Dešifrirani transkripti razgovora između ruskog predsjednika Vladimira Putina i bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha, vođeni između 2001. i 2008. godine, rasvijetlili su stavove ruskog čelnika prema Ukrajini kroz godine. U nekim razgovorima Putin je iskazao gorčinu zbog raspada Sovjetskog Saveza, djelomično proturječeći svojoj javno izraženoj prozapadnoj poziciji početkom 2000-ih, kao i svom stavu prema ukrajinskoj kandidaturi za NATO 2008. godine.
Dokumenti su javno objavljeni 22. prosinca od strane nevladine organizacije National Security Archive, nakon što je ta organizacija dobila sudsku bitku za pristup informacijama. U transkriptu sastanka 16. lipnja 2001., temeljenom na zatvorenom susretu Bush–Putin, Putin je podijelio ono što arhiv opisuje kao „kratko povijesno predavanje o njegovoj interpretaciji raspada Sovjetskog Saveza”.
„Što se zapravo dogodilo? Sovjetska dobrohotnost promijenila je svijet, dobrovoljno. I Rusi su se odrekli tisuća četvornih kilometara teritorija, dobrovoljno. Nevjerojatno. Ukrajina, stoljećima dio Rusije, predana. Kazahstan, predan. Kavkaz također. Teško je zamisliti, a učinjeno je od strane partijskih vođa,” rekao je Putin.
Sovjetske republike odvojile su se od SSSR-a zbog kombinacije političkih, ekonomskih i društvenih čimbenika, uključujući posljedice invazije na Afganistan i političke reforme potaknute rastućim nezadovoljstvom i ekonomskom stagnacijom krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, što čini Putinovu tvrdnju o „dobroj volji” upitnom.
Ipak, ta tvrdnja odražava neke od njegovih drugih navodnih izjava iz 2000-ih, poput: „Tko ne žali zbog raspada Sovjetskog Saveza, nema srca; tko želi obnoviti SSSR u prijašnjem obliku, nema glave.” U godinama koje su uslijedile, Putin je koristio sovjetsku nostalgiju kao alat za konsolidaciju vlasti i opravdanje invazije na Ukrajinu, predstavljajući je kao borbu protiv nacizma i ideološki nastavak Drugog svjetskog rata, što je vidljivo i na spomenicima postavljenima u okupiranoj Ukrajini koji spajaju povijest Drugog svjetskog rata s tekućim ratom, piše Kyiv Post.
Putin je u istom sastanku s Bushom 2001. dotaknuo i pitanje ulaska Rusije u NATO. „Sada da se vratim na širenje NATO-a. Znate naš stav. Dali ste važnu izjavu kada ste rekli da Rusija nije neprijatelj. Ono što ste rekli o 50 godina u budućnosti važno je,” rekao je Putin. „Rusija je europska i multietnička, poput Sjedinjenih Država. Mogu zamisliti da postanemo saveznici. Ali osjećamo se izostavljeno iz NATO-a. Ako Rusija nije dio toga, naravno da se osjeća izostavljeno.”
Također je spomenuo Sovjetski Savez i njegovu prijavu za NATO iz 1954. godine kao primjer, tvrdeći da uvjeti za odbijanje tada više ne vrijede. „NATO je dao negativan odgovor iz četiri specifična razloga: nedostatak austrijskog rješenja, nedostatak njemačkog rješenja, totalitarni nadzor nad Istočnom Europom i potrebu za suradnjom Rusije u procesu razoružanja UN-a. Sada su svi ti uvjeti ispunjeni. Možda bi Rusija mogla biti saveznik.” No dodao je i da problem ostaje u tome što se „NATO širi, a mi nemamo ništa o tome reći.”
Putin se pitanju NATO-a vratio 2008., ovog puta u kontekstu ukrajinske kandidature, prema transkriptu od 6. travnja 2008., posljednjem susretu Putina i Busha. Tijekom tog sastanka, Putin je ponovio stavove koji se danas navode kao službeni ratni ciljevi njegove invazije na Ukrajinu. „Neće vam biti novo, i ne očekujem odgovor; samo želim to izgovoriti naglas. Želio bih naglasiti da će pristupanje NATO-u zemlje poput Ukrajine dugoročno stvoriti područje sukoba za vas i nas, dugoročnu konfrontaciju,” rekao je Putin.
U razgovoru je Ukrajinu nazvao i „umjetnom državom,” termin koji je kasnije često koristio za opravdanje invazije. „Ukrajina je vrlo složena država. To nije narod prirodno oblikovan. To je umjetna država stvorena još u sovjetsko doba. Ako odete u zapadnu Ukrajinu, vidjet ćete sela gdje se govori samo mađarski i ljudi nose karakteristične kape. Na istoku ljudi nose odijela, kravate i velike šešire. NATO veliki dio ukrajinskog stanovništva percipira kao neprijateljsku organizaciju. To stvara problem za Rusiju, prijetnju vojnim bazama i novim sustavima u neposrednoj blizini naših granica, stvarajući neizvjesnost i prijetnje.”
Ove izjave kontrastiraju njegovim ranijim javnim istupima o odnosu Ukrajine i NATO-a, kada je 2003. izjavio da je „apsolutno uvjeren da se Ukrajina neće povući iz procesa širenja suradnje s NATO-om i zapadnim saveznicima u cjelini… Na kraju dana odluku donose NATO i Ukrajina. To je stvar tih dvaju partnera.”
Zanimljivi su i njegovi komentari o gruzijskoj kandidaturi za NATO, razgovor je vođen četiri mjeseca prije ruske invazije na Kavkaz. „Sada, s Gruzijom, vjeruju da pod NATO-ovim kišobranom mogu obnoviti svoj teritorijalni integritet. Je li ovo pravi način, širiti NATO-ov vojni kišobran i dopustiti im pokretanje vojnih operacija u Abhaziji i Južnoj Osetiji?” rekao je.
Putin je smatrao da bi članstvo u NATO-u primoralo Gruzijce da uzmu oružje. „Gruzijce treba natjerati da ovo riješe mirnim putem. Primanje u NATO samo bi ih potaknulo da riješe pitanje vojnim sredstvima.” Rusija je u kolovozu 2008. pokrenula kopnenu invaziju na Gruziju, nekoliko tjedana nakon incidenta s izviđačkim dronom koji je, prema izvještajima, oboren od strane ruskog zrakoplova, što je Moskva negirala, kriveći NATO.
FOTO Ovo je top 100 slika iz 2025. godine
Otvori KEKS Pay
Iskompleksirani KGB-ovski patuljčić. Dragi bog ga nije predvidio ni za mjesnu zajednicu voditi, a on se iz petnih žila trudi dokazati kako je Svevišnji bio u pravu. Adolf, gadafi, sloba, sadam, putin...Blažena bila ova naša sloboda i demokracija, jer kakvih god problema imala, bar nam ne vladaju krvoloci žedni krvi.