Kako Berlin ponovno postaje vodeća europska vojna sila, a Pariz i Varšava tek se s tim trebaju suočiti. Desetljećima je Europska unija funkcionirala na prešutnom dogovoru: Njemačka se brinula za novac, Francuska za vojsku. Sada se to promijenilo. Kako Njemačka cilja postati prevladavajuća europska vojna sila, politička ravnoteža se mijenja. U Francuskoj vlada panika da ostane relevantna, dok u Poljskoj njemačko naoružavanje budi stare strahove i stvara osjećaj da bi berlinsko-varšavski savez mogao biti najučinkovitiji način da se Rusija drži podalje.
- Kamo god idem u svijetu, od Baltika do Azije, ljudi traže da Njemačka preuzme više odgovornosti - rekao je Christoph Schmid, njemački socijaldemokratski zastupnik u odboru za obranu Bundestaga. - Očekivanje je da Njemačka konačno podigne razinu i uskladi svoju ekonomsku težinu s obrambenom moći - dodao je. Njemačka s najvećom europskom vojskom, opremljenom vrhunskim tenkovima, projektilima i mlažnjacima, daleko je od ismijavane Bundeswehr s niskim moralom i zastarjelom opremom. Ta vojna moć povezana je s političkom i ekonomskom snagom - i Europa će se morati prilagoditi dominantnoj Njemačkoj.
Do 2029. godine Njemačka će trošiti 153 milijarde eura godišnje na obranu. To je oko 3,5 posto BDP-a, najambicioznije vojno proširenje zemlje od ujedinjenja. Francuska, za usporedbu, planira dosegnuti oko 80 milijardi eura do 2030. Poljska cilja potrošiti 186 milijardi zlota (44 milijarde eura) na obranu ove godine, što je jednako 4,7 posto BDP-a što je najviša razina u NATO-u. Planiraju imati jednu od najvećih i najbolje opremljenih vojski u Europi. Fiskalne stvarnosti se također mijenjaju. S Parizom koji se bori s dugom iznad 110 posto BDP-a i deficitom iznad 5 posto, berlinska moć zaduživanja daje joj slobodu koju susjedi mogu samo zavidjeti, piše Politico.
Poljska se također bori da javnu potrošnju drži pod kontrolom, pogoršano eksplozijom u obrambenim troškovima.Jedan dužnosnik EU-a nazvao je pomak u njemačkom vojnom potencijalu „teluričnim“, ili zemljotresnim. Drugi diplomat to je rekao izravnije: „To je najvažnija stvar koja se trenutno događa na razini EU-a.“Za europske diplomate taj val postavlja više od proračunskih pitanja. Izaziva priču koju je blok dugo govorio sebi o tome tko čuva njegovu sigurnost. I to pitanje kruži Bruxellesom, gdje dužnosnici razmišljaju koliko će „europsko“ biti njemačko jačanje.
Jedan znak odgovora leži u nabavi. Berlin ostaje duboko zaštitnički nastrojen prema svojim nacionalnim prerogativima u obrani. Odupirao se davanju Europskoj komisiji jače ruke u kupnji oružja i planira se u velikoj mjeri oslanjati na nacionalne okvire, uključujući novi zakon o nabavi koji će sustavno koristiti članak 346. Ugovora o EU. Ta klauzula omogućuje zemljama da zaobiđu pravila konkurencije EU kako bi favorizirale domaće ugovore. Taj pristup „Njemačka na prvom mjestu“ već se oblikuje. Interni dokumenti o nabavi koje je vidio POLITICO pokazuju da Berlin priprema guranje 83 milijarde eura u obrambene ugovore kroz Bundestag do kraja 2026. To je neviđeni val koji dodiruje svako područje oružanih snaga, od tenkova i fregata do dronova, satelita i radarskih sustava. I to je samo početna faza. Iza toga stoji mnogo veća „lista želja“ Bundeswehra od 377 milijardi eura, dugoročni nacrt koji obuhvaća više od 320 novih programa oružja u svim vojnim domenama. Još upečatljivije je kamo će te milijarde teći. Prema planovima nabave, manje od 10 posto novih ugovora ide američkim dobavljačima — preokret nakon godina u kojima je Berlin bio jedan od glavnih obrambenih kupaca Washingtona. Gotovo sav ostatak ostaje u Europi, a veliki dio ide njemačkoj vlastitoj obrambenoj industriji. Za Europu to znači da ekonomski motor EU postaje i njezin obrambeno-industrijski, s Berlinom koji kanalizira stotine milijardi u domaće proizvodne linije dok Francuska i južne zemlje ostaju fiskalno ograničene.
Taj pomak osjeća se u Parizu, gdje se njemačko naoružavanje gleda s mješavinom skepticizma i zabrinutosti. - U Francuskoj je obrambeni aparat u srži sustava - rekao je jedan dužnosnik EU-a. - Razlika između Pariza i Berlina je u tome što je u Francuskoj svaki dužnosnik na kraju obrambeni dužnosnik. - Unatoč nastojanjima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona od 2017. da poboljša franco-njemačke odnose, nepovjerenje prema Berlinu duboko je ukorijenjeno u francuskim obrambenim krugovima. To je negdje između budnosti i prijetnje - rekao je jedan francuski obrambeni dužnosnik za POLITICO. - Bit će teško raditi s njima jer će biti izrazito dominantni - dodao je dužnosnik, naglašavajući da je glavna upozorenja hoće li njemački kancelar Friedrich Merz uspjeti popuniti kadrovske praznine u Bundeswehru. Međutim, njemačka industrijska i ekonomska moć zabrinjava jednako koliko i naoružavanje zemlje, nastavio je dužnosnik. - Neće morati napasti Alsace i Moselle - našalio se, referirajući se na francuske regije koje je Njemačka uspješno osvojila tijekom osvajanja Francuske 1940.
Osim povijesne nelagode, francuski i europski dužnosnici pitaju se kakvu geopolitičku ulogu Berlin pod vodstvom Merza namjerava igrati. - Još nije jasno što Merz želi raditi - rekao je jedan europski diplomat sa sjedištem u Parizu dodajući: 'Njemačka će morati preuzeti širu ulogu međunarodno, ali nije jasno kako'.
Otvori KEKS Pay
Čak i da su svi ovi hvalospjevi istiniti, a nisu, Njemačka militarizacija ima problem s Nijemcima, koji nisu spremni gubiti živote, za ono što oni vide kao lažne vrijednosti. To najbolje govori o dubini krize i nesposobnosti vlasti da upravi brod u nekom drugom smijeru.