U novoj emisiji Večernji TV-a 'Svijet Plus' novinarka Dea Redžić razgovara s Aleksandrom Musićem, komunikacijskim konzultantom i jednim od najboljih mladih intelektualaca u Hrvatskoj. Tema je Crna Gora, zemlja koja izvana dobiva pohvale i “stoji bolje nego ikad” na putu prema Europskoj uniji, ali iznutra, upozorava Musić, prolazi kroz duboka previranja: od “bujanja paralelnih društava” i rasta mržnje do straha u institucijama i utjecaja “malignih” vanjskih vertikala.
Musić govori o političkim procesima nakon 2020., figuri Andrije Mandića, generacijskom testu izbora koji čeka Crnu Goru 2027., ali i o tome što bi, iz hrvatske perspektive, trebalo promatrati bez iluzija.
Iako su veze Crne Gore i Hrvatske vrlo snažne, često ostajemo bez jasnih slika o tome “što je prava istina” i kako se stvari doista odvijaju u našem susjedstvu.
- Crna Gora se nalazi u jednom delikatnom, možda i najdirektnijem trenutku svoje novije povijesti. Naime, ako ju gledaš izvana, ako gledaš papire, rezolucije, ako gledaš sastanke, ono što je službeno, ono što je nominalno, ono što je površinsko, ona stoji na svom sad već mitskom europskom putu bolje nego ikad, dobiva pohvale, kreće se. I trenutak je takav. Naime, Europi je jasno da mora početi naglo i što brže primati nove članice zato što nitko više nikoga ne čeka. Vide što se zbiva na istoku i vide što se zbiva na obodu Europe. Znaju, ako oni ne trče, da će netko drugi trčati ili već jest utrčao. U tom smislu Crna Gora, kada ju gledaš izvana, stoji solidno, stoji bolje nego prije. Ako pak gledaš unutra što se zbiva, tko nosi moć, što ti postaje svakodnevica, kakvi se spomenici podižu, koga se policija boji, štiti li policija tvoje kolege novinare kada dolazi do nekih terenskih, blago rečeno, nesuglasica, ako ne i divljanja, tu imaš zapravo potpuno drugačiju sliku. Imaš sliku zemlje koja je izrazito nestabilna.
'Svijet plus', nova emisija: Aleksandar Musić i Dea Redžić
Maligni utjecaj Beograda
Musić je potom opisao rast “paralelnih društava” i promjenu društvene atmosfere u pojedinim gradovima, uz naglasak na način komunikacije i količinu mržnje koja se proizvodi na dnevnoj razini.
- Imamo bujanje paralelnih društava. Gledaj što se zbiva, primjerice, u Nikšiću. Ako gledamo kako ljudi komuniciraju međusobno, ako gledaš koliko mržnje se na nekom dnevnom nivou generira, onda je slika je potpuno drugačija.
Na pitanje voditeljice “između koga” se ta mržnja produbljuje, Musić je rekao da se kontekst u Crnoj Gori pogrešno čita kada se sve svodi na identitetsku podjelu Srbi–Crnogorci, te da se mora govoriti o građanskom društvu i vanjskom malignom utjecaju.
- Crna Gora je podložna stranom utjecaju. Primarno on dolazi od strane, bit ću vrlo precizan, Vučićevog režima. Nešto što pokušavam dati ljudima do znanja i čega se redovito držim: mislim da je vrlo pogrešno pričati o Srbima i Crnogorcima u kontekstu Crne Gore. Moramo pričati o građanskom društvu. Moramo pričati o malignom utjecaju izvana koji dolazi prije svega od režima u Beogradu. Ja taj proces zovem SNS-izacija. To je proces koji ne ugrožava samo Crnogorce, Bošnjake, Muslimane, Albance, Hrvate, nego cilja promijeniti mozgove crnogorskih Srba.
Srpski svet je obmana
Voditeljica je taj opis povezala s konceptom “srpskog sveta”, a Musić je odgovorio da je i taj termin, po njegovu mišljenju, “obmana” te da služi stvaranju iluzije moći i kontroli nacionalističkog polja u Srbiji.
- Najbolje od svega je da je i “srpski svet” jedna vrsta obmane. Naime, priču o “srpskom svetu” su lansirali agenti režima. Koja je svrha toga? Svrha je čovjeku koji je izdao srpske nacionalne interese na Kosovu, koji jako rusofilski urla prema van, a zapravo je sluga stranih ambasadora sa Zapada, cilj je dati nacionalističkom biračkom tijelu, koje jest većinsko u Srbiji, određenu iluziju i reći im: naš vođa se bori za srpske interese izvan Srbije i on zapravo može pomicati šahovske figure.
Musić je zaključio da Vučiću odgovara i kada mu protivnici govore o “srpskom svetu”, jer tada “ispada svemoćan”, iako je, kaže, “puno slabiji nego što se čini”. Istodobno je ponovio da maligni utjecaj iz Beograda u Crnoj Gori postoji i da je cilj preoblikovati identitetski osjećaj crnogorskih Srba.
- Temelj Vučićeve vlasti je kontrola nacionalističkog polja, nacionalističkog narativa, nacionalističkog biračkog tijela i njemu zapravo paše kada njegovi protivnici govore o “srpskom svetu” jer on ispada svemoćan, a zapravo je puno manje, puno slabiji nego što se čini. Činjenica jest da maligni utjecaj iz Beograda postoji u Crnoj Gori, ali on primarno mijenja mozgove crnogorskih Srba. Koji je cilj, koja je svrha? Reći im: ovo nije vaša zemlja. Nikad nećete biti mirni, osim ako Crna Gora ne izgubi svoju neovisnost. Samo vas ja mogu spasiti. Ovo su vam neprijatelji. I onda tu imaš cijeli niz detalja po vertikali: stalno spominjanje ustaša, stalno uvlačenje ove luđačke priče prisutne i u Republici Srbiji i u entitetu Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. Taj jedan dnevni grind, jedno mišljenje koje ima za cilj promijeniti i nove generacije i predstaviti im svaku Crnu Goru, i tradicionalnu i liberalnu, kao neprijateljsku. To je igra koja se igra.
Što je “konačni cilj” takvog djelovanja, posebno u situaciji u kojoj Vučić ima i druge probleme? Musić je odgovorio da je pitanje i koliko je Vučić sposoban, ali i koliko je “apsolutno nesposobna” suprotna strana u Crnoj Gori. Naglasio je važnost izbora 2027. kao potencijalno “najvažnijih ikad”, jer će tada glasati generacija rođena nakon 2008. i 2009., kojoj su rasprave o neovisnosti sekundarne.
- To je uvijek mrtva trka. Pitanje je koliko je on sposoban, koliko je apsolutno nesposobna ova crnogorska strana u Crnoj Gori. Ti kad gledaš posljednjih pet godina, otkad je bivši režim izgubio vlast, to je obilježeno tapkanjem na mjestu, ako ne i propadanjem. Mijenjaju se nove generacije koje dolaze, a koje će glasati na tim izborima 2027., za koje mislim da su možda generacijski i da su najvažniji u dugo vremena, ako ne i najvažniji ikad. Oni razmišljaju potpuno drugačije priče. Ti ćeš imati praktički djecu, rođene 2008., 2009. Glasovat će na izborima u lipnju 2027. Pitanja neovisnosti, ovisnosti Crne Gore, Jugoslavije i Srbije – to je njima sekundarno, to im je daleko. I sad je pitanje: tko će te ljude, tko će te mlade ljude zahvatiti? Tko se njima obraća?
Dolazak nove elite
Musić se vratio na prekretnicu 2020., pad DPS-a nakon 30 godina vlasti i dolazak “nove elite” sastavljene od “svega i svačega”, uključujući karijeriste, prebjegle kadrove i radikalne elemente. Pritom je rekao da kratkoročne kombinacije zasjenjuju pitanje tko igra dugoročnu igru, a tu je kao ključnog aktera istaknuo predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića.
- U kolovozu 2020. dolazi do pada stare elite i rađanja jedne nove elite. U tu novu elitu svašta je uključeno. Svašta je čini. Pad Demokratske partije socijalista koja je držala 30 godina vlasti, koja je diktirala svakodnevicu. Dolazi nova elita, ali nju čini sve i svašta. Nju čine i karijeristi i četnici i neki koji su pretrčali, koji su bili, recimo, treći red bivše elite, a sada su postali prvi ili drugi red. Ima svega i svačega. Ono što je ključno, ono što je bit, u tim kratkoročnim kombinacijama od danas do sutra, pitanje je tko radi dugoročno, a dugoročno, nažalost, mislim da Crnu Goru radi ova vertikala vezana na Vučić–Brnabić režim, a predstavljena u predsjedniku Skupštine Crne Gore, a to je Andrija Mandić, koji s jedne strane jest Vučićev sluga, a s druge strane poprilično je sposoban i, čini se, lukaviji i sposobniji nego mnogi njegovi konkurenti. I dok ljudi žive od izbornog ciklusa do izbornog ciklusa, dok imamo klasične priče – zapošljavanje u javnim poduzećima, kadroviranje, nekakve površinske svađe, kafkijanske – on mijenja tektoniku. On mijenja dubinsko, on remodelira društvo i državu. Nešto što je do jučer bilo nezamislivo, danas postaje zamislivo.
Neslužbeni centri moći
Musić je opisao povijesno i kulturološki, proces “pretvaranja slobodarske nacije u tuđu krpu”, kao i normalizaciju spomenika i pritisaka na novinare uz pasivnost policije.
- Jednu slobodarsku naciju, jednu slobodarsku državu, jednu slobodarsku kulturu pretvaramo u tuđu krpu, u privjesak jednog malignog režima koji nema ništa od trojstva i junaštva koji krase Crnu Goru. To znači da ti, nasuprot onim herojskim tradicijama Crne Gore, tradicijama otpora, počinješ podizati spomenike ljudima koji su, recimo, ubili dokazano osam ili devet tisuća civila i da ti to postane normalno. To znači da ti netko napada novinare, a da policija stoji sa strane jer se boji neslužbenih centara moći u državi.
Upozorio je da je ključno prepoznati dubinske promjene, dugoročnu igru i ekonomske operacije koje, kako kaže, “okupiraju” Crnu Goru.
- Ili to je vertikala koja koristi ovaj međuprostor, šušur, koja koristi ovu zbunjujuću situaciju koja je na snazi. Tamo imaš ljude koji su se legitimno bunili protiv bivšeg režima i koji su smatrali da se može bolje. Nije to upitno. Ti uvijek imaš u svakom društvu probleme prvog, drugog i trećeg reda. Pitanje je što je korijen, što se dubinski mijenja. Imaš uvijek u politici prolaznike. Imaš slučajne likove koji traju od mandata do mandata. Pitanje je tko igra dugoročnu igru, a ta strana, nažalost, Crnu Goru zaista igra dugoročnu igru. Onda imaš, do ovog ekonomskog dijela, operacije preko motela, preko teleoperatera, različita zapošljavanja, kombinacije u turističkom sektoru. To je sve polako, na svim razinama. To je polako okupiranje Crne Gore. To je pravi izraz: okupiranje. To znači da polako razgrađuju njezinu neovisnost.
Musić je na to dodao da se neovisnost može pretvoriti u “puku riječ” ako se dio stanovništva dugoročno pretvara u stalni otpor državi, te da Crna Gora može ući u EU “vrlo brzo”, ali kao “olupina od države i društva”.
- Ono što ova crnogorska strana ne shvaća: ti, ako promijeniš sadržaj nekoj državi… Ako ti, za krv, imaš ljude; ako promijeniš dio stanovništva pretvorivši ga u nekoga tko će biti stalni otpor neovisnoj državi, što ti zapravo mijenjaš? Mijenjaš sadržaj. I onda ti neovisnost dolazi kao puka riječ. Što je neovisnost? I to je onaj dio koji, uvjetno rečeno, crnogorska strana ne shvaća. Ti možeš ući u Europsku uniju i vrlo vjerojatno ćeš ući u Europsku uniju vrlo brzo, čak i prije nego što si se nadao, a da ti uđe olupina od države i društva.
Vučića doveli francusi, njemački igrači
U nastavku je Musić govorio i o stanju u Srbiji, iznio je tezu da je jedna od najvećih zabluda da je Vučić “proruski igrač” te ustvrdio da je Zapad “doveo na vlast”, kroz rušenje Borisa Tadića i dovođenje Vučića, uz, kako kaže, “crnogorski krak”. Govorio je i o ekonomskim aranžmanima s Francuskom, koncesijama i zaduživanju budućih generacija, kao i o promjeni narativa u režimskim medijima prema Rusiji.
- Jedna od najvećih zabluda jest da je on istočni, tj. konkretno proruski igrač. On se najviše boji francuskog i njemačkog ambasadora i američkog ambasadora. To je njegova odrednica. Između ostaloga, oni su ga doveli na vlast. Operacija skidanja, rušenja Borisa Tadića i dovođenje Vučića na vlast jest bila zapadna operacija. Ona je imala, nažalost, i crnogorski krak i krugovi u Crnoj Gori su pripomogli tome. Ne ovi krugovi koji sada buše Crnu Goru, nego oni koji su smijenjeni 2012. I on je zapravo cijelo vrijeme držao do recepta koji najviše pali na zapadnjacima. On zna da tu lova igra. Naime, kad gledaš što je on kupio od Francuza, nema još proračunske pozicije za to, Srbija će biti zadužena desetljećima unaprijed, on je kupio rafale, dao im je koncesiju za Arenu, “Arenu Rome”, beogradski metro… To su milijarde eura i on zna gdje je zapravo milost.
Recept za katastrofu
- Milost je tamo gdje je lova. On to plaća zaduživanjem budućih generacija. Ključ svega je da, pošto kontrolira volumen medijskog prostora, kontrolira 95 posto relevantnog medijskog prostora, on urla… Ali preko noći svi ovi proruski botovi iz tog programa su ukinuti. Više ih nema. Tih ljudi više nema. A preko noći je počelo unošenje sumnje u to jesu li nam Rusi zaista braća, kako su nam pomogli, te vidiš da je počeo pripremati mozgove za neki snažniji zapadni zaokret. Sve to je utoliko opasnije za Crnu Goru, jer svaka situacija u kojoj unutar svog vlastitog, prirodnog geopolitičkog područja netko tebe pretvara u utješnu kartu nekog većeg igrača, u ovom slučaju tog režima, vrlo je opasna situacija. I to je onaj dio koji u Crnoj Gori mnogi nisu shvatili i još dan-danas ne shvaćaju. Nitko nije pretplaćen na zapadnu milost. Sa Zapadom treba biti u korektnim odnosima, ali imaš na kraju dana ono što si sam stvoriš: imaš onoliko slobode, snage državne i nacionalne vertikale, elite, koju sam stvoriš i braniš ti. Zapad može doći kao dobar saveznik, treba ga uvijek uvažavati, ali računati na to da će te netko drugi štititi i braniti i da si u nekoj vječnoj milosti – to je recept za katastrofu.
Pred kraj emisije voditeljica je otvorila pitanje odnosa Crnogoraca prema Srbima i Hrvatima. Musić je govorio o zajedničkoj povijesti Crnogoraca i Srba, o kosovskom mitu i njegovoj prisutnosti u crnogorskom kodu, ali i o šteti “mijenjanja mozgova crnogorskih Srba” i pretvaranja u “topovsko meso” jedne “luđačke priče”. S druge strane, govorio je o bogatim povijesnim vezama Crne Gore i Hrvatske, koje se, kaže, nedovoljno poznaju i često se gledaju kroz “jezivu blamažu 1991.”.
- Crnogorci i Srbi dijele mnogo iz zajedničke prošlosti. Tu je užasno utjecala srpska agresiju na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ona je provučena kroz blato, a ti kad makneš iskustva 20. stoljeća, to je zapravo kršćanski mit o otporu: ti biraš smrt, izlaziš na nekoga tko je puno jači. To je jako u skladu s crnogorskim kodom. Druga stvar: to je danas drugi teritorij. Sam Vučić je izgradio i uništio srpske institucije na Kosovu, tako da ono kad moralno ucjenjuje nekog drugog da bi trebao braniti Kosovo, a sam si uništio sve drugo baš na tom teritoriju koji ti je tobože svet, treba biti vrlo oprezan oko tih priča. Ali dijelimo puno povijesti. Ključ štete tog režima u Crnoj Gori je što mijenja mozgove crnogorskih Srba, što ih od tradicionalnih normalnih ljudi, koji su naši članovi obitelji, naša braća, bratići, pretvara u topovsko meso jedne luđačke priče. Uvlači ih u to, ubacujući u mozgove neke Karleuše i Pink, ove stalne neprijatelje, pokušaj atentata, 50 pokušaja atentata dnevno…Ključ za jačanje Crne Gore je izgradnja mostova prema crnogorskim Srbima i ukidanje ili barem smanjivanje tog jezivog utjecaja koji dolazi od Vučić–Brnabić režima.
Jeziva blamađa iz '91.
- S druge strane, veza Crne Gore i Hrvatske je puno dublja i puno bogatija nego što se znalo. Nažalost, ljudi znaju malo povijesti: ne znaju ništa o njegovim pismima banu Jelačiću, o ulozi Baltazara Bogišića na dvoru kralja Nikole, ne znaju ništa o tome. Taj je cijeli prostor od Zadra, pa dolje praktički sve do Budve… Ne znam, puno upravitelja Budve su bili Zadrani, u sklopu mletačke priče bogate su te veze i, nažalost, gleda ih se kroz vizuru ove jezive blamaže 1991. na Dubrovniku.
Na pitanje o isprikama zbog 1991., Musić je rekao da je korektno, ali da se mladi rođeni nakon toga “nemaju previše što ispričavati”, te da s Hrvatskom treba graditi konkretne odnose: trgovinu, projekte, znanje, infrastrukturu. Spomenuo je i važnost studiranja u Hrvatskoj, ne samo na društvenim fakultetima nego i na tehničkim i medicinskim, kao alternativu “sindromu velikog grada” i odlascima u Beograd.
Pred kraj su dotaknuli i kriminalnu scenu u Crnoj Gori, njezine povijesne preduvjete, plemenske lojalnosti i krvne osvete, ali i načine na koje se optužbe za kriminal, kaže Musić, ponekad koriste kao ideološka oštrica, osobito kada dolaze iz režimskih medija.
- Imamo povijest ratova, gladi i neimaštine na tom prostoru i povijest plemenske povezanosti, gdje je lojalnost plemenska veća nego lojalnost državi. Imamo element krvne osvete. I onda ti klanovi, funkcioniraju po principu lojalnosti. I onda, kada se i ubijaju, to nije samo šteta nanesena od konkurentnog klana, nego je i stvar osvete i ponosa i obitelji i prezimena. Ono na što treba jako, jako paziti i o čemu treba voditi računa: često ti optužbe za kriminal u Crnoj Gori dolaze upravo od ovog režima koji bi se zadnji po tom pitanju trebao javljati. Podsjetit ću te da postoje kredibilne indicije, pa i dokazi, da se čelnik tog režima sastao, između ostaloga, s Veljkom Nevoljom u stanu stanovite gospođice Šišmanović. Tako da, kada ti neki Finac kaže: država vam je premrežena korupcijom, saslušat ćeš sve što on ima za reći i možda ćeš uvažiti neke njegove antikorupcijske recepte. A kada ti priča o korupciji dolazi kao ideološka oštrica da bi te još dodatno podijelila i da bi te dodatno oslabila, treba uvijek gledati računa o tome tko to govori. To može reći netko tko je relativno imun na korupciju, ali ako ti to dolazi propagandno, iz režimskih tabloida, onda znaš da na kraju dana nije cilj istjerati neku zdravu antikorupcijsku priču, nego je cilj dodatno oslabiti Crnu Goru.
Obračun s mafijom
Na pitanje o ulozi Mila Đukanovića i nerazjašnjenim slučajevima, Musić je rekao da “nema više isprike” da se stvari ne rasvijetle, ali da se teme često koriste simbolički i propagandno bez pravosudnog epiloga. Govorio je i o odnosima klanova i borbi za moć, uz oprez da se uvijek gleda i “makro razina”.
- Postoji cijeli niz nerazjašnjenih slučajeva iz devedesetih, iz 2000-ih. Ono što je novost u zadnje vrijeme je da nema više isprike da se te stvari ne rasvijetle. Ono što se događa je da se ti primjeri koriste često simbolički kao neka vrsta ucjene ili kao neka vrsta napada na ovu opozicijsku stranu, a da se u pravosudnom smislu ništa ne radi. Tako da sad vlast, koja tvrdi za sebe da je osloboditelj, daje jednu od glavnih propagandnih tema, trenutno obračun s mafijom. Ali to ne znači nužno da će zaista raskrstiti s mafijom. Imamo neke krakove koji su otišli u defenzivu i koji su pod udarom države, a imaš neke koji su ojačali jer su odigrali svoje karte na novu vlast i tu treba biti jako, jako oprezan… Oni su odavno institucionalizirani, ali u svemu imaš taj element borbe za moć. Znači, osim pravnog i kriminalnog, ti imaš element borbe za moć, a to da neki nositelji trenutne vlasti su, između ostaloga, na krilima nekih elemenata klanova… Trenutno je kavački klan u defenzivi, a škaljarski klan je u ofenzivi…
- Recimo, Andrija Mandić, jedan od onih koji govori o obračunu s kriminalom. Ti zaista misliš da taj čovjek, služeći režimu kojem služi, ima nekakav doktrinarno, ideološki ili ozbiljni moralni problem s kriminalom? Pa nema. On igra svoju dugoročnu geopolitičku igru, a hoće li mu u tome neki iz tog svijeta biti saveznici, polu-saveznici, neprijatelji, to je sve u službi ove makro priče. Tako da, kad govorim o tim stvarima, uvijek moramo voditi računa o kojim razinama govorimo, uvijek gledati, između ostaloga, i makro razinu. Od danas do sutra svašta se tu zbiva i bit će tu svačega. Ali čemu to dugoročno vodi? Koje je to korito koje je preživjelo i nadživjelo i priče o kriminalu, ovisnosti i neovisnosti, Hrvatsku, Srbiju, Jugoslaviju, kapitalizam, Ameriku, Rusiju? Koji su to dugoročni procesi… A neki od tih dugoročnih procesa za koje smatram da su izrazito loši – spomenuo sam u našem razgovoru.
Za kraj, Musić je iz hrvatske perspektive izdvojio Crnu Goru kao otvoreno i podcijenjeno polje interesa, uz tvrdnju da je hrvatska politika napravila “kardinalne greške” jer je pretpostavila da je sve “na autopilotu”. Pohvalio je potez proglašavanja određenih političara u Crnoj Gori nepoželjnima, uz objašnjenje da je pogodio “srednju struju” koja, kako kaže, često “kleči” pred konkretnom moći u kriznim trenucima.
Otvori KEKS Pay
Sve si dobro objasnio na primjeru druge države a sad budi hrabar i javno reci da se isti obrazac primjenjuje i na Hrvatsku.