tih 70 litara besplatno, a sve iznad toga da se plaća. E to bi bilo pravičnije. Pa tko troši i potrebuje više onda neka plati taj višak potrošnje. I još nešto: Cijena vode "...od do 27 kuna kubik...". Pa ja plaćam jednu kunu kubik vode. Slovom i brojkom samo jednu kunu po potrošenom kubiku. I sa tom jednom kunom po kubiku plaćamo stuju, troškove održanaja, potrebne servise postrojenja za crpljenje i distribuciju vode itd. Sve iz te jedne kune po kubiku. I još se ne potroše svi novci. Dakle, volio bih da mi netko u ovoj ludoj državi objasni zašto se plaća 9 kuna ili čak besramno visokih 27 kuna. Pa nije li tu već netko stavio svoje šape na neotuđivo pravo ljudi na vodu. Na vodu, ali ne onu papreno plaćenu već na vodu koja je svojom cijenom dostupna svakome i sirotinji i bogatima i nama i ciganima i svima. Ako možemo mi zašto ne bi mogli i drugi imati vodu za jednu, eventualno za dvije kune po kubiku. Besramna li je ova država i neljudi koji je vode. Dao Bog da takvima pokoljenja njihovih potomaka bila žedna.