Uoči utakmice Hrvatska – Portugal u Torontu razgovaramo s gradonačelnikom Kitchenera, grada s 250 tisuća stanovnika 100 km udaljenog od Toronta, rođenim Zagrepčaninom (1966.) Berryjem Vrbanovicem.
Kada ste došli u Kanadu, što ste radili prije negoli ste ušli u politiku i zašto ste ušli u nju?
– Moja obitelj i ja došli smo u Kanadu 1969. godine. Tada sam imao dvije i pol godine. Napustili smo područje današnje Hrvatske nakon što su Rusi ušli u tadašnju Čehoslovačku, iz straha da bi bivša Jugoslavija mogla biti sljedeća. U početku smo živjeli u Winnipegu, zatim smo se preselili u Hamilton na oko sedam godina, a konačno u Kitchener 1977. godine, gdje živimo i danas. Nakon sveučilišta počeo sam karijeru u gradskoj upravi Kitchenera 1989. godine. Godine 1994. ušao sam u politiku, prvo kao gradski vijećnik 1994. godine, a zatim, nakon 20 godina, prvi put sam se kandidirao za gradonačelnika 2014. godine i od tada sam gradonačelnik, već 12 godina i tri izborna mandata. Ušao sam u politiku iz želje da služim zajednici u kojoj sam živio i zemlji koja je mojoj obitelji pružila toliko prilika.
U regiji 100 tisuća Hrvata
Koliko ste glasova dobili na posljednjim izborima? Hoćete li se opet kandidirati?
– Posljednji izbori održani su 2022. godine, nakon pandemije. Dobio sam 26.846 glasova, što predstavlja nešto manje od 80 posto. Sljedeći izbori održat će se kasnije ove godine. Još nisam formalno objavio svoje namjere za ove izbore pa ću samo reći da se i dalje svaki dan budim s istom predanošću i energijom koju sam imao prvi put kada sam izabran za gradonačelnika prije 12 godina. Svoje namjere objavit ću u srpnju, ali u međuvremenu, recimo samo da u ovim složenim vremenima diljem svijeta i dalje smatram golemim privilegijem služiti svojoj zajednici i ostajem predan stvaranju promjena zajedno s drugim čelnicima zajednice.
FOTO Gvardiol ljubi Lu, Baturina grli Petru, a Modrić slavi s ocem: Pogledajte preslatke prizore vatrenih nakon pobjede
Koliko Hrvata živi u Kitcheneru, po čemu je najpoznatiji vaš grad? Je li vaša supruga Hrvatica?
– Procjenjuje se da u Kitcheneru i okolici živi otprilike pet tisuća Hrvata. U širem području Toronta, oko 80-100 km od Kitchenera, procjenjuje se da u toj regiji živi više od sto tisuća Hrvata, za koje se vjeruje da su najveća hrvatska dijaspora bilo gdje u svijetu. To je dijelom razlog zašto je bilo toliko uzbuđenja oko toga što će hrvatska nogometna reprezentacija odigrati dvije svoje utakmice u Kanadi, a posebno na stadionu u Torontu. Kitchener je kao grad poznat kao zapadni kraj inovacijskog koridora regije Toronto-Waterloo i danas ima raznoliko gospodarstvo izgrađeno na naprednoj proizvodnji, tehnologiji, inovacijama u zdravstvu i mnogočemu drugom – ističe Vrbanovic pa nastavlja:
– Govorio sam hrvatski s roditeljima, dok su bili živi, i još uvijek ga redovito govorim u našoj hrvatskoj zajednici, bilo ovdje u Kanadi ili u našoj domovini. Što se tiče mog osobnog života, razveden sam, ali s bivšom suprugom, koja je portugalskog porijekla, ostao sam dobar prijatelj. Trebao bih reći da je to slučaj i danas, ali rezultat nogometne utakmice u Torontu u četvrtak mogao bi unijeti više napetosti u naš odnos nego ikada prije – nasmijao se.
U Kanadi je 1. srpnja bio Dan nezavisnosti! Kako Kanađani slave taj dan?
– Dan Kanade postao je jedan od najvažnijih datuma u godišnjem kalendaru službenih praznika u Kanadi. To je proslava Kanade – zemlje kakva smo bili i zemlje kakva želimo biti za Kanađane i za ostatak svijeta u budućnosti. Kanađani su iznimno ponosni na to što znači biti Kanađanin, na raznolikost koja je našu zemlju učinila snažnijom i na multikulturalni mozaik koji smo desetljećima zajednički gradili, a zbog kojeg mnogi u svijetu na Kanadu gledaju sa zavišću. Kanađani taj dan obično slave s obitelji i prijateljima na privatnim okupljanjima ili velikim javnim manifestacijama. U centru Kitchenera svake godine organiziramo cjelodnevnu proslavu s programima za obitelji, igrama za djecu i glazbenim koncertima, koja završava vatrometom. Ove godine mi, kanadski Hrvati, iskoristili smo taj dan i za kratak predah kako bismo u četvrtak 2. srpnja mogli navijati za hrvatsku reprezentaciju u epskom dvoboju protiv Portugala na Svjetskom prvenstvu.
Je li to dan velikog ponosa i domoljublja – jesu li nam Kanađani po tome slični?
– Slažem se; doista smatram da je ljubav Kanađana prema Kanadi slična ljubavi koju Hrvati osjećaju prema Hrvatskoj. Razlika je, naravno, u tome što je Hrvatska ponajprije zemlja koju nastanjuju Hrvati s dugom poviješću na tom prostoru, dok je Kanada zemlja sastavljena ponajprije od useljenika iz cijelog svijeta koji su stvorili onaj kanadski multikulturalni mozaik o kojem sam prije govorio. Kada je riječ o kanadskoj reprezentaciji i Svjetskom prvenstvu, taj se ponos očituje na dvije razine. Prvo, vidljiv je u samoj momčadi – timu koji odiše snažnim ponosom, a čine ga igrači koji su Kanađani postali vlastitim izborom, a ne nužno rođenjem. Činjenica da Kanada nastupa na Svjetskom prvenstvu, i to na domaćem terenu, u tim je igračima pobudila dosad neviđen ponos. Drugo, taj ponos snažno osjećaju i sami Kanađani; mnogi od njih danas s velikim ponosom gledaju na našu zemlju i u tim sportašima vide suvremene kanadske heroje.
Kako je u Kanadi primljen Trumpov narativ o Kanadi kao "51. američkoj saveznoj državi"?
– Ovo pitanje gotovo da nije vrijedno odgovora, s obzirom na stvarne geopolitičke probleme koji utječu na naš svijet, od kojih je samo jedan ruska agresija i ilegalna okupacija dijelova Ukrajine – što zabrinjava i Kanadu i Hrvatsku. Evo što bih vam rekao: Kanada nije na prodaju, nikada nije bila i nikada neće biti! Ova je ideja otprilike jednako popularna kao što bi bila da je Kanada rekla da naši južni susjedi trebaju postati 11. kanadska provincija ili da je Hrvatima rečeno da bi trebali biti 51. savezna država SAD-a. Usredotočimo se svi na stvari koje donose ljubav, dobrotu i poštovanje prema našoj zajedničkoj čovječnosti.
Koliko prosječnom Kanađaninu znači Svjetsko prvenstvo u nogometu, jesu li sretni zbog tog događaja ili ne?
– Kanađane je obuzela groznica Svjetskog prvenstva u nogometu! Prvo – čast nam je poželjeti dobrodošlicu svijetu u Kanadu i dva njezina velika grada – Toronto i Vancouver – kao suorganizatore s Meksikom i Sjedinjenim Državama. Drugo, Svjetsko prvenstvo obnovilo je osjećaj ponosa u Kanadi, u našim nogometnim programima i u zemljama iz kojih smo izvorno došli dok se natječu. Najveća nada i san svih trenutačno je vidjeti Kanadu u finalu! Ali naša momčad, kanadska momčad, već je mnogo puta ispisala povijest na ovom Svjetskom prvenstvu i jako smo ponosni na svakog člana momčadi!
Bio na panelu u Zagrebu
Što vama kao Hrvatu znače dvije utakmice u Ontariju, jeste li veliki navijač ili samo pratitelj vatrenih? Idete li na utakmicu Hrvatska – Portugal, jeste li uopće ikada gledali našu reprezentaciju uživo?
– Kao što sam već rekao, Kanađanima je čast dočekati svijet u svojoj zemlji na Svjetskom prvenstvu u nogometu. A hrvatski Kanađani oduševljeni su što dočekuju hrvatsku reprezentaciju, naše vatrene, u Torontu i što ih bodre. I kao jedini gradonačelnik velikoga grada u Kanadi hrvatskog porijekla, oduševljen sam što bodrim našu reprezentaciju, kako tijekom ovog Svjetskog prvenstva tako i uvijek. Prije nekoliko mjeseci imao sam čast biti panelist i sudionik dijela događaja prije Svjetskog prvenstva u hotelu Westin u Zagrebu, čiji su domaćini bili kanadska veleposlanica Jessica Blitt i Veleposlanstvo Kanade te hrvatska nogometna reprezentacija, među ostalima. Bila je to sjajna prilika za istraživanje izgradnje daljnjih gospodarskih veza između Kanade i Hrvatske. Nažalost, prošlog tjedna bio sam na sastancima u Maroku, kada se premijer Plenković sastao s premijerom Carneyem u Ottawi, a on i drugi politički i poslovni čelnici došli su u Kanadu na prvu utakmicu u Torontu i zbog gradnje snažnog odnosa između naše dvije zemlje. Utakmica u četvrtak omogućit će nastavak tog rada i svakako se nadam da ću biti dio nekih od ovotjednih svečanosti – zaključio je Berry Vrbanovic.
Otvori KEKS Pay
Svašta. Pobjeći iz jedne JUgoslavije u neki tamo Kitchen?? A dobro znamo da iz Jugoslavije nitko nije bježao, da je bilo "para ko blata", bratstvo i jedinstvo, jaka vojska koja će nas braniti. Isto tako znamo da su Rusi upali da srbi ne bi odmah okrenuli kapute nego tek drugi tjedan nakon invazije i da sigurno ne bi s Rusima napadali hrvatsku kao što nisu ni s Turcima.