Velike priče nisu rezervirane samo za velike gradove. Dapače, očito naši nogometaši sve češće prepoznaju potencijal manjih sredina i dio novca zarađenog na najvećim stadionima ulažu ondje gdje takav kapital može napraviti najveću razliku. Umjesto još jednog luksuznog projekta u Zagrebu ili na razvikanim turističkim lokacijama, okreću se rodnim krajevima, poljoprivredi, vinarstvu i poslovima koji čuvaju lokalnu tradiciju, otvaraju radna mjesta i daju ljudima razlog da ostanu. Jedna od najzanimljivijih takvih priča je Zeppelin Craft Brewery, bjelovarska craft pivovara koja je krenula iz entuzijazma, lokalne energije i prijateljstva, a danas je dobila dodatnu snagu ulaskom najvećeg hrvatskog nogometaša Luke Modrića u vlasničku strukturu.
Nogometaši vlasnici
No Zeppelin nije zanimljiv samo zbog Modrića, nego zato što se oko pivovare stvorila jedna mala nogometna svlačionica satkana od ljudi koji su prošli travnjake velikih stadiona, karijere, uspone, padove, ozljede, poslovne rizike i nove početke. Među njima je i Josip Juraj Tominac, bivši nogometaš, nekadašnji Dinamov junior, najmlađi predsjednik NK Bjelovara i čovjek koji je u Zeppelinu prepoznao više od još jedne craft pivovare. Uz njega i Modrića, tu su i bivši dinamovac Hrvoje Čale, danas direktor pivovare te bivši profesionalni nogometaš Ivan Babić, jedan od ljudi koji su Zeppelin gradili od njegovih početaka.
– Mi koji smo u nogometu, a od njega nismo zaradili puno, zaradili smo ulaze, kontakte i nešto što ti nogomet da, a što ne možeš kupiti novcem – govori nam Tominac.
FOTO Gvardiol ljubi Lu, Baturina grli Petru, a Modrić slavi s ocem: Pogledajte preslatke prizore vatrenih nakon pobjede
Pivo je proizvod, ali Zeppelin Craft Brewery priča oko koje je ispletena mreža ljudi, povjerenja, poznanstava, karaktera i ambicije da se iz Bjelovara napravi nešto prepoznatljivo i izvan lokalnih okvira. Da, kada se uz takvu priču veže veliko ime poput Luke Modrića, jasno je da sve dobiva novu dimenziju, ali ni najveće ime ne može zamijeniti ono što je godinama građeno – znanje, odnose, rad i vjeru da lokalna priča može prerasti u ozbiljan nacionalni brend. Zeppelin je osnovan 2017. godine u Bjelovaru. Kao i mnoge craft priče, nije krenuo iz velikog pogona, hladne korporativne strategije i tablica rasta, nego iz pokušaja, entuzijazma i kuhanja piva koje se svidjelo ekipi.
– Zeppelin je zapravo pokrenuo jedan prijatelj, koji je naknadno, nažalost, izašao iz priče. Ali sve je krenulo u garaži, on je kuhao pivo za ekipu, kojoj se to svidjelo, i počeo je stvarati jedan dobar brend – prisjeća se Tominac, napominjući da on pivo zapravo ne pije.
– Popijem pivo možda jednom godišnje. Stvarno se ne šalim, ne pijem pivo. Pijem viski. Ali prepoznao sam dobar brend.
Ulazak Luke Modrića u Zeppelin Craft Brewery podigao je priču na sasvim novu razinu. Danas on drži trećinu udjela, što je za Zeppelin golem marketinški i poslovni iskorak. Ne zato što Modrićevo ime samo po sebi može skuhati pivo, nego zato što takvo ime otvara vrata, stvara interes i daje vjerodostojnost projektu koji je do jučer bio lokalna craft priča, a danas mu se širom otvaraju vrata u cijeli svijet. Naravno, Svjetsko nogometno prvenstvo samo dodatno pomaže u svemu.
– Imaš dobar proizvod, imaš brend, a sada je Luka Modrić u ekipi. Dakle, imaš neku foru, neku obranu. Ta "obrana" u poslovnom smislu nam znači vidljivost, povjerenje i dodatnu težinu – kaže Tominac, koji je kao 16-godišnjak otišao je u Dinamo, gdje je bio dio generacije u kojoj su bili Milan Badelj, Dejan Lovren i Ivan Tomečak.
Bio je to svijet velikih očekivanja, jakih treninga i osjećaja da nogomet može odrediti život. Njegov put kasnije ga je vodio i u inozemstvo, ali karijeru je morao prerano završiti zbog problema sa srcem.
Prestao zbog srca
– Morao sam prestati igrati nogomet zbog srca i bilo mi je dosadno – rekao je.
Nakon igračke karijere nije otišao daleko od nogometa. Uključio se u NK Bjelovar, klub u kojem je postao predsjednik i pokušao graditi ozbiljniji sustav. Imao je ambiciju, energiju i ideju da se klub može razvijati prema višoj razini. Danas, s odmakom, priznaje da je možda i dobro što se nije do kraja zakopao u nogomet.
– Htio sam ići u Prvu ligu. Tada Hrebak nije imao novca i hvala Bogu da nije, jer bih se zakopao u nogometu cijeli život. Kad ulažeš u sport, to je rupa bez dna – zaključuje Tominac.
Otvori KEKS Pay
Otkad sam vidjela Luku u nekom našem starom dokumentarcu o vukovima kako čuva stado kao dijete po dalmatinskom kršu, obožavam ga.