I današnje generacije koje na mogu zamisliti svijet bez TikToka, ali i oni koji su rođeni u vrijeme kada nije postojao ni mobitel istu su stvar učili još od vrtića; tri kratka broja morate znati napamet u svako doba dana i noći, a njih zovete kada vam je ugrožen život, a sami si ne možete pomoći – policija, vatrogasci i hitna! To je trojac koji dolazi na poprišta kakva neki srećom vide samo u filmovima, a djelatnici pritom i sami često riskiraju živote dok ih cijeloga života prate scene koje su vidjeli.
– Jednom smo išli na intervenciju na željezničku prugu; vlak je prešao preko automobila u kojem je bila obitelj s troje malodobne djece. Preko nekih od njih vlak je doslovno prešao, skupljali smo dijelove tijela unesrećenih i bili uz neke od njih u zadnjim trenucima života. Tu nakon prvotnog šoka plačete, suze cure dok radite, a o tome mislite još danima. I onda se s takvih intervencija vratite u bazu i dočeka vas ljutiti sugrađanin koji je, čim smo došli, sasuo paljbu uvreda na nas; on čeka više od sata, a nas nema. Njega su već nekoliko dana pomalo boljela leđa, danas ga bole baš jako i treba injekciju... – ispričao nam je Danijel Šota, predsjednik Hrvatskog sindikata Hitne medicine, tek jednu od niza situacija s kakvima se svakodnevno susreću na poslu.
Nije se jednom dogodilo, govori nam njegov kolega s drugog kraja Hrvatske, da budu pozvani na slučajeve obiteljskog nasilja u kojima se nasilnik, kada vidi da su došli oni i policija, fizički okomi i na njih, pa se još moraju i braniti. Napadi su im, kažu, stalni dio posla; najčešće verbalni, ali zna biti i fizičkih.
– Nebrojeno smo puta napadani, posebno kada dođemo pomoći nekome nakon tučnjave, a pojedinci budu pod utjecajem raznih opijata i agresivni. Znaju nam se dogoditi sudari jer neki od vozača ne poštuju prednost prolaska hitne pomoći, dok mi pod upaljenim svjetlima pokušavamo što prije doći do bolnice kako bismo pacijentu spasili život. Kada uspijemo doći na vrijeme, to je odličan dan, bez obzira na to gdje smo "pokupili" unesrećenog i što smo sve vidjeli i doživjeli u međuvremenu, važno je da je život spašen – dodaju nam sugovornici. U takvom danu lakše prežive i česte situacije da im roditelji dolaze sa zdravom djecom na hitnu u tri ujutro kako bi ih se pregledalo uoči vikenda, pa su ljutiti jer njih, eto, u tom trenutku nema. Ili kada ih zovu u domove za starije koje vode privatnici, gdje često uopće nema medicinskih sestara, pa zateknu starije osobe u lošem stanju, često smještene u neadekvatnim uvjetima, na teško dostupnim mjestima. Scene, kažu nam, znaju biti očajne...
Da su hitnjaci, kao i ostali članovi žurnih timova pod posebnim stresom na poslu te da su ugroženi, jasno je svima, osim njihovim nadležnima s kojima se već neko vrijeme bore kako bi im dokazali da i njima treba beneficirani radni staž kakav imaju ostali članovi sustava. Stoga nije logično da jedino oni od žurnih službi u Hrvatskoj i Europi to nemaju. Skraćeni radni vijek su, naime, imali do 1998. kada je ministar Andrija Hebrang to promijenio.
– On nam to pravo nije ukinuo, on je samo pokušao ispraviti nepravdu, jer su do tada pravo na beneficirani radni staž imali samo hitnjaci u velikim centrima, u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Budući da su pokrivali velike terene, a on je smatrao da hitnjaci posvuda imaju jednako stresan i opasan posao koji ne mogu raditi do pune mirovne i smatrao je da svi imaju pravo na tu beneficiju. Zato je ukinuo mogućnost beneficiranog staža za velike centre kako bi se novom odlukom to pravo omogućilo svima. No on je kratko bio ministar i tu odluku nije uspio realizirati. Dakle, imali smo pravo na beneficirani radni staž, to je struka odavno prepoznala, a sada smo jedini koji moraju dokazivati raznim elaboratima što i kako radimo te zašto to tražimo. I da apsurd bude najveći, to moramo dokazivati vlastitoj struci koja jako dobro zna što i kako radimo. Hitnjaci prvi dolaze na teren među unesrećene, zahvaljujući našemu timu nekome spasimo život i omogućimo liječnicima u bolnici da odrade svoj posao. Mi radimo na terenu, na cesti, na mjestu tragedije, gdje su i svi ostali akteri, često i rodbina koja je uz vas i koju se mora smirivati, dakle riječ je o daleko stresnijim uvjetima od onih u kojima rade liječnici kada pacijent dođe u bolnicu, gdje su zatvoreni, bez utjecaja okoline i s idealnim uvjetima za rad – dodaje Šota. Ne shvaća kako ministrica Irena Hrstić ili njihova šefica Hitne Maja Grba Bujević ne shvaćaju da netko sa 65 godina nema kondicije trčati s nosilima na zadnje katove zgrade bez lifta, nositi unesrećene, biti koncentriran na poprištu neke tragedije, trpjeti napade...
– Maja Grba Bujević izjavila je da mi zapravo ne želimo beneficirani radni staž, da nam to ne treba, da hitna nije toliko stresna. Pa, eto, pozivam je da pokuša raditi na hitnoj pa da vidi kako je to. Strašno smo razočarani njezinim stavom. Zakon kaže da konobar na brodu, zbog stresnog posla, ima pravo na beneficirani radni staž, ali hitnjaci nemaju! Je li to logično? S ministrom Vilijem Berošom započeli smo proceduru dobivanja beneficiranog radnog staža i donošenja Zakona o hitnoj službi koji smo sami i pisali uz pomoć stručnjaka želeći da se uvede reda u puno toga na terenu, posebno u vezi s tim da u čitavoj Hrvatskoj dostupnost hitne službe treba biti ista, a ne da ovisi o razumijevanju županijskih čelnika i snazi lokalnog proračuna. Taj je prijedlog Zakona već prošao niz procedura, ali sada je sve stalo s novom ministricom i našom šeficom Grbom Bujević. Kažu, imate Pravilnik, što će vam Zakon, a dobro znaju koju snagu ima zakon, a koju pravilnik. I svi ostali nas podržavaju, velika većina građana, hitnjaci i vozači saniteta diljem Hrvatske – požalio se Danijel Šota. Ovomjesečni prosvjedi kao ni silni apeli nisu uspjeli odgovornima "otvoriti oči" i sada su, kaže Šota, pred zidom.
– Koliko daleko ide to njihovo nerazumno odbijanje, govori činjenica da su tražili da angažiramo stručne osobe koje će napraviti elaborat u kojem će se proučiti kako radimo, koliko često i zbog čega idemo na bolovanja, koji nam je rizik posla i slično. Nitko to nikada nije radio, ali mi smo morali. Platili smo elaborat 25.000 eura i stručnjaci koji su ga radili dali su nam za pravo – elaborat je pokazao da su nam uvjeti rada takvi da zaslužujemo beneficirani radni staž. Kako bi se izbjeglo prihvaćanje elaborata, u Ministarstvu su odlučili da o njemu odlučuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo, iako ta institucija s tim područjem nema mnogo veze. Zavod je potom donio odluku da ipak ne ispunjavamo uvjete za skraćeni radni vijek. Ministrica Hrstić rekla je da će nam osigurati dodatne preglede, psihološku pomoć... Da apsurd bude veći, rečeno je da će nam se omogućiti i da se više krećemo, iako nam nije jasno što to znači i kako će to pomoći nekome od 60 i više godina. Dakle, sve samo da nam ne osiguraju raniji odlazak u mirovinu – dodaje Danijel Šota.
No ne planiraju stati, pa su ovih dana najavili mogućnost raspisivanja referenduma. – Poniženi smo i prevareni od Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Nećemo stati zbog onih koji nisu dočekali mirovinu nego umrli na radnom mjestu, zbog oboljelih, zbog mladih koji imaju pravo na mirovinu u zdravlju. Uz nas je javnost – glumci, pjevači, sindikati i udruge, 99% ljudi podržava nas u anketama, ali izostaje podrška mjerodavnih. Godinama upozoravamo na loše vodstvo Zavoda za hitnu medicinu kao i na to da u Republici Hrvatskoj nemaju pravo svi na istu, kvalitetnu, opremljenu, educiranu i organiziranu hitnu službu. Zbog loše organizacije ljudi umiru, a nitko nas ne čuje. Pozvat ćemo sve da nas podrže, u svim gradovima i mjestima Hrvatske, u svim zdravstvenim ustanovama, u svim javnim i žurnim službama. Referendum će biti glas protiv nepravde za jedinu žurnu službu koja nema beneficirani radni staž, protiv izjava da posao hitne nije stresan ni težak ni odgovoran. Bit će to referendum za bolje sutra pacijentima jer im u kasnim šezdesetima sigurno ne možemo pomoći kako bismo željeli. Budite uz nas, budite uz hitnu jer – Hitna je bitna! – apel je koji potpisuju Hrvatski sindikat Hitne medicine, Sindikat zajedno, Udruga Hitna uživo 194, ali i svi oni koji razumiju kakav je posao hitnjaka. Šota kaže da mogu skupiti pola milijuna potpisa građana, jer, izgleda, na ulici moraju tražiti pravdu. I dalje stoje i iza zahtjeva za ostavkom šefice hitne, koja im je prva okrenula leđa.
– Zbog neprimjerene, nemoralne i neprofesionalne izjave kojom vrijeđa sve djelatnike izvanbolničke hitne službe i hitnog bolničkog prijema, u ime svih tražimo ostavku ravnateljice Zavoda za hitnu medicinu dr. Maje Grbe Bujević. Nakon što je i sama "navodno" tražila skraćeni radni vijek, iznoseći neistinu i neznanje o psihofizički gotovo najtežem radnom mjestu, na Hrvatskoj televiziji govori da djelatnici hitne službe ne žele beneficirani radni vijek! Lako je iz fotelje krovnog Zavoda i bez odgovornosti ponižavati službu – poručuju joj već mjesecima njeni hitnjaci.
Otvori KEKS Pay
