Program Future Combat Air System (FCAS), koji Francuska vodi u suradnji s Njemačkom i Španjolskom, suočava se s novim izazovima. Francuska strana, predvođena tvrtkom Dassault Aviation, izrazila je ozbiljno nezadovoljstvo dinamikom projekta, čak nagovijestivši mogućnost odvajanja od partnera, piše Defense Express.
Na saslušanju u francuskom parlamentu 9. travnja 2025., izvršni direktor Dassault Aviationa Eric Trappier oštro je kritizirao način na koji se FCAS razvija, upozorivši da bi trenutačni model suradnje mogao ugroziti uspjeh projekta. Prema portalu Opex360, Trappierove izjave zvuče kao ozbiljno upozorenje.
Trenutačno stanje projekta FCAS je od prosinca 2022. u fazi 1B, koja uključuje daljnji razvoj koncepta, identificiranje ključnih tehnologija i izradu demonstratora. Ova faza, s proračunom od 3,2 milijarde eura, trebala bi biti završena do ljeta 2026. Sljedeća faza, faza 2, predviđa izradu prvog funkcionalnog prototipa između 2028. i 2029. godine. Međutim, prelazak na ovu fazu komplicira sustav donošenja odluka u kojem Francuska, Njemačka i Španjolska imaju jednaku moć glasa. "Kompromisi i stalni pregovori otežavaju napredak. Nije da mi u Dassaultu ne želimo sudjelovati, ali ovakav model rada je složen i neučinkovit", izjavio je Trappier, dodavši da bi se situacija mogla prilagoditi ako države pokažu volju surađivati.
Situaciju dodatno komplicira moguće uključivanje Belgije u projekt, što bi značilo još jednog partnera u ionako složenoj dinamici. Belgijsko sudjelovanje dovelo bi do prebacivanja dijela poslova na belgijske tvrtke, smanjujući francuski udio. Trappier je upozorio da bi to moglo ugroziti francusku stručnost: "Kada prepustite dio posla saveznicima, povećavate međusobnu ovisnost, a to ima dugoročne posljedice."
Pored toga, podjela poslova izaziva probleme zbog nejednake razine stručnosti među partnerima. Primjerice, Airbus, koji bi trebao razviti bespilotni lovac ("lojalni krilnik") za FCAS, nema iskustva u tom području, za razliku od Dassaulta, koji je već radio na projektu nEUROn. Projektu također nedostaje jasno definirani lider koji bi ujedinio sve podsustave u zajedničko sučelje.
Jedan od ključnih nesuglasica tiče se namjene FCAS-a. Francuska inzistira da lovac bude nositelj francuskog nuklearnog oružja, bez ikakvih ograničenja u proizvodnji ili uporabi. S druge strane, Njemačka preferira da FCAS bude kompatibilan s američkim nuklearnim oružjem, što bi zahtijevalo ugradnju američkih komponenti. Ova razlika u viziji dodatno komplicira suradnju.
Trappier je naglasio da su odluke o FCAS-u duboko povezane s političkim i diplomatskim pitanjima. Na izravno pitanje može li Francuska samostalno razviti lovac šeste generacije, diplomatski je, ali jasno, istaknuo francusku prednost: "Mi imamo stručnost za izradu lovaca i dijelimo je s našim partnerima iz Njemačke i Španjolske." Iako FCAS predstavlja ključni korak za europsku obrambenu industriju, francuske kritike ukazuju na ozbiljne nesuglasice u partnerstvu. Trappierova upozorenja sugeriraju da bi Francuska mogla razmotriti samostalni razvoj ako se trenutačni problemi ne riješe.
Klasicni Dassault modus operandi - kao nesto bi suradjivali, pa suradjuju, suradjuju i na kraju frknu nosom i naprave svoje, jednom kad su pobrali lovu za development i usporili konkurente. Tako je nastao i split Rafale/Eurofighter. Mudra taktika za Dassault, pogubna za nacionalnu sigurnost unutar EU.