Ako dođe do pogoršanja situacije u Europi, Ukrajini... i zemlje se počnu više zatvarati, postavlja se pitanje kako prehraniti Hrvatsku. Ako je NATO na klimavim nogama, ako je Europa na klimavim nogama, svatko u takvoj situaciji spašava sebe, a prežive oni koji imaju dovoljnu proizvodnju hrane, energije, lijekova... A Hrvatska ima istočni grijeh ekonomske politike koja nije gledala domaću proizvodnju i domaći standard građana, nego je slijedila neke druge ciljeve. I tu je žrtva poljoprivredna proizvodnja – kazao je ekonomist Ljubo Jurčić na današnjem okruglom stolu "Cijena hrane od polja do stola, ekonomska i/ili špekulativna logika?" u organizaciji znanstvenog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo HAZU-a.
Jurčić napominje kako na isplativost proizvodnje utječu prirodni uvjeti, infrastruktura, obrazovanje, tehnologija, istraživanje i razvoj, međunarodno okruženje, fiskalna i monetarna politika... No monetarna (tečajna, kamatna i kreditna politika) uspostavljena krajem 1993. godine, kad je određen nizak tečaj tadašnje marke (današnjeg eura), te fiskalna politika od 2002. učinili su mnoge proizvodnje, u tržišnim uvjetima, neisplativim u Hrvatskoj – i ne samo u poljoprivredi nego u svim industrijskim granama. Te politike su rezultirale većim troškovima proizvodnje od cijena na tržištu, odnosno, uvozni proizvodi su postali jeftiniji od domaćih, a državne subvencije nisu bile dovoljne da pokriju razlike između "tržišne" cijene i troškova proizvodnje.
Na upit kako bi se carinski rat Europe i SAD-a mogao odraziti na hranu u nas, Jurčić je rekao kako imamo sreću da nismo previše uključeni u međunarodne trgovinske odnose, vrlo malo direktno poslujemo sa SAD-om, nešto indirektno preko Europe i automobilske industrije, nešto malo oružja, tako da je, što se tiče hrane kao temeljne gospodarske proizvodnje, to sve skupa u našim rukama. – Pitanje je samo hoćemo li se potaknuti tom situacijom okrenuti sebi i povećati proizvodnju mlijeka, mesa, povrća koje je sada malo te poduzeti određene korake da proizvodnja postane isplativa u Hrvatskoj – rekao je Jurčić, napominjući kako on danas ne vidi znanje u hrvatskoj politici da tu grešku može ispraviti. Neki proizvodi se s razlogom zovu strateški proizvodi i bez obzira na cijene i tržište treba ih proizvoditi dovoljno u vlastitoj zemlji – a to su hrana, energije, osnovni lijekovi i malo municije... – poručio je.
Konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić kazala je kako su cijene poljoprivredno prehrambenih proizvoda, a naročito poljoprivrednih sirovina, hrane i pića pod snažnim utjecajem globalnih faktora, uključujući troškove energije, transporta i klimatske promjene. Zatvaranje svih tokova robe u doba korona krize te kontinuirana geopolitička nestabilnost i poremećaji u opskrbnim lancima dovede do snažne volatilnosti na tržištima koje nakon snažnog rasta zadnjih mjeseci uzrokuju fluktuaciju u cijenama poljoprivrednih roba.
- Vrijednost dolara, tečaj eura, sporazum sa zemljama Južne Amerike, poljoprivrednim velesilama kao što su Brazil i Argentina s ogromnim obradivim površinama i stokom, bescarinski uvoz iz Ukrajine snažno utječu na cijena na svim EU tržištu pa tako i našem. U tako nesigurnim uvjetima veliki trgovci na svjetskim robnim burzama špekuliraju te snažno utječu na kretanje posebno svih roba – kaže Blažić.
Tržišne neravnoteže, smatra ona, mogu pogoršati segment opskrbe hranom, posebno za osjetljive skupine građana sa niskim primanjima. Cijeli sustav trgovanja poljoprivrednim proizvodima je jako globaliziran i sve promjene koje se dešavaju na svjetskim tržištima imaju posljedice i na naše vlastito okruženje. U Hrvatskoj smo tako, upozorila je, zadnjih nekoliko mjeseci otišli malo u drugačijem smjeru. Inflacija je kod nas i dalje vrlo viska za razliku od EU. Cijene hrane su rasle po znatno većim stopama nego na razini EU, a Hrvatska, tvrdi ona, sada ima i svoju vlastitu unutarnju inflaciju koja je vezana uz znatan rast potrošnje koji je uvjetovan velikim rastom plaća i rastom transfera iz inozemstva.
Ovog časa, kako je kazala, imamo još uvijek povećanu potrošnju, nešto malo je usporila u veljači ali još uvijek to ne daje razloga da bi uz sve geopolitičke i makroekonomske uvjete moglo doći do stišavanja inflacije, barem ne u kratkom roku. Nastavak geopolitičkih neizvjesnosti može dodatno utjecati na opskrbne lance, naglasila je, ističući kako je zbog svega toga nužna prilagodba trgovinskih strategija, tj. tvrtke i države moraju diverzificirati nabavne kanale i osigurati otpornost prehrambenog sektora, povećati proizvodnju i preradu hrane te investirati u tehnologiju i veću produktivnost.
Govoreći na temu glavnih uzročnika inflacije u Hrvatskoj, posebno utjecaja izdataka za prehranu, glavni ekonomski analitičar HUP-a Hrvoje Stojić je istaknuo kako Zakon o poljoprivrednom zemljištu (ZPZ) limitiranjem maksimalno obradive površine potiče usitnjavanje zemljišta, što je u direktnoj koliziji s ciljevima NPOO-a.
- Većim prehrambenim tvrtkama, koje su u europskim razmjerima male, vrlo je ograničena mogućnost korištenja EU sredstava za poboljšanje konkurentnosti. Sustav bodovanja na natječajima za zakup zemljišta dodjelom 20 bodova (20% ukupnih bodova) subjektima s prebivalištem u JLS (jedinici lokalne samouprave) koja dodjeljuje zemljište diskriminira pravne osobe koje mogu imati prebivalište samo u jednom mjestu i ne mogu ga mijenjati. Dodatno, sustav bodova ne pravi razliku između proizvođača koji imaju pet zaposlenih i petsto zaposlenih. To predstavlja udar na poljoprivrednu proizvodnju, investicije, zaposlenost i opstojnost svih proizvođača, neovisno o veličini – istaknuo je Stojić. U cilju rasta konkurentnosti poljoprivredno-prerađivačke industrije, izrazito je važno povezati potrebe sveukupne industrije sa ZPZ-om i stvoriti povoljan okvir u kojem će ta industrija biti zainteresirana za razvoj poljoprivredne proizvodnje – kako sama tako i kroz kooperante, smatra on. Nelogično je očekivati da će prehrambena industrija nabavljati domaće sirovine ako su skupe zbog rastućih rizika po domaće proizvođače u pogledu kontinuiteta proizvodnje, a koje stvaraju i potiču ZPZ te netransparentni nameti poput visokih komunalnih naknada i doprinosa na poljoprivredne staklenike.
- Poljoprivredna proizvodnja je pred početak rata bila na ekvivalentnim razinama od oko 4 milijarde eura sa tehnološki znatno manje usavršenim strojevima i metodama proizvodnje, dok je ona danas ispod 2 milijarde eura. Samo zbog ZPZ-a proizvodnja bi mogla pasti blizu 1,3 milijarde ili 30% predratnog outputa – upozorio je Stojić.
Ivo Grgić, profesor s Agronomskog fakulteta i stručnjak za pitanja poljoprivrede i hrane, istaknuo je kako je poljoprivreda posljednjih desetljeća poljoprivreda pod jakim utjecajem prirodnih, ali i neekonomskih čimbenika. Hrana je bila, a sve je i više strateško pitanje, često izložena špekulativnim aktivnostima multinacionalnih kompanija – i država. Stanovništvo je posebno osjetljivo na tržne poremećaje kod poljoprivredno prehrambenih proizvoda koji se češće pokazuju u velikim porastima maloprodajnih cijena, a manje u nestašicama.
- Hrvatska je malo proizvodno ali i tržno područje u europskim okvirima, te u uvjetima otvorenog tržišta često pod utjecajem promjena iz većih država. U posljednje vrijeme bilježimo značajan porast maloprodajnih cijena hrane što posebno ugrožava one s manjim primicima. Istodobno su zamjetne značajne razlike s državama okruženja te su povećani izdaci kućanstva bili povod aktivnostima kupaca, ali i države. Država treba voditi računa kako povećati domaću proizvodnju – i hvaliti se povećanjem količina, a ne povećanjem vrijednosti proizvodnje. Najskuplja hrana na policama je ona koje nema – zaključio je Grgić.
>> VIDEO DZS objavio podatke, trgovce zabrinule brojke iz siječnja: Potrošnja pala, razlog je jedan, ali...
Otvori KEKS Pay
Čovjek koji je prodo INU za 505 milijona postao najpopularniji ekonomist u RH, kod nas ako si veći muljator odma si cjenjeniji.