Unatoč ozbiljnim sudskim procesima i optužbama za korupciju, pranje novca, zlouporabu položaja i raznorazne druge (ne)moralne prijestupe gradonačelnici, ali i predsjednici država uspijevali su, a to čine i danas, osvojiti povjerenje svojih birača te pobijediti na izborima. I dok jedni u tome vide ogroman problem i duboku krizu demokracije i vladavine prava, drugi to tumače kao izraz nepovjerenja naroda u institucije. No, zašto se to zapravo događa - je li riječ o kroničnoj amneziji birača, oprostu za grijehe, svjesnom ignoriranju pravnih problema u uvjerenju da su "svi političari ionako isti", ili se na biračkom listiću zaokružuje ime onog koji "Krade, ali i nama dade"?
Sociolozi i politički analitičari tvrde da se taj politički fenomen događa zbog tri glavna faktora - klijentelizma, vještog narativa o političkom progonu i glumljenju žrtve, te zbog percepcije o ‘sposobnosti’. Karizma, populistička retorika kojom se nude laka rješenja za krupne probleme te vješto izgrađen imidž "čovjeka iz naroda" koji se bori protiv elite često su jači od bilo kakvih dokaza o korupciji ili o zlouporabi moći. Birači nerijetko svjesno zanemaruju sumnje i optužbe te glasaju za političara od kojeg sami imaju izravnu korist, bilo da se radi o već dobivenom ili obećanom radnom mjestu, o rješavanju infrastrukturnih problema ili slično. Ako istovremeno gradi ceste, fontane ili dijeli pomoć, političaru uhvaćenom s prstima u pekmezu korupcije, mutni se poslovi instantno toleriraju. Moćan alat je i narativ o žrtvi - osumnjičeni ili optuženi političari rijetko se pred javnošću, brane čvrstim, pravnim argumentima. Umjesto toga, oni vlastite sudske procese pretvaraju u svoje političke kampanje. Vješto uvjeravaju javnost da je čitav proces protiv njih "politički montiran" te krive sustav, "korumpirane elite" ili "duboku državu" da ih žele srušiti, jer se oni, eto, "bore za narod i malog čovjeka", a u takvoj se klimi svaka optužnica protiv njih automatski doživljava kao neprijateljski napad, a ne kao pravda.
"Ja samo delam, a oni neka sude!"
Fenomen takvih političara, čije su karijere doslovno imune na gravitaciju, te ih ni teške afere, optužnice, pa čak niti pravomoćne presude ne povlače na dno, nego upravo suprotno, lansiraju u sam politički vrh, nije ograničen samo na takozvane "banana republike", nego je itekako prisutan i u naprednim demokracijama, od Francuske i Njemačke do Sjedinjenih Država, a ni Lijepa Naša nije iznimka.
Najbolji primjer takvog 'političkog slaloma' u hrvatskom kontekstu je skandalima prožeta karijera najdugovječnijeg gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića. Prvi puta Bandić je u Skupštini izabran za gradonačelnika nakon prijevremenih lokalnih izbora u Zagrebu koji su održani u svibnju 2000. godine, a drugi mandat osvaja 2001. godine, na redovnim lokalnim izborima. Godinu kasnije, dogodila se prva epizoda skandala - 2002., pod utjecajem alkohola, izazvao je prometnu nesreću, nakon čega je pobjegao s mjesta događaja. Kada je sve procurilo u javnost Bandić je u ožujku te godine bio prisiljen dati ostavku, ali se već 2005. godine u velikom stilu vratio u gradonačelničku fotelju. No, to nije bio kraj, nego tek početak burnog političkog trilera. U godinama koje su uslijedile protiv Milana Bandića bilo je podneseno više od 250 kaznenih prijava, ali niti jedna od njih nije rezultirala pravomoćnom presudom. Vrhunac trilera bio je 2014. kada je gradonačelnik Zagreba uhićen u spektakularnoj policijskoj akciji, u aferi "Agram", pod teškim optužbama za zlouporabu položaja i ovlasti te trgovanje utjecajem i niz koruptivnih djela kojima je gradski proračun oštećen za milijunske iznose.
No, ni uhićenje, ni boravak u pritvoru u Remetincu, ni rekordna jamčevina od 15 milijuna kuna (oko dva milijuna eura) nisu mu 'svezali' ruke, niti 'potkresali krila'. Nakon izlaska iz pritvora, unatoč podignutim teškim optužnicama, dok je proces bio u punom jeku, Bandić je u svibnju 2017. godine izašao na lokalne izbore te je u drugom krugu ponovo pobijedio, osvojivši šesti mandat za redom. Bila je to potvrda da njegova filozofija - "Neka institucije rade svoj posao" i "Ja samo delam, a oni neka sude", prolazi kod biračkog tijela koje je optužbe za korupciju smatralo "političkim progonom" i podmetanjem njegovih političkih protivnika.
Svaki put kad se činilo da je "kapitulirao" na političkoj sceni, Bandić bi se na tu istu scenu vratio još moćniji, s jačim 'imunitetom' i još savršenijim 'receptom' za političko preživljavanje. Tajna njegovog nevjerojatnog političkog uspjeha bila je u dobro izbalansiranoj mješavini sirovog populizma "gradonačelnika iz naroda" i pršteće energije čovjeka koji radi "365 dana u godini", „dela“ od rane zore, obilazi gradilišta i stambena naselja, te nerijetko i osobno rješava komunalne probleme Zagrepčana. No, najmoćniji sastojak tog recepta za politički uspjeh bila je moćna, čvrsto isprepletena i duboko ukorijenjena klijentelistička mreža koja se protezala kroz sve pore gradske uprave.
Iako su protiv njega bile podignute USKOK-ove optužnice za više afera, poput afere Agram i afere Štandovi, Bandić je kraj života dočekao na funkciji gradonačelnika Zagreba, bez ijedne pravomoćne presude – postupci su završili oslobađajućim presudama ili su obustavljeni nakon njegove smrti 2021.
Virtuozi političkog preživljavanja
Neokrunjeni kralj političkog preživljavanja na globalnoj sceni definitivno je Silvio Berlusconi. Unatoč nizu sudskih procesa i skandala taj medijski mogul i milijarder izbore je osvajao čak tri puta (1994., 2001. i 2008.). Milijuni Talijana, koji su u njemu vidjeli isključivo uspješnog poduzetnika, čvrsto su vjerovali da će Berlusconi na isti način voditi i državu te je kao trostruki talijanski premijer desetljećima dominirao tamošnjom političkom scenom.
Paleta optužbi na njegov račun bila je široka, od korupcije, podmićivanja sudaca i porezne prijevare, preko veza s mafijom, do skandala vezanog uz plaćanje za seks s maloljetnom prostitutkom u čuvenoj aferi "Rubygate". Taj "Bunga Bunga" proces završio je 2014. godine oslobađajućom presudom. Prikazujući optužbe kao zavjeru "crvenih, komunističkih sudaca" i političkih neprijatelja koji ne mogu podnijeti njegov uspjeh, karizmatični politički 'čarobnjak' svaki je pravni udarac vješto pretvarao u svoju briljantnu, političku pobjedu. No, iako je preživio više od 30 sudskih procesa, godine 2013. Berlusconi je pravomoćno osuđen za utaju poreza, zbog čega je izbačen iz Senata te je dobio privremenu zabranu kandidiranja i obnašanja javne dužnosti. Ali, čim mu je ta zabrana istekla, 2019. se kandidirao te je ušao u Europski parlament, a 2022. ponovno i u talijanski Senat. Sve do smrti, demonstrirajući nevjerojatnu političku otpornost, Berlusconi je vodio svoju stranku Forza Italia i pobjeđivao na izborima.
Italija je adresa još jednog zanimljivog slučaja – politički put Luigija de Magistrisa bio je obrnut od Berlusconijevog. Kao bivši tužitelj, de Magistris je beskompromisnom borbom protiv korupcije, vodeći istrage protiv moćnih političara, stekao golemu slavu. Na krilima te popularnosti 2011. godine bio je izabran za gradonačelnika Napulja, no tijekom mandata i uoči reizbora i sam se našao na udaru pravosuđa. Zbog optužbi za zlouporabu položaja i ovlasti, iz vremena dok je obnašao dužnost tužitelja, bio je suspendiran, ali suspenzija je ipak ukinuta, te je oslobođen optužbi. De Magistris je tada tvrdio da su procesi protiv njega politički motivirani te da je riječ o čistoj osveti struktura protiv kojih se ustrajno borio. Taj narativ o žrtvi je upalio, unatoč privremenim suspenzijama i sudskim procesima, uspio je zadržati potporu građana te su mu birači u Napulju, koji su u njemu vidjeli borca protiv korumpiranih elita, 2016. godine dali povjerenje za drugi gradonačelnički mandat.
Presedani, apsurdi i fenomen biračke amnezije
Niti jedan suvremeni svjetski političar nije tako drsko i uporno testirao granice oprosta birača kao što je to činio bivši i aktualni američki predsjednik, Donald Trump, uz čije se ime vežu četiri odvojena kaznena postupka. Zbog krivotvorenja poslovnih knjiga, a sve kako bi prikrio isplatu novca porno glumici, uoči izbora 2016. godine, porota u New Yorku ga je u svibnju 2024. proglasila krivim po sve 34 točke optužnice. Zbog pokušaja poništavanja rezultata izbora 2020. te nezakonitog zadržavanja i neovlaštenog posjedovanja strogo povjerljivih dokumenata iz domene nacionalne sigurnosti u svojoj privatnoj rezidenciji, nakon što mu je završio prvi predsjednički mandat i nakon što je napustio Bijelu kuću, Trump se suočio i s federalnim optužnicama. No ni činjenica da je postao prvi bivši predsjednik s kaznenom osudom u povijesti SAD-a, nije uništila političku karijeru Donalda Trumpa, upravo suprotno, učvrstila je njegovu popularnost među biračima. Podignute optužnice i brojne sudske procese koji su uslijedili, Trump je vješto brendirao, tvrdeći da se radi o "lovu na vještice" i o pokušaju "duboke države" da ga eliminira, što je zacementiralo njegovu popularnost unutar Republikanske stranke. Njegova ujedinjena biračka mašinerija osigurala mu je ponovnu nominaciju, a potom i pobjedu na predsjedničkim izborima i trijumfalan povratak u Bijelu kuću.
No, iako se čini da je slučaj Donalda Trumpa bez presedana, američka povijest pamti i druge slučajeve virtuoznog, političkog preživljavanja. Akter jednog od najbizarnijih i najpoznatijih takvih slučajeva bio je Vincent "Buddy" Cianci, dugogodišnji i kontroverzni gradonačelnik Providencea, glavnog grada Rhode Islanda, čija je politička karijera ravna filmskom scenariju. Oba njegova mandata završila su neslavno, osuđujućom presudom - prvi je put s dužnosti morao odstupiti 1984., nakon što je bio osuđen za napad na muškarca, sumnjajući da je on ljubavnik njegove bivše supruge. No, nakon tog skandala uspio se vratiti 'u sedlo', drugi put se kandidirao te je 1990. godine ponovno pobijedio na izborima. Njegovo drugo razdoblje na čelu grada protegnulo se sve do 2002. godine, kada je u sklopu istrage FBI-ja za korupciju, "Plunder Dome", bio osuđen te je iz gradonačelničkog ureda direktno preselio u federalni zatvor, na pet godina.
Pobjeda iz zatvorske ćelije
Visoko na top listi političkih apsurda je i slučaj gradonačelnika rumunjskog grada Baia Mare, Cătălina Cherecheșa. Godine 2016. bio je uhićen zbog optužbi za primanje mita. No, unatoč tome što je tijekom izborne kampanje bio iza rešetaka istražnog zatvora, uvjerljivo je pobijedio na izborima te je, s osvojenih 70 posto glasova, ponovno izabran za gradonačelnika. Baš kao iz rubrike 'vjerovali ili ne', prije nego što je vraćen u pritvor, Cherecheș je pod policijskom pratnjom položio gradonačelničku prisegu. Njegova pobjeda iz zatvorske ćelije ekstreman je primjer jaza između biračkog tijela i pravosudnih institucija, ali i primjer snage lokalnih mreža te osobne popularnosti političara koja nerijetko nadjača i čvrste dokaze o korupciji. Nakon dugotrajnog pravosudnog procesa, u studenom 2023. godine, ta je rumunjska priča dobila svoj epilog - donesena je pravomoćna presuda kojom je Cherecheș osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Na sam dan izricanja presude on je pobjegao iz zemlje, no lociran je i uhićen u Njemačkoj, nakon čega je izručen Rumunjskoj.
Politička elita imuna na pravdu
U vrijeme kada je bio gradonačelnik Pariza, od 1977. do 1995. godine, bivši francuski predsjednik Jacques Chirac bio je upleten u veliku korupcijsku aferu. Riječ je bila o sustavnom i organiziranom stvaranju fiktivnih radnih mjesta unutar pariške gradske uprave, koja su se u potpunosti financirala iz javnih sredstava. No, umjesto da ti zaposlenici obavljaju poslove od javnog interesa, njihove su plaće, isplaćivane iz gradske blagajne, zapravo služile kao prikriveni mehanizam za protuzakonito financiranje njegove političke stranke (RPR).
Ipak, unatoč teškim optužbama koje su mu visjele iznad glave, Chirac se vinuo u sam politički vrh - odnio je pobjedu na predsjedničkim izborima 1995., a zatim ponovno i 2002. godine, kada je u drugom krugu pomeo Jean-Marie Le Pena. Predsjednički imunitet doslovno ga je spasio štiteći ga od suđenja punih 12 godina. Spora ali dostižna, pravda ga je stigla tek nakon što je 2007. napustio Elizejsku palaču i sišao s pozicije moći. Tek u prosincu 2011. godine sud ga je proglasio krivim zbog zlouporabe javnih sredstava devedesetih godina, kada je bio na funkciji gradonačelnika Pariza te ga je osudio na dvije godine uvjetnog zatvora.
Primjeri ovih političara-virtuoza, od Zagreba, preko Rima do Washingtona, koji i u naletu razornog tsunamija korupcijskih afera uspješno uspijevaju zadržati glavu iznad vode, nerijetko otkrivaju duboko nepovjerenja građana u institucije, ali i ukazuju na uznemirujući obrazac stvaranja kulta ličnosti koji pojedince pozicionira čak i iznad zakona.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
