Politički sukobi rijetko su osobito ugodni. Ljudi se desetljećima, katkad i stoljećima, ne slažu oko države, granica, novca, rata, religije, jezika i gotovo svega ostalog što organizira zajednički život. Demokracije su uglavnom nastale upravo iz pretpostavke da je neslaganje normalno, inherentno stanje društva, a ne njegov kvar. Ipak, čak su i najdublji politički sukobi dugo počivali na prilično neobičnoj pretpostavci: da se odvijaju unutar zajedničkog svijeta. Jer pravi politički život moguć je samo među ljudima koji, unatoč razlikama, još uvijek dijele neki zajednički prostor. Pritom "svijet" ovdje nije metafora ni sentimentalna ideja zajedništva, već nešto puno prizemnije i konkretnije. To je osjećaj da se isti događaj dogodio svima, da riječi još uvijek imaju približno stabilno značenje, da postoji zajedničko vrijeme i okvir unutar kojeg se politički sukob uopće može odvijati. Bez toga nema politike u ozbiljnom smislu riječi. Postoji samo paralelno postojanje, kao kod likova iz ranog Wendersa koji se zajedno fizički kreću kroz iste gradove, ali u različitim stvarnostima. Demokracije su dugo učile kako upravljati sukobom. Manje je jasno što se događa kada nestane zajednička pozornica na kojoj se sukob uopće odvija. Taj osjećaj više nije osobito teorijski.
Problem današnjeg društva nije samo u neslaganju, nego u tome što ljudi više nemaju osjećaj da žive istu stvarnost
Demokracije su oduvijek živjele s propagandom, medijskim manipulacijama, ideološkim sljepoćama, političkom histerijom. Ali ipak je postojao okvir
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.