Ne znamo je li međimurskog župana Matiju Posavca uistinu iznenadila prvostupanjska osuđujuća presuda za primanje mita, no prilično je jasno da je njegova reakcija bila unaprijed pripremljena. "Mislim da je ova presuda dokaz koliko se ne treba vjerovati hrvatskom pravosuđu", rekao je župan te dodao kako neće podnijeti ostavku "jer presuda nije pravomoćna". Posavec ima pravo tvrditi da nije kriv, no ovaj je put prešao granicu između obrane vlastitog slučaja i napada na jednu od temeljnih institucija države. Jedno je tvrditi da je sud pogriješio, a nešto sasvim drugo poručiti građanima da hrvatskom pravosuđu ne treba vjerovati. Pogotovo kad to govori čovjek koji je dio državnog sustava, nositelj javne vlasti i osoba koja svoj politički legitimitet crpi upravo iz državnih institucija. Paradoks je utoliko veći što je Posavec postao kritičar sustava tek kad se našao pod njegovim povećalom.
Pa ovi narocito samozvani umjereni su najgori licemjeri jer su cesto samozaljubljeni narcisi. Imamo mi toga licemjerstva u politici koliko oces. Pocevsi od samozvane ljevice koja je u svari jugodesnica. Preko stranke Centar koja je izrazito ljevicarska. IDS kao posteni ljevicari a u stvari neka kombinacija jugodesnicarstva, lokal-/regijodesnicara shovinista, autonomasa koji su uz to izrazto koruptni (to Istrani sami najbolje znaju). Imamo desnicare koji najradije i najvise suradjuju sa ljevicom (Most). Imamo antifasise koji svoj "antifasizam" najradije tjeraju fasitickim metodama. Imamo manjine koje bi komandivale i morlaizirale vecini pozivajuci stvaratelje memoranduma nama u goste. Imamo pacifiste koji bi svakome prastali jedino u vezi 45 zale da nije bolje odradjena i onda slave te ondasnje masovne pokolje. Imamo dokazano najnesposobnijeg, najdestruktivnijeg i u inozemstvu najnepopularnijeg politicara na vrhu koji ide u Banjaluku po misljenje ali je ipak jako popularan ne samo kod ljevice nego i kod mnogo ekstremnih desnicara. Ima toga jos dosta. Ali tjesite se, ni drugdje nije bolje.