Francuski prizivni sud danas objavljuje odluku koja će imati dalekosežne posljedice za političku budućnost čelnice francuskog desničarskog Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen, ali i na budućnost Francuske. Dugogodišnja heroina francuske i europske desnice danas će doznati hoće li prizivni sud potvrditi presudu kojom je zbog zloupotrebe europskih sredstava osuđena na četiri godine zatvorske kazne – od čega dvije godine uvjetno, a dvije u režimu kućnog pritvora s elektronskom narukvicom – kao i na pet godina zabrane obnašanja javne dužnosti, čime joj je zabranjena kandidatura na predsjedničkim izborima. Presuda nižeg suda temelji se na optužbama da je Le Pen odgovorna zato što je stranka sustavno koristila oko tri milijuna eura sredstava iz proračuna Europskog parlamenta namijenjenih za plaćanje parlamentarnih asistenata za plaćanje stranačkih birokrata u Francuskoj. Ako sud poništi presudu, Le Pen će se kandidirati, a u slučaju da je potvrdi njezin pohod na Elizejsku palaču bit će pravno onemogućen. I sama Le Pen nedavno je izjavila da se ne namjerava natjecati ako njezina sloboda kretanja bude ovisila o sudskoj odluci ili elektronskoj narukvici.
Bez obzira na to kakva joj je politička budućnost, Marine Le Pen ostavila je neizbrisiv trag u francuskoj politici. Stranku je 2011. naslijedila od oca, kontroverznog Jean-Marieja Le Pena, s čijim se rasističkim, antisemitskim i ekstremističkim nasljeđem nemilosrdno obračunala kako bi se približila centrističkim biračima, shvaćajući da je to jedini put koji vodi u predsjedničku palaču, najutjecajniji politički ured u Francuskoj. U sklopu transformacije i „normalizacije” stranke, kako bi osigurala ulazak u politički mainstream, Le Pen je 2015., nakon što je najprije očistila njegove pristaše, čak i vlastitog oca brutalno izbacila iz stranke koju je osnovao, a zatim je promijenila i ime stranke. Nacionalni front, koji je godinama bio sinonim za ekstremizam, postaje Nacionalno okupljanje, a istodobno je ublažila i stranačku politiku i odustala od radikalne ideje francuskog napuštanja Europske unije, što je zamijenila zahtjevom za reformom Unije iznutra. Istodobno je prihvatila i pravo na pobačaj i istospolna partnerstva, okrenuvši se ekonomskom nacionalizmu i protekcionizmu, čime je privukla milijune radnika i ruralnih stanovnika, koji su se osjećali izdanima od strane liberalne elite. Iako je njezin projekt transformacije marginalne desničarske organizacije u vodeću političku snagu u zemlji bio iznimno uspješan, čime su radikalno desne ideje ušle u mainstream francuske i europske politike, Marine Le Pen nije uspjela ostvariti svoj ključni cilj. Nije postala prva žena na čelu Francuske. Dosad se kandidirala triput, a 2017. i 2022. godine ušla je i u drugi krug, ali ju je i prvi i drugi put porazio Emmanuel Macron, kojemu sljedeće godine ističe drugi i zadnji predsjednički mandat.
U slučaju potvrde presude, vodeća francuska populističko desničarska stranka bit će prisiljena na uvijek rizičnu promjenu izborne strategije i izbor novog kandidata. To će biti njezin štićenik, 30-godišnji Jordan Bardella, a prema sadašnjim anketama i Le Pen i Bardella bi najvjerojatnije pobijedili i u prvom i u drugom krugu predsjedničkih izbora. Štoviše, Bardella, koji je odrastao u radničkoj obitelji talijanskih migranata u pariškom predgrađu, što pridonosi njegovoj autentičnosti u očima birača, pobijedio bi s još većom prednošću nego Marine Le Pen, i to ponajprije zato što on, za razliku od Le Pen, ne nosi težak politički, obiteljski i pravosudni teret, što ga čini prihvatljivijim jednom dijelu umjerenih birača, koji u njemu vide prirodnog nasljednika Marine Le Pen. Međutim, Bardella ima i brojne slabosti, od kojih je najvažnije njegovo upravljačko i državničko neiskustvo. To će zasigurno pokušati iskoristiti njegovi brojni suparnici, od ideološki bliskog radikalno desnog vođe Republikanaca Bruna Retailleaua, do umjereno desnog bivšeg Macronovog premijera Eduarda Philippea i radikalno lijevog populista Jean-Luca Mélenchona. Krucijalni francuski izbori, ali i najvažniji i najiščekivaniji izbori u Europi, održat će se na proljeće sljedeće godine, a do tada se puno toga može dogoditi, pa i promjena raspoloženja francuskih birača.