U svoje vrijeme Marko Arapović bio je jedan od najboljih mladih košarkaša svijeta u svojem godištu. O tome najbolje govori i izbor u najbolju petorku Svjetskog juniorskog prvenstva održanog 2015. na kojem je u polufinalu protiv Turaka uknjižio 25 koševa i 15 skokova, a u finalu protiv Amerikanaca 16 koševa i 12 skokova. Zapravo, uz Ivicu Zupca, danas legitimne NBA zvijezde, Marko je bio igrač hrvatske reprezentacije koji je izazivao najveću pažnju NBA skauta.
– Nakon tog prvenstva dobio sam na reputaciji i počeli su me zvati ozbiljni klubovi, a ja sam kao igrač Cedevite imao priliku igrati Euroligu. Bila je to lijepa sezona, Mršić je bio trener, prošli smo u Top 16 Eurolige i nije da nismo bili konkurentni.
Igrajući za reprezentaciju u svim uzrastima, osvojio je još i europsko kadetsko zlato i svjetsku kadetsku broncu, a u svoje vrijeme bio je čak i cjenjeniji od svog vršnjaka Domantasa Sabonisa, danas jednog od vodećih NBA centara koji u karijeri ima 67 triple-double učinaka.
– Rekao bi da sam u to vrijeme doista imao i malu prednost jer njegov odlazak na koledž Gonzaga dogodio se nakon što sam ja to dobio. No, meni je drago radi toga što je ostvario.
Oporavak s Chiellinijem i Saneom
Bilo je interesa za Marka i od drugih jakih američkih koledža.
– Mogao sam birati, od Dukea pa nadalje i da mogu ponovo odlučivati, otišao bih na koledž. No, u tom trenutku to nisam znao. Doduše, odlazak u Cedevitu i igranje Eurolige bio je dobar potez i ne žalim što nisam otišao igrati koledž košarku.
Kao svoje najdraže reprezentativno iskustvo istaknut će nastup na Olimpijskim igrama.
– Bilo mi je to osobno iskustvo jer i otac Franjo je bio olimpijac, i to član one naša slavne srebrne olimpijske momčadi. On mi je stalno govorio o posebnosti tog iskustva, a ja sam to najbolje shvatio u prigodi svečanosti otvorenja Igara. Izbornik Aco Petrović napravio je sjajnu atmosferu, a mi koji nismo toliko igrali bili smo najsretniji. Znam da neću ući, ali sam najsretniji i skačem od sreće. Bili smo momčad i to je bio ključ velikih pobjeda nad Litvom i Španjolskom, reprezentacijama koje su bile bolje od nas.
Naši su tada izgubili olimpijski četvrtfinale od Srbije koja je i dalje ostala u svjetskom vrhu, a Hrvatske nigdje nema.
– Srbija je svjetska velesila i njihova košarka je na razini koja se nama čini nedostižnom. Nadam se da ćemo se nekim čudom vratiti, a za to nam, doista, trebaju čuda. Čeka se košarkaška iskra, ovakva kakvu su napravili srebrni svjetski rukometaši.
U Markovoj karijeri sve je izgledalo jako obećavajuće do travnja 2017. i utakmice s Partizanom kada je doživio tešku ozljedu koljena.
– Dogodila mi se ozljeda patelarnog ligamenta jer sam igrao s kroničnom upalom koju sam mislio rješavati krajem sezone. Kao mladom igraču koji voli košarku, nije postojala ta sila koja bi me spriječila da igram ako vidim da to mogu kada se dobro zagrijem. A zapravo tom lijevom nogom nisam mogao podići niti pet kilograma.
Nakon što se oporavio i vratio u stroj, Arapović junior promijenio je klupske boje i preselio u turski Galatasaray. Nažalost, baš kada se počeo jako dobro osjećati, stigla je nova ozljeda, ovaj put još teža.
– Uoči nove sezone bio sam nikad spremniji. Bio nam je to tek drugi trening pet na pet i ja sam dominirao. Sljedeći dan negdje popodne zove mene moj agent i kaže da su u klubu oduševljeni i da mi nude ugovor na još dvije godine. Kaže on meni da će me zvati nakon treninga, a ja na tom treningu opet dominiram i onda se dogodi da mi koljeno odlazi u hiperekstenziju i dolazi do ozljede prednje križne sveze, puno teže od one prve. Zbog nastalih disproporcija kasnije su me počeli mučiti kuk i leđa.
I u ovom dijelu priče Marko nam je iskreno priopćio:
– Kao mlad igrač živio sam život starijih igrača jer mi je talent za to bio dovoljan. Igralo se jako puno utakmica i najviše sam se trudio oko onih euroligaških. No, kako nisam dovoljno radio na svom tijelu, to je išlo dok više nije moglo.
Probao je još u Krki i Ciboni no nije išlo onako kako je htio. A da je bilo malo više sreće, tko zna gdje bi mu bio kraj.
– Vjerujem da bih igrao NBA košarku, u najmanju ruku euroligašku. No, ostavio sam se košarke jer je to u tom trenutku bilo najbolje za mene, bolna, ali jedina ispravna odluka. Da sam nastavio igrati, nikad se ne bih ostvario na razini na kojoj sam sebe vidio.
Marko trenutačno piše diplomski rad na sveučilištu Libertas gdje studira sportski menadžment i turizam.
– Pišem diplomski rad na temu sportskih rehabilitacija jer sam to prolazio i znam da je u tome psihološki aspekt puno teži od fizičkog.
Jednu od rehabilitacija provodio je u Innsbrucku u zanimljivom društvu.
– Bio sam ondje tri-četiri tjedna i došlo je do rezultata iznad svih očekivanja. Prednji križni ligament je jako dobro napredovao, a kada sam bio ondje, sa mnom su vježbali nogometaši Sane i Chiellini.
U Primorčevoj kampanji
Marko je nedavno sudjelovao u predsjedničkoj kampanji Dragana Primorca.
– Bila je to prilika da vidim kako taj svijet funkcionira. Moj otac i Dragan dugo su prijatelji, obiteljski smo vezani, a Dragan je bio uvijek među prvima koji bi me zvao kada bi mi se dogodila neka ozljeda. Za ljude koji me vole ne postoji granica koju ne bih prešao da im pomognem.
S obzirom na to da talent koji je posjedovao, da nije bilo teških ozljeda, uvjereni smo da bi i Marko bio jedan od kandidata u Večernjakovu izboru. Ovako je pak samo glasač:
– Dvojio sam se između Zupca i Hezonje i odlučio se za centra LA Clippersa koji je ponudio nešto što dugo nismo vidjeli od nekog visokog hrvatskog igrača. On je neka "starinska" petica koji je oživio igru preko takvih igrača. To je tip igrača kojem je plafon jako teško vidjeti. Koliko god dobro igrao, vi na njemu vidite da ima još prostora.
I s Hezonjom je bio suigrač, baš kao i trećeplasiranim Lukom Božićem.
– Mario je uvijek bio klasa iznad svih. Kod njega vidite lakoću pokreta i ponavljanja. A da ne govorimo o sportskoj drskosti u toj glavi koja je toliko specifična. No, sve to je on okrenuo u svoju korist jer je među košarkašima postao najveći radnik i sada dominira u Europi. Božić je skroman i pozitivan lik, a neki njegovi nastupi u ABA ligi takvi su da će ih biti teško nadmašiti.
U završnici Markova izbora uslijedila su dva iznenađenja. Izabrao je jednog mladog reprezentativca, ali i veterana iz nižeg ranga.
– Andrija Jelavić prototip je modernog igrača, rijetko viđenih fizikalija, dobra šuta. Napravio je dobar potez kada je otišao u Megu gdje razvija svoju karijeru provjerenim putem. Kruno Simon je meni uvijek top pet ma na kojoj god razini igrao, pa čak i da igra rekreativnu ligu. On je jedan od posljednjih pravih šmekera.
Arapovićev izbor
1. Ivica Zubac (LA Clippers) 10
2. Mario Hezonja (Real Madrid) 7
3. Luka Božić (Zadar/Lleida) 5
4. Andrija Jelavić (Mega) 3
5. Kruno Simon (Samobor) 1
franju, purger sam i pratio sav sport u tvoje doba. nemoj o sebi imati visoko mišljenje jer kao centar nisi bio čak nit nadprosječan a kamoli dobar. ajde pls nemoj si tepati a da si mi bio drag i simpatičan - jesi ...ali zbog nekih drugih a ne striktno košarkaških razloga