Minimalna dob sportaša za sudjelovanje na Olimpijskim igrama ovisi o sportu i pravilima pojedinih međunarodnih sportskih federacija. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) ne postavlja opću dobnu granicu, ali neki sportovi imaju specifične zahtjeve. Na primjer, u gimnastici je potrebno imati 16 godina u olimpijskoj godini za umjetničku gimnastiku, dok je za ritmičku gimnastiku granica 18 godina. Boks ima raspon od 18 do 40 godina. Atletika i plivanje nemaju minimalnu dob određenu od strane MOO-a, ali se primjenjuju pravila međunarodnih federacija. Skateboarding i surfanje dopuštaju sudjelovanje od 13 godina, judo od 15 godina, a dizanje utega od 16 godina. Ove granice postavljene su kako bi se osigurala sigurnost, fizička spremnost i pravednost natjecanja, no one se mogu razlikovati ovisno o specifičnim uvjetima svake federacije.
Dok danas postoje stroža pravila o minimalnoj dobi, jedan rekord ostaje netaknut tijekom većeg dijela modernih Olimpijskih igara. Riječ je o najmlađem sportašu koji je ikada nastupio na Olimpijskim igrama, a taj je rekord postavljen još 1896. godine, na prvim modernim Olimpijskim igrama u Ateni.
Dimitros Loundras, grčki gimnastičar, sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Ateni 1896. s nevjerojatnih 10 godina, čime je postao najmlađi sportaš u povijesti Olimpijskih igara. Ne samo da je nastupio, već je i osvojio brončanu medalju na tim Igrama, postavivši još jedan rekord – najmlađi osvajač medalje na Olimpijskim igrama. Njegov podvig ostaje jedinstven i nedostižan, posebno u današnje vrijeme kada su dobna ograničenja znatno strokedža.
