Današnji, 25. svibnja neradni je dan, ali samo zato što ove godine pada u nedjelju. No, u bivšoj državi upravo je taj datum bio istaknut na kalendarima– bio je to jedan od najvećih državnih praznika - 'Dan mladosti', koji se diljem Juge svečano obilježavao pune 42 godine. Iako se 25. svibnja, od Vardara pa do Triglava, uz štafetu i sletove slavio Titov rođendan, taj je dan značio mnogo više od rođendanskog slavlja, bio je simbol jedinstva i pobjede, mladosti, bolje budućnosti….
Iako službeno rođen 7. svibnja, drugi rođendan Josipa Broza Tita bio je upravo 25. svibnja, jer je na taj dan 1944. izbjegao smrt, preživjevši Desant na Drvar. Točno godinu dana kasnije, 25. svibnja ratne 1945., Tito je proslavio svoj prvi, poslijeratni rođendan. S čestitkama naroda i omladine Jugoslavije, tada mu je uručena i prva štafeta, ali ne u Beogradu, kako je kasnije postalo tradicionalno, nego u tek oslobođenom Zagrebu, neposredno nakon što je tadašnja Komanda grada objavila da seljaci ponovo mogu donositi namirnice na tržnice.
Ta prva Titova štafeta, koju je primio za svoj 54. rođendan, krenula je, kako bilježi naša arhiva, s poprišta velikih bitaka, iz tek oslobođenih gradova, a nosili su ju ratnici, graditelji nove budućnosti, omladinci, učenici, majke palih boraca... U Zagrebu je prošla put od od tadašnjeg igrališta Concordije, danas Zagreba, pa do vile na Tuškancu, u Nazorovoj 63, gdje je Tito tada boravio. Štafeta koja mu je te godine uručena, bila je obična, drvena palica kakva se upotrebljavala u lakoj atletici. Za tu prvu "Titovu štafetu", bilo je mobilizirano 12.500 omladinaca koji su pretrčali trasu dugu 9.000 kilometara, predavši Titu čak devet štafetnih palica i Plavu knjigu. Iako se tada nije težilo nikakvim glamuroznim, paradnim efektima, poruka je bila glasna – štafeta je simbolizirala trčanje mladih generacija u novi život, nakon rata.
Ideja o štafeti, koja je potekla od omladine Kragujevca i čiji je inicijator bio nastavnik tjelesnog odgoja, Josip Prohaska, pretvorila se u tradiciju. Među najboljima koji su bili odabrani da na svečanosti predaju štafetu Josipu Brozu bila je 1955. jedna od tada najpopularnijih jugoslavenskih sportašica, komentatorica Milka Babović, a deset godina kasnije, štafetu je Titu predao i slovenski gimnastičar, Miroslav Cerar.
Prvu štafetu na stadionu JNA predao je Mika Tripalo
Nakon prvih 12 godina Titove štafete, 1957. događaj je, na Titovu inicijativu, službeno proglašen Danom mladosti, a središnja svečanost premještena je na stadion JNA u Beogradu. Prva ruka koja je na tom stadionu Titu uručila štafetu bila je ruka Mike Tripala, tadašnjeg predsjednika Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije, a kasnije vođe Hrvatskog proljeća.
Nošena rukama najuzornijih mladih ljudi štafeta je svake godine iznova putovala tisućama kilometara, "od Triglava do Đevđelije", prolazeći kroz sve republike i pokrajine bivše države. Centralni događaj bio je slet na stadionu JNA u Beogradu. U kompleksnim i pomno uvježbavanim koreografijama, koje su simbolizirale bratstvo i jedinstvo te poslijeratne graditeljske uspjehe , sudjelovalo je na tisuće tadašnjih pionira i omladinaca te pripadnika svih rodova vojske i mornarice. Kruna događaja bio je svečani čin predaje štafetne palice u kojoj su bile poruke i zavjeti mladih iz svih krajeva zemlje. Posljednju štafetu Tito je primio 1979. godine, a uručila ju je mlada studentica medicine iz Prištine, Sanija Hiseni. Godinu dana kasnije, u vrijeme Titove smrti, 4. svibnja 1980., Štafeta mladosti zatekla se u Hrvatskoj te je prekinula svoj put, nakon čega je položena na Titov odar u Skupštini SFRJ.
Manifestacija, koja je bila jedinstvena u svijetu, nadživjela je čak i Tita. Pod geslom "I poslije Tita – Tito", Dan mladosti slavio se još osam godina nakon Brozove smrti, a štafetu su primali predsjednici Saveza socijalističke omladine Jugoslavije.
Skandal i nagovještaj smrti Jugoslavije
Posljednja organizacija Dana mladosti 1987. godine bila je povjerena Sloveniji, a obilježio ju je skandal s plakatom ljubljanskog dizajnerskog studija 'Novi kolektivizam'. Ispostavilo se, naime, da je idejno rješenje spornog plakata tek malo izmijenjena verzija nacističkog, propagandnog plakata "Treći Reich", Richarda Kleinea iz 1936. Nakon tog skandala s idejnim rješenjima izrađena je i druga štafeta koju je dizajnirao jedan studio iz Ljubljane. Na vrhu te štafete bila je krnja petokraka zvijezda te osam crvenih, svjetlećih dioda koje su za neke bile tek bezazlen simbol šest republika i dviju autonomnih pokrajina, no mnogi drugi su u njima vidjeli dublje značenje - simboličnih osam kapljica krvi, odnosno svojevrstan proročanski nagovještaj krvavog kraja jedne ere i smrti Jugoslavije.
Nakon 42 godine tradicije koja je završila skandalom, sam smisao štafete, ali i Dana mladosti nestao je u vihoru nekog novog vremena i nadolazećih promjena. Posljednji Dan mladosti sa sletom održan je 1988. godine, nakon čega je tadašnji Savez socijalističke omladine Jugoslavije trajno ukinuo tu manifestaciju.
No, iako Dan mladosti više ne postoji niti u jednoj od bivših ex-Yu republika, svake se godine, u subotu najbližu 25. svibnju, na tisuće ljudi i dalje okuplja u Titovom rodnom Kumrovcu te u Kući cvijeća u Beogradu. O manifestaciji tada jedinstvenoj u svijetu i nekada grandioznim, masovnim proslavama Dana mladosti, danas svjedoče i preživjele štafetne palice, njih preko 22.000 čuva se u Muzeju Jugoslavije u Beogradu. Jeste li možda i vi, vaši roditelji ili bake i djedovi među onima koji su jednu od tih štafeta nosili u svojoj ruci?
Otvori KEKS Pay
Svim ljubiteljima jednonogog bravara: fali vam, pridružite mu se i uživajte.