Nije to izgledalo spektakularno kao što bi bilo slavlje na zadarskom Narodnom trgu, no ipak je vrijedilo organizirati feštu pa i za onih par stotina privrženika. I baš na toj lokaciji jer Cibona je proslavila najnoviji naslov prvaka Hrvatske na platou ispred KC Dražen Petrović i Muzejsko-memorijalnog centra Dražen Petrović. Zapravo ispod spomenika istoimenoj legendi kluba s kojim je Cibona nekih košarkaški puno sretnijih godina bila dvaput prvak Europe.
A na tom "svetom" mjestu dogodila se mala svetkovina kojom su, uz angažiranog DJ-a, odzvanjale pjesme koje se mogu čuti i u dvorani, kada Cibona igra. A osim stare klupske himne "Heja, heja cibosi", komponirane još 1980-ih godina, čuli su se i hitovi iz tog vremena kao što su "Košulja plava" i "Za dobra stara vremena".
Zadnji put se vani slavilo 2014.
A posljednji put kada je Cibona nešto slavila na otvorenom bilo je 2014. kada je osvojen naslov prvaka ABA lige. A tada se to zbivalo na Jelačić placu, gdje su od gradske vlasti padala megalomanska obećanja o igranju Eurolige, a to je natjecanje igrala Crvena zvezda jer joj je netko iz Zagreba to zadovoljstvo velikodušno prepustio. U kuloarima se čak pričalo, uz određenu naknadu.
No, vratimo se u vrijeme stanje sadašnje i važnost ovog naslova prvaka za ovaj klub i ovaj grad. I dok je tada na Jelačić plac sa svom svojom svitom došao tadašnji gradonačelnik Milan Bandić, ovaj put gradonačelnika nije bilo već je došao njegov zamjenik Luka Korlaet koji se nije izdvajao iz mase. Nije čak ni govorio na improviziranoj pozornici ispred Draženova muzeja gdje su se mikrofona primili samo kapetan Krešimir Radovčić, trener Ivan Rudež i direktor Tomislav Šerić.
Nakon što je Cibona i natjecateljski godinama bila na margini, ove su sezone i klub i momčad rasli te izrasli do naslova prvaka.
– Radili smo u tišini, zatvorili se u dvoranu i uspjeli smo razveseliti vas navijače – ističe kapetan družine.
A jedan od veselijih sudionika te večeri bio je trener Ivan Rudež, koji je do prilike da radi u svom voljenom klubu došao preko Slovačke, Njemačke, Nizozemske i Švicarske. Je li vjerovao da će mu se tako karte posložiti?
– Nisam planirao toliko daleko. Gradio sam svoju karijeru i zvijezde su mi se poklopile.
A njegov i uspjeh njegovih igrača pozdraviti je došao i Ivanov mlađi brat Damjan, bivši NBA igrač, a danas direktor sad već svjetski poznatog Sunset Sports Festivala.
– Sretan sam što je moj brat ovo doživio u svom gradu. Ljudi nisu ni svjesni da je ovo jedan od najvažnijih naslova prvaka za ovaj klub.
Mislio je Damjan na činjenicu da je u prigodi osvajanja prethodnih 20 naslova, Cibona u najvećem broju slučajeva u finalnu seriju ulazila kao favorit, a ovo je prvi put bilo da je bila autsajder. Dakle, pehar je osvojen kada se tome rijetko tko nadao, u sezoni stabilizacije, u sezoni koja je prethodila preoblikovanju kluba u sportsko dioničko društvo na čelu s većinskim vlasnikom Victorom Dodigom, kanadskim poslovnim čovjekom hrvatskih korijena. A on sam je pak uživo gledao treću i četvrtu utakmicu finala, a za zadarsku majstoricu je "delegirao" sina Thomasa koji mu je putem WhatsAppa omogućio "izravni prijenos" dramatičnih zbivanja sa sretnim svršetkom.
Rozić: Obitelj Dodig spasila klub
U to ime, na jutarnjoj presici, obitelji Dodig zahvalio je sportski direktor Marin Rozić, kazavši:
– Hvala im što su prepoznali potencijal brenda Cibone i što su, da ne okolišamo, spasili ovaj klub. Pozvao bih vas sve da tim ljudima pružimo podršku jer nema puno ljudi koji su spremni ulagati u hrvatsku košarku. I zato su i oni prvaci.
A prvaci su i oni najvjerniji navijači koji su se, kako je sezona odmicala, počeli vraćati. A njima se, na Draženovu platou, obratio i direktor kluba Tomislav Šerić, govoreći o uspjehu koji navijačima raspiruje maštu. "Dolaze li sretnija vremena za Cibonu u godinama koje slijede?", pitao je direktora voditelj svečanosti Filip Brkić:
– Kada pogledamo gdje smo bili prije tri godine, u rupi milijun kilometara dubokoj, a prije godinu dana 100 tisuća kilometara. Sada smo osvojili prvenstvo. Idemo korak po korak i mislim da mogu obećati bolja vremena. A vas navijače trebamo u dvorani. To je najvažnije.
Nakon toga uslijedilo je zajedničko slavlje igrača i navijača uz zvukove Colonijina hita "Svijet voli pobjednike". A Cibona je iz situacije u kojoj se prethodnih godina nalazila doista izašla kao pobjednik. Ali samo etapni, jer puno je tu posla da bi vukovi s Tuškanca "zavijali" kao nekad.