Venecija, prvog mjeseca ljeta, uz put od Mestrea prema Laguni opojno mirišu jasmin i lipe, u autobusu voze se radnici, sobarice, konobari, čuvari u izložbenim paviljonima na Giardinima i u Arsenalima, kako mi ta mjesta prenosimo u vlastiti jezični kod. Poslije na vaporettu, kormilar, u naravi vozača tramvaja, viče na putnike koji mu zaklanjaju pogled, gnjevno tuče šakom po staklu, pa se brzo smiruje. Promiču turisti na gondoloma, kao djeca vrapce praćkom love trenutke vječnosti, renesansne kamene kulise zapadne civilizacije pitomo nam se unose u pogled, i sve nas k sebi zove, barem pedeset do sedamdeset posto jeftinije nego na Jadranu, a o Dubrovniku da se i ne govori.
Je li njoj doista mjesto među ovim venecijanskim majstorima? Ili mi to i njoj i sebi - ili svom vremenu - pridajemo prevelik značaj? Jest, njoj je tu mjesto, bez obzira na to što je istina da mi svom vremenu pridajemo značaj kakav to vrijeme ne može imati
Ne propustite
Želite prijaviti greške?
Još iz kategorije
Molimo vas pričekajte...
Otvori KEKS Pay
- Otvori KEKS Pay
-
Pritisni
ikonicu
- Pritisni 'Skeniraj QR kôd'
- Skeniraj QR kôd