Jedna od najintenzivnijih, međunarodnih potraga s početka 21. stoljeća okončana je upravo na današnji dan, 7. prosinca 2005. godine. Tog je dana, prije točno dva desetljeća, u restoranu luksuznog hotela na Tenerifima uhićen general Ante Gotovina. Za njim su pune četiri godine tragale svjetske obavještajne agencije, od američke CIA-e, do britanskog MI6, a navodno čak i francuski lovac na bjegunce, koji se proslavio hvatanjem terorista Šakala, dok su Amerikanci za informaciju koja bi dovela do uhićenja Gotovine, nudili i nagradu od 5 milijuna dolara.
Tih je prosinačkih dana Gotovina boravio u dvokrevetnoj sobi, broj 108, hotela s četiri zvjezdice u ljetovalištu Playa de Las Americas, gdje je bio prijavljen pod lažnim imenom, Christian Horvat. U srijedu, 7. prosinca, večerao je u društvu australskog Hrvata, Joze Grgića. Dok je bezbrižno razgovarao, ispijajući crno vino, Gotovina nije niti slutio da među 20-ak gostiju restorana, za susjednim stolom, sjede trojica specijalnih agenata u civilu, dok su van restorana u pripravnosti čekala još petorica njihovih kolega. Točno u 21 sat i 10 minuta agentima je stigla zapovijed da krenu u akciju. Okružili su hrvatskog generala i upitali je li on Ante Gotovina, a on im je mirno, bez oklijevanja i pružanja otpora, odgovorio "Jesam". Pruživši ruke, kako bi agenti na njih stavili lisičine, dodao je: "I to se jednom moralo dogoditi". Gotovina nije bio naoružan, a kod njega je te noći pronađeno 12.000 eura u gotovini, bio je to novac koji mu je Grgić tada donio kao pomoć.
Čitavu scenu gotovo filmski izrežiranog uhićenja agenti su snimali videokamerom, a psiholozi su, prema objavljenoj snimci uhićenja, zaključili da u pogledu hrvatskog generala nije bilo naznaka malodušnosti, niti straha. "Ugodan i dostojanstven gospodin, kojeg sam viđao ovdje nekoliko puta proteklih dana, dočekao je agente vrlo mirno, bez riječi i bez pružanja otpora, tako da, na sreću, u brzoj policijskoj akciji nije bilo nikakvog nasilja", ispričao je šef hotelskog restorana, Arsenio Lasenacia, koji je svjedočio uhićenju hrvatskog generala. Večernjakovim je novinarima potvrdio da je Gotovina te večeri platio račun za jelo, ali zbog uhićenja nije stigao platiti bocu crnoga vina i vodu, te su naši reporteri tada odlučili podmiriti račun, koji je iznosio 15,70 eura.
Te prosinačke večeri završila je četverogodišnja potraga za generalom, koja je počela u lipnju 2001. i tijekom koje je Hrvatska bila izložena stalnom međunarodnom pritisku, jer njegovo je uhićenje postalo ključni uvjet za početak pristupnih pregovora Hrvatske s Europskom unijom. Vijest o uhićenju hrvatskog generala prva je objavila glavna haaška tužiteljica, Carla Del Ponte.
"Želim vam priopćiti dobru vijest koju sam dobila prije sat vremena. Ante Gotovina uhićen je prošle noći. Uhićen je na Kanarskim otocima i bit će uskoro prebačen u Haag. To je za nas jako dobra vijest i želim zahvaliti Hrvatskoj na suradnji, kao i španjolskim vlastima što su surađivale i pomagale nama i Hrvatskoj. Tragamo za Gotovinom od rujna, očekujem da uskoro budu privedeni i drugi bjegunci i da Karadžić i Mladić budu ubrzo izručeni Haškom sudu", rekla je, za svog posjeta Beogradu, vidno zadovoljna Del Ponte, promijenivši svoje mišljenje o hrvatskoj suradnji u noći između 3. i 4. listopada, točno uoči odluke Europske unije o otvaranju pregovora s Hrvatskom.
Glasnogovornica tadašnje glavne tužiteljice, Florence Hartmann, izjavila je da se Del Ponte čula s tadašnjim hrvatskim premijerom, Ivom Sanaderom, te mu je osobno zahvalila na pomoći koju su pri uhićenju Gotovine pružile hrvatske vlasti. Da su upravo hrvatske vlasti odigrale i ključnu ulogu u otkrivanju skrovišta Ante Gotovine, za Večernji list je tada potvrdio i glavni državni odvjetnik, Mladen Bajić, koji je koordinirao akciju hrvatskih obavještajaca u akciji hvatanja generala Gotovine. Tadašnji hrvatski predsjednik, Stipe Mesić, rekao je kako je uhićenje odbjeglog generala dokaz utemeljenosti tvrdnji da se Gotovina ne skriva u Hrvatskoj.
"Ovo je konačna potvrda vjerodostojnosti Hrvatske i svih institucija hrvatske državne vlasti", rekao je na sjednici Vlade ondašnji premijer, Ivo Sanader. Poručio je da vladavina prava nema alternative te podsjetio da je Hrvatska imala obavezu surađivati s Haagom na temelju Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom, koji je Sabor izglasao desetljeće ranije, kada je predsjednik države bio Franjo Tuđman.
Vijest o uhićenju generala Gotovine s odobravanjem je primljena i među diplomatima u Ujedinjenim narodima u New Yorku, a uhićenje je pozdravila i tadašnja američka državna tajnica Condoleezza Rice. Europski povjerenik za proširenje, Olli Rehn, poručio je kako to uhićenje otvara vrata priključenju Hrvatske Europskoj uniji. Da je uhićenje Gotovine 'dobra vijest za cijeli svijet' rekao je tada i glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza, Jaap de Hoop Scheffer. Američki kongresnik Elton Gallegly ocijenio je kako je uhićenjem Gotovine uklonjena glavna smetnja u nastojanjima Hrvatske da uđe u NATO te da su time Hrvatskoj otvorena vrata Sjevernoatlantskog saveza.
Uhićenje Ante Gotovine bilo je dobra vijest i za tržište kapitala, po mišljenju brokera koji su, čim je vijest doprla do javnosti, bili zasuti pozivima investitora. Na dan kada je Gotovina uhićen, u samo nekoliko sati do zatvaranja zagrebačke i varaždinske burze, živnule su dionice, među kojima su bile i one Ericsson Nikole Tesle u koje su ulagali većinom strani, veliki fondovi te se sljedećih dana očekivao i rast ostalih dionica. No, s druge strane, uhićenje Gotovine izazvalo je ogorčenost građana Lijepe Naše i pravu lavinu prosvjeda širom Hrvatske. Naročito burno bilo je u zadarskoj županiji gdje je, u noći s četvrtka na petak, zabilježeno više od 30 incidenata, a prizore iz mjesta uz Jadransku magistralu uspoređivali su tada s Bejrutom.
Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je protiv Gotovine optužnicu za planiranje etničkoga čišćenja i ratne zločine, koju je general odbio primiti. Prva optužnica otpečaćena je 26. lipnja 2001. godine, te se od tada Gotovini izgubio svaki trag.
U lov na generala uključile su se brojne, svjetske obavještajne službe, od američke CIA-e, do britanskog MI6, a Sjedinjene Države ponudile su čak i nagradu od pet milijuna dolara za informaciju koja bi dovela do njegova uhićenja. Gotovina je za to vrijeme često mijenjao mjesto boravka. Krivotvorena, hrvatska putovnica na ime Christian Horvat, koju je imao kod sebe u trenutku uhićenja, bila je prepuna žigova ulazaka i izlazaka iz zemalja koje je general posjećivao. Španjolski ministar unutarnjih poslova, Jose Antonio Alonso, kazao je da je, prema dvije krivotvorene putovnice koje je Gotovina posjedovao, vidljivo da je bio u Argentini, Čileu, Rusiji, Kini, Češkoj te na Tahitiju, a posljednji žig u toj putovnici bio je onaj s Mauricijusa, s datumom 25. studenoga 2005.
Kasnija istraga francuskog portala Mediapart, temeljena na tajnim bilješkama umirovljenog visokog časnika francuske obavještajne službe, otkrila je kompleksniju pozadinu Gotovinina uspješnog, dugogodišnjeg bijega, ustvrdivši da su ga, zbog njegovih zasluga u Legiji stranaca, godinama štitile francuske tajne službe. No, nakon što je u ožujku 2005. u Parizu Carla Del Ponte, navodno zbog "zaštite" bjegunca, oštro prozvala tadašnjeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, on je pokleknuo pod pritiskom te je izdao jasnu zapovijed: "General Ante Gotovina mora biti uhvaćen!". Nakon toga, obruč oko hrvatskog generala počeo se stezati.
-"Locirati, identificirati, uhititi, transferirati", ta poruka tadašnjeg predsjednika Sabora, Vladimira Šeksa, možda i najbolje oslikava cjelokupnu tadašnju situaciju oko odbjeglog generala, čije je uhićenje postalo ključno, političko pitanje. Kako bi se Gotovini ušlo u trag, bili su praćeni i prisluškivani njegovi telefonski razgovori sa suprugom Dunjom, a do obrata je došlo u trenutku kada su hrvatske obavještajne službe uspjele probiti komunikacijsku barijeru, nakon čega su, u rujnu 2005. godine, glavnu haašku tužiteljicu Carlu Del Ponte obavijestile da, prema informacijama, Gotovina boravi na Kanarskim otocima. Upravo se na tom otočju, kako je navedeno u biografiji objavljenoj tijekom njegova bijega, Gotovina oporavljao i od ranjavanja, dok je bio u francuskoj Legiji stranaca, pa se špekuliralo da je i taj podatak pomogao istražiteljima da mu konačno uđu u trag.
Odmah nakon dojave hrvatskih obavještajaca i Interpolove objave da se hrvatski general možda nalazi na Kanarskim otocima, slučaj je preuzela španjolska policija. Jedinica specijalizirana za traganje za odbjeglim osobama Gotovinu je, kako je rekao tadašnji ministar Alonso, slijedila od listopada. Prema riječima Pavla Kalinića, generalu Gotovini na tragu je bio čak i francuski lovac na bjegunce, koji se proslavio hvatanjem terorista Šakala.
Nakon uhićenja, Gotovina je prebačen u pritvor u Scheveningenu gdje je, s generalima Ivanom Čermakom i Mladenom Markačem, čekao suđenje koje je započelo 11. ožujka 2008. Ona po kojoj je 'Svatko je nedužan, dok se ne dokaže suprotno' , za hrvatskog generala nije vrijedila – Gotovina je bio kriv, dok nije dokazao suprotno!
Prvostupanjskom presudom od 15. travnja 2011. Ante Gotovina proglašen je krivim i osuđen na 24 godine zatvora. No, sljedeće se godine dogodio obrat - 16. studenog 2012. Žalbeno vijeće Haaškog suda oslobodilo ga je svih optužbi. Dan kada se, nakon sedam godina provedenih u pritvoru i dvanaest godina od odlaska u bijeg, general Gotovina vladinim zrakoplovom, kao slobodan čovjek, vratio u Hrvatsku, bio je dan nacionalnog trijumfa. Na Trgu bana Jelačića generale Gotovinu i Markača dočekalo je tada više od 100.000 ljudi.
"Sretni smo što smo s vama večeras svi zajedno. Ovo je naša zajednička pobjeda. Bila je ratna Oluja, a ovo je pravna Oluja. Stavili smo točku na 'i' Domovinskom ratu. Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti svi zajedno!", poručio je tada general Ante Gotovina hrvatskom narodu, a te su njegove riječi odjeknule, ne samo u regiji, nego i daleko van granica Lijepe Naše.
Otvori KEKS Pay
Taj drzavni jatak, da li je to Sherlock Holmes koji je tuzbe protiv pitomaca Sluzbe trpao u ladicu iz koje se nista nije vadilo? Taj drzavni odvjetnik nije zelio znati o bankarskim kreditima bez pokrica ili za stomilionske posudbe za stanove u Ilici od nepostojecih prijatelja? To je drzavni odvjetnik koji je Fincima vratio dokaze o korupciji u vezi Patria oklopnjaka s tvrdnjom da kod nas nemoze biti korupcije?