Hrvatska je među zemljama koje proizvode najmanje ambalažnog otpada, ali i među onima koje ga najmanje recikliraju. Pokazuju to najnoviji podaci Eurostata za 2023. godinu, koji pod pojmom “ambalažni otpad” ne misle samo na plastiku, već i na papir, karton, staklo, drvo, metal i ostale materijale koji se koriste za pakiranje proizvoda; od kutija, boca i limenki do drvenih paleta i kartonskih omota. Prema Eurostatu, ukupna količina ambalažnog otpada u Uniji lani je bila nešto manja nego godinu ranije, smanjila se za 4,7 posto u odnosu na 2022., ali je i dalje 21 kilogram veća nego deset godina prije. U Europskoj uniji je, prema istim podacima, u 2023. proizvedeno gotovo 80 milijuna tona ambalažnog otpada, u prosjeku 177,8 kilograma po stanovniku.
Hrvatska je, po količini proizvedenog, druga “najbolja” u Uniji, odmah iza Bugarske, s tek 81,4 kilograma ambalažnog otpada po osobi. No, kad je riječ o recikliranju, slika se mijenja. Unatoč skromnoj količini otpada, Hrvatska se nalazi pri samom dnu ljestvice po količini reciklirane ambalaže. U 2023. godini reciklirali smo samo 42,3 kilograma po stanovniku, što nas svrstava među tri najlošije države u EU, uz Bugarsku i Rumunjsku. Za usporedbu, zemlje s najboljim rezultatima, poput Italije, Njemačke i Luksemburga, recikliraju više od 130 kilograma ambalažnog otpada po stanovniku godišnje, gotovo tri puta više nego Hrvatska.
Najveći dio otpada u Uniji čine papir i karton (40,4%), zatim plastika (19,8%), staklo (18,8%), drvo (15,8%) i metal (4,9%), dok ostali materijali čine tek 0,2 posto. Hrvatska u toj raspodjeli najviše odskače po staklu jer čak 26,8 posto ukupnog otpada čini staklena ambalaža, što je najveći udio među svim državama članicama, dok su zemlje poput Finske i Austrije znatno ispod tog postotka.
Kad se pogleda isključivo plastična ambalaža, situacija je još složenija. U 2023. godini prosječan stanovnik Europske unije proizveo je 35,3 kilograma plastične ambalaže, od čega je 14,8 kilograma reciklirano. Ukupno gledano, EU reciklira 42,1 posto plastičnog otpada, što je napredak u odnosu na 2013. (38,2%), ali i dalje ispod cilja koji predviđa da do 2030. najmanje 55 posto plastike mora završiti u reciklaži.
Najbolje rezultate na tom polju bilježe Belgija (59,5%), Latvija (59,2%) i Slovačka (54,1%), koje su već dosegle ili se približile europskom cilju. Na suprotnom kraju ljestvice su Mađarska (23%), Francuska (25,7%), Austrija (26,9%), a onda i, naravno, Hrvatska, koja je i ovdje među zemljama s najnižim stopama recikliranja plastike, s manje od 30 posto reciklirane plastične ambalaže.
Prema europskoj Direktivi o ambalaži i ambalažnom otpadu, do 2030. godine najmanje 70 posto ukupne ambalaže (ne samo plastične) mora biti reciklirano. Hrvatska je sa svojim sadašnjim stopama daleko ispod tog praga. Da bi ga dostigla, morala bi gotovo udvostručiti ukupnu količinu reciklirane ambalaže i utrostručiti recikliranje plastike.
Poseban izazov predstavljaju i plastične vrećice, čija je potrošnja u Hrvatskoj, za razliku od većine država EU, u porastu. Od 2018. do 2023. broj korištenih plastičnih vrećica kod nas je narastao za 24 po stanovniku, dok su zemlje poput Švedske i Litve u istom razdoblju potrošnju smanjile za više od stotinu komada. Također, čak 94 posto svih plastičnih vrećica u Hrvatskoj spada u kategoriju vrlo laganih, tanjih od 15 mikrona, koje se teško recikliraju i najčešće završe kao otpad.
Otvori KEKS Pay
