Je li vam bar neugodno? Je li vam bar malo neugodno – upitao je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović usred ad hominem napada na novinara i reportera Večernjeg lista Tomislava Krasneca. Upravo to pitanje i meni odzvanja u glavi nakon što sam još jednom odgledao konferenciju za novinare predsjednika Republike. Volio bih da predsjednik svih građana Milanović pogleda cijelu svoju konferenciju iz Slunja i postavi si sam to pitanje, iako već toliko poznajemo predsjednika i njegov odnos prema medijima i pravim pitanjima da nažalost već znamo odgovor na to pitanje. Tomislav Krasnec u ovom je slučaju bio kolega koji je stao u obranu kolegice Ivane Pezo Moskaljov, koju je predsjednik Milanović optužio da ga je došla provocirati jer je, gle čuda, na njegovu konferenciju došla postavljati pitanja. Predsjednik Milanović je u maniri onih koji krive silovane žene jer su nosile kratke suknje optuživao novinara Krasneca da je on kriv što ga je natjerao da mu spominje suprugu te u kojem stanu je živio i kako su plaćali troškove stana.
Nitko vas, predsjedniče, nije tjerao na takav čin, nitko nikad nema razloga za ovakvu agresiju. Ako su ad hominem napadi ono za čime predsjednik Republike mora posegnuti na konferenciji za novinare na kojoj bi trebao objasniti svoje argumente u sukobu između sebe i Vlade, što nije mala stvar dok još uvijek bjesni rat u Europi, a ni onaj na jugoistočnom boku nije potpuno utihnuo, onda čovjek ne može drugo nego pomisliti da mu očito nisu dovoljno jaki argumenti sami po sebi. Kada spominjemo sigurnosnu situaciju u Europi i oko nje, dok se opet svađaju dva brda koja bi trebala surađivati, pogotovo vezano za sigurnosnu politiku, onu kod Irana vodi američki predsjednik Donald Trump, što nas pak podsjeća na tekst uglednog Politica u kojem su Milanovića nakon kandidature na parlamentarnim izborima s pozicije predsjednika opisivali kao "balkanskog Trumpa", što su usporedbe koje nisu nimalo legle Milanoviću, ali uporno svojim javnim diskursom i komunikacijom s novinarima pokazuje da takve kvalifikacije nisu bile bez uporišta. Na izborima prije tih čuvenih, na kojima je predsjednik želio postati premijer, imali smo pak jednu od najgenijalnijih političkih kampanja za predsjednika jer je taktika Milanovićeva stožera bila da ne daje intervjue s obzirom na to da ga zna ponijeti pa da ne izvali opet neku kontroverznu glupost budući da ga nitko ne može kontrolirati u takvim situacijama. Bio sam mladi novinar HRT-a kada je SDP u "Otvoreno" slao novog "mladog lava" vanjske politike koji je osvajao sve, na kojem god dijelu političkog spektra se nalazili, svojim smirenim i argumentiranim raspravama. Godinama poslije pitam se je li nekada bio veliki glumac ili je izgubio živce tijekom godina. Ali ako je i izgubio živce, morao bi se naučiti kontrolirati.
Dario Markas, zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista
Otvori KEKS Pay
E, a što je bilo s onim kada je Milanovićeva žena umarširala u Klasičnu gimnaziju u ZG i kao supruga šefa države izvršila pritisak na nezaštićene prosvjetne radnike tamo da Milanovićevom djetetu zaključe peticu? Što je bilo s tim? Zna li netko?