Pogledi ozbiljni, noge nemirne, a koncentracija na maksimumu. I natjecatelji i publika čekali su oznaku za start utrke, navijanje je raslo iz sekunde u sekundu, a atmosfera se užarila do točke ključanja. Iako bi po opisu pomislili da je riječ o Dijamantnoj ligi ili sličnom atletskom natjecanju, to je ustvari bio start prve utrke za djecu od 3 do 6 godina na zagrebačkom Jarunu u sklopu dm Ženske utrke 2026.
Atmosfera je bila olimpijska, mali natjecatelji jurnuli su prema cilju brže nego što su ih roditelji, bake i djedovi i svi prolaznici stigli pratiti pogledom, dok su se uz stazu miješali smijeh, zvukovi fotoaparata na moibitelima i ponosni povici. Svaki prolazak kroz cilj bio je dočekan kao da je oboren svjetski rekord.
A to je bio tek početak svega što se dešavalo na Jarunu u subotu.
Rekordan broj sudionica i obiteljsko druženje
Već satima prije utrka bilo je jasno da će i ove godine biti oboren još jedan rekord u broju prijavljenih trkačica. Malo pomalo Jarun se punio natjecateljicama u sportskoj opremi i karakterističnim rozim majicama. Naravno, u pratnji su bile i čitave obitelji s djecom, grupe prijateljica i ponosni muževi, a sve kako bi ispratili trkačice koje su posljednjih mjeseci marljivo odrađivale treninge i pripremale se za jednu od najatraktivnijih utrka u sezoni. Sunčano poslijepodne, dobra glazba i prepoznatljiva energija dm ženske utrke ponovno su pretvorili “zagrebačko more” u mjesto sporta, susreta, druženja i aktivnog života.
Najveća gužva nije bila na stazi nego odmah uz stazu, što i nije čudo jer je ove godine bilo prijavljeno preko 9000 natjecateljica i djece za utrke, a livada između dva ulaza na jezero bila je ispunjena brojnim sadržajima, od štandova partnera na kojima su se mogli osvojiti prigodni pokloni, do napuhanaca, sportskih sadržaja za djecu te, naravno, hrane i pića.
Više od obične utrke
U sklopu utrke osigurana je i donacija, prikupljeno je 18.002 eura za udrugu P.I.N.K. life, koja provodi programe podrške ženama i osobama oboljelima od malignih bolesti te ranjivim skupinama.
Gotovo cijelo poslijepodne redovi ispred promotivnih štandova bili su toliko puni da se na pojedinim lokacijama čekalo strpljivo i po nekoliko desetaka minuta, no raspoloženje zbog toga nije padalo. Najživahnije je, naravno, bilo dječjoj zoni, ali i kod centra za savjetovanje i zdravstveni sadržaj gdje se mogao obaviti dermatološki pregled ili dobiti nutricionistički savjet.
Za dobru atmosferu potrudio se i voditeljski trojac, Mario Mlinarić, Jelena Glišić i Ivan Vukušić, koji su u jednom trenutku bili odjel “izgubljeno/nađeno”. Gubili su se ključevi, novčanici, pa čak i supruge, a trojac se potrudio da sve prođe uz dozu humora
Sve utrke pratile su se i na velikom ekranu, a kako se približavao početak glavne utrke, atmosfera je postajala sve užarenija, glazba sve glasnija, a prostor ispred pozornice sve puniji. Mario Mlinarić vodio je tradicionalno zagrijavanje pred utrku, iako, mnoge sudionice su ozbiljno shvatile pripreme pa su već ranije same odrađivale posljednje pripreme pred start. Neke su planirale loviti osobne rekorde, druge su priznale da im je cilj jednostavno otrčati 6 kilometara, dok je velik broj njih na Jarun stigao prvenstveno zbog druženja.
Zabava i zajedništvo važnije od rezultata
Upravo je druženje i jedinstvena atmosfera ono što dm Žensku utrku izdvaja iz mora drugih utrka. Da, postoje utrke s predivnim rutama kroz naše nacionalne parkove ili jedinstvene lokacije, postoje i utrke gdje možete trčati rame uz rame s najbolji europskim trkačima, ali ovdje rezultat nije u prvom planu. Naravno da postoje pobjednice i sportski izazovi, ali ono što ostaje u sjećanju jest osjećaj zajedništva i zabave. Na tih cca 6 km kruga oko Jaruna zajedno trče iskusne rekreativke, žene koje se sportom bave profesionalno, ali i one koje su tek nedavno odlučile napraviti prvi korak prema aktivnijem životu.
Neke su trčale za rezultat, neke za zdravlje, neke za svoj gušt, a većina zato što su željele biti dio događaja koji iz godine u godinu okuplja sve veći broj sudionica.
Ni prolazak kroz cilj nije označio kraj zabave, natjecateljice i njihove pratnje ostali su na zabavi i dobroj glazbi, obilazili sve štandove koje nisu stigli ranije obići, fotografirali se s medaljama i voditeljskim trojcem te uživali u programu koji je trajao do večernjih sati.
Mario Mlinarić, magistar kineziologije
Mario, još jedna dm Ženska utrka je iza nas, dojmovi?
– Krenuli smo 12. svibnja s treninzima. Plan je bio 25 dana treninga, više bodyweight treninga, odnosno treninga s vlastitim tijelom. Cilj je stvoriti jednu novu vrstu navike kroz projekt "Zdrav život postaje navika".
Imamo sve dobne skupine, od najmlađih do najstarijih, i svi vježbaju, što je zapravo i cilj cijele priče. Tijekom tih 25 dana ljudi vježbaju s vlastitim tijelom i stvaraju određenu disciplinu. Disciplinu treninga, zdrave prehrane, kretanja općenito...
Te vježbe nakon tih 25 dana mogu koristiti i kod kuće. Imamo dosta ljudi koji imaju kifozu, lordozu, skoliozu i slične probleme, tako da u velikoj mjeri pomažemo ljudima da ojačaju. Ne samo fizički nego i psihički.
Što je najveća kočnica ljudima? Fizička ili mentalna?
– Mislim da je to spoj jednog i drugog. Treba jednostavno stvoriti disciplinu. Kad ljudi izađu van, motivacija je relativna – nekad je imaš više, nekad manje. Ali kada stvoriš disciplinu izlaska van i redovitog treninga, tada rastu i fizički i psihički aspekt.
Osjećaj nakon treninga je vrlo važan faktor – dobra ekipa, dobra energija... To je stvarno nešto što ne mogu dovoljno dobro opisati riječima. Ljudi to moraju doživjeti. Ne mogu vam opisati koliki val energije i pozitive ljudi osjećaju nakon treninga.
Vidio sam to kroz sve ove godine rada. Ljudi uživaju i upravo zato ne želimo trening predstavljati kao nešto teško ili mukotrpno. Trening mora biti zabavan, energičan i nešto zbog čega ćeš se poželjeti ponovno vratiti.
Djevojke su završile utrku, neke su danas prvi put istrčale ovakvu dionicu. Koji je sljedeći korak?
– U životu definitivno moraš imati nekakav cilj. Trenirali smo 25 dana, a 26. dan došla je tradicionalna dm ženska utrka.
Vidim da svake godine dolazi sve veći broj žena, sve veći broj djece, ali i sve veći broj muževa koji daju podršku svojim suprugama. Zato ovo više nije samo ženska utrka, nego zapravo obiteljska utrka.
Drago mi je što nakon tih 25 dana ljudi mijenjaju svoje živote i navike. Je li netko pretrčao tri ili šest kilometara, manje je važno. Uvijek govorim da je bilo kakav oblik kretanja bolji nego nikakav.
Najvažnije je da su sudjelovali, da su dali sve od sebe i da na kraju vidimo osmijeh na njihovim licima.
Zato ovo nije bila još jedna utrka u atletskom kalendaru, nikada do sada nije ni bila samo utrka, nego istodobno sportski događaj, obiteljski izlet, mjesto susreta prijatelja i podsjetnik koliko zajedništvo može biti snažan motivator. A sudeći prema tisućama osmijeha koji su ove subote ispunili Jarun, dm Ženska utrka ne pokazuje znakove usporavanja.
Dapače, čini se da svake godine postaje sve veća. Jedva čekamo iduću.
Sadržaj nastao u suradnji s dm-om.
Otvori KEKS Pay
