U svijetu litavske košarke, koja se s pravom smatra drugom religijom, odlazak Vladasa Garastasa predstavlja kraj jedne ere. Preminuo u 94. godini života, Garastas nije bio samo trener; bio je arhitekt, strateg, pedagog i, za generacije igrača, jednostavno "Tėvas" - Otac. On je bio čovjek koji je Žalgiris pretvorio u europskog diva sposobnog da u tri uzastopna finala prvenstva Sovjetskog Saveza porazi moćni moskovski CSKA, čin koji je u to vrijeme imao snažnu političku i nacionalnu simboliku. Kasnije je, nakon obnove neovisnosti Litve, preuzeo nacionalnu vrstu i vodio je do dviju olimpijskih bronci te srebra na Europskom prvenstvu, urezavši svoje ime zauvijek u povijest ne samo litavskog, već i svjetskog sporta.
Rođen u Biržaiju, tijekom kratkog perioda međuratne neovisnosti Litve, mladi Vladas odrastao je u turbulentnim vremenima. Djetinjstvo su mu obilježili rat i sovjetska okupacija, a teški životni udarci nisu ga zaobišli ni kasnije - majku je izgubio baš u vrijeme polaganja mature. Bio je iznimno svestran sportaš. Prije nego što je košarkaška lopta postala središtem njegova svijeta, Garastas se isticao u atletici, nogometu, pa čak i brzom klizanju. U jednom je trenutku postavio litavski rekord u trčanju na 1000 metara, a bio je i nacionalni prvak u desetoboju. Kada je došlo vrijeme za upis na tadašnji Institut za fizičku kulturu u Kaunasu, nije se mogao odlučiti između triju najvećih sportskih ljubavi: košarke, plivanja i atletike. Kako je kasnije sam priznao, rješenje je pronašao u sudbini. Na tri papirića ispisao je nazive sportova, promiješao ih i izvukao jedan. Na njemu je pisalo – košarka.
Nakon studija, gdje je igrao na poziciji razigravača za Žalgiris, s 25 godina odlučio je da se neće posvetiti igračkoj karijeri na najvišoj razini. Umjesto toga, vratio se u rodni Biržai i posvetio se radu s mladima. Godinama je radio kao trener, predsjednik lokalnog sportskog odbora i ravnatelj sportske škole, strpljivo gradeći temelje za ono što će uslijediti. Prijelomni trenutak dogodio se 1979. godine, kada je dobio poziv koji će promijeniti povijest. Žalgiris, ponos litavske košarke, bio je u rasulu. Sezonu prije završili su kao pretposljednja momčad sovjetskog prvenstva, a ponudu da preuzmu vruću klupu odbilo je čak pet trenera prije njega. Garastas je prihvatio izazov. Nije tražio zvjezdana pojačanja, već je zasukao rukave i uveo čeličnu disciplinu. Fokusirao se na predanost treninzima, jačanje mentaliteta pobjednika i izgradnju kemije unutar momčadi.
Rezultati su bili vidljivi gotovo odmah. Već u prvoj sezoni pod njegovim vodstvom, Žalgiris je s 11. mjesta skočio na drugo, osvojivši srebro u prvenstvu SSSR-a. Bio je to tek početak zlatnog doba. Garastas je stvorio momčad koja je disala kao jedan, a okosnicu su činili budući velikani poput Arvydasa Sabonisa, koji se timu pridružio kao 17-godišnjak, Rimasa Kurtinaitisa, Valdemarasa Chomičiusa i Sergejusa Jovaiše. Momčad je postala sinonim za otpor dominantnom moskovskom CSKA, klubu koji je bio pod patronatom Crvene armije i simbol sovjetske moći. Pobjede Žalgirisa nad CSKA slavile su se diljem Litve kao nacionalni trijumfi, a Garastas je postao heroj nacije.
Vrhunac Garastasove klupske karijere dogodio se sredinom osamdesetih. Nakon srebra 1983. godine, Žalgiris je pokrenuo nevjerojatnu seriju i osvojio tri uzastopna naslova prvaka Sovjetskog Saveza - 1985., 1986. i 1987. godine, svaki put u finalu pobijedivši vječnog rivala CSKA. Te pobjede odjeknule su Europom i potvrdile da je u Kaunasu stvorena momčad koja se može nositi s najboljima. Kruna te generacije stigla je 1986. godine kada je Žalgiris, nakon osvajanja domaćeg prvenstva i finala Kupa prvaka, otputovao u Argentinu i osvojio Interkontinentalni kup William Jones, natjecanje koje se tada smatralo neslužbenim svjetskim klupskim prvenstvom. Vladas Garastas stvorio je najbolju klupsku momčad na svijetu.
Nakon desetljeća u Žalgirisu, Garastas je kratko vodio i reprezentaciju SSSR-a, s kojom je osvojio broncu na Europskom prvenstvu 1989. i srebro na Svjetskom prvenstvu 1990. godine. No, njegova prava misija na reprezentativnoj sceni tek je trebala započeti. Nakon što je Litva obnovila neovisnost, najbolji igrači zemlje, predvođeni Sabonisom i Chomičiusom, inzistirali su da upravo on postane prvi izbornik slobodne Litve. Preuzeo je momčad i ispisao neke od najemotivnijih stranica litavskog sporta. Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, Litva je u polufinalu očekivano izgubila od legendarnog američkog "Dream Teama" predvođenog Michaelom Jordanom, no utakmica za treće mjesto imala je povijesni značaj. S druge strane terena stajala je Zajednica Neovisnih Država, momčad sastavljena od igrača iz bivših sovjetskih republika. U utakmici nabijenoj emocijama i simbolikom, Litva je pobijedila i osvojila broncu, prvu olimpijsku medalju pod vlastitom zastavom. Četiri godine kasnije, u Atlanti, priča se ponovila i Litva je osvojila još jednu olimpijsku broncu. U međuvremenu, 1995. godine, vodio je reprezentaciju do finala Europskog prvenstva, gdje su nakon kontroverznog suđenja u dramatičnoj utakmici poraženi od Jugoslavije. U jednom trenutku, revoltirani Sabonis i suigrači sjeli su na klupu i prijetili prekidom utakmice. Upravo je Garastasova smirena intervencija spriječila katastrofu.
Nakon trenerske karijere, koja je uključivala i rad u Čehoslovačkoj te s drugim litavskim klubovima, Garastas je ostao duboko involviran u košarku. Od 2003. do 2011. godine obnašao je dužnost predsjednika Litavskog košarkaškog saveza, a pod njegovim vodstvom Litva je osigurala domaćinstvo EuroBasketu 2011. godine. No, njegov najveći utjecaj ostao je onaj ljudski. Za igrače koje je trenirao, bio je više od stratega - bio je mentor i očinska figura.
Njegov život izvan terena bio je posvećen obitelji. U braku sa suprugom Irenom, također bivšom sportašicom, proveo je 66 godina. Posljednje godine života donijele su mu teške udarce; 2022. preminuo mu je sin Virgilijus, a godinu kasnije i supruga. Njegova simbolična majica podignuta je pod svod Žalgirio Arene, a njegov doprinos zauvijek će ostati upisan u srcu nacije kojoj je donio toliko radosti i ponosa.
Otvori KEKS Pay
